Kvalitet hraniva za ishranu stoke je preduslov uspješne proizvodnje. U našoj zemlji, farmeri se tokom većeg dijela godine oslanjaju na upotrebu sijena u ishrani životinja. Ono predstavlja osnovno kabasto hranivo kojim stočari raspolažu tokom zimskog perioda, a pogodno je za ishranu gotovo svih vrsta i kategorija stoke. Za preživare, sijeno je najvažnija komponenta obroka jer pomaže rad organa za varenje i stimuliše peristaltiku crijeva, odnosno kretanje hrane kroz crijeva.
Zavisno od kvaliteta sijena, vrste, kategorije i proizvodne faze u kojoj se grlo nalazi, sijeno može biti i jedino hranivo u obroku. Brojne biljne vrste se suše u cilju proizvodnje sijena i brojni su načini sušenja i manipulacije sijenom, pa tako i kvalitet svakog sijena nije isti. Jedini način da budemo sigurni u kvalitet i hranljivu vrijednost sijena koje smo proizveli jeste izbor odgovarajuće biljne vrste, njen pravilan uzgoj i sušenje.
Prije svega treba imati na umu da sam proces sušenja (kao i bilo koji drugi vid konzervisanja) umanjuje hranljivu vrijednost zelene hrane. Sušenje za cilj ima smanjenje procenta vode u zelenoj masi do nivoa na kojem se ona može dugoročno čuvati bez mogućnosti razvoja mikroorganizama koji dovode do truljenja. Dobro osušenim sijenom se smatra ono u kojem je sadržaj vlage manji od 18%.
Što se tiče faktora koji utiču na kvalitet sijena, postoji grupa osnovnih faktora koji utiču na proizvodnju kako svježe, tako i konzervisane hrane, a to su:
- izbor biljne vrste;
- faza razvoja;
- stanje zemljišta;
- klima;
- primjena odgovarajućih agrotehničkih mjera.
Međutim, postoji i grupa specifičnih faktora koji se vezuju konkretno za proces proizvodnje sijena.
Prvi uslov koji je potrebno ispuniti prilikom proizvodnje sijena jeste određivanje najpovoljnijeg vremena kosidbe. Kvalitet sijena je najbolji košenjem mladih biljaka, usljed visokog sadržaja i svarljivosti proteina. Ipak, mali prinosi dobijeni košenjem u toj fazi razvoja odlažu vrijeme košenja. Starenjem biljke se povećavaju njeni prinosi, ali opada kvalitet otkosa. Iz tog razloga je potrebno pronaći sredinu, odnosno zadovoljavajuće prinose kombinovati sa dobrom hranljivom vrijednošću. Kako bi to postigli, livadske trave je najpovoljnije kositi u periodu kada isklasa najbrojnija biljna vrsta, a najkasnije u periodu cvjetanja. Mahunarke se sa druge strane kose u periodu formiranja cvijetnih pupoljaka. Određivanje optimalnog vremena košenja može nekad predstavljati veliki izazov, uzimajući u obzir da su na našem podneblju livade pretežno sačinjene od različitih biljnih vrsta koje stasavaju u različito vrijeme.
Visina kosidbe je drugi uslov od koga zavisi kvalitet finalnog proizvoda. Visina kosidbe može veoma uticati na visinu prinosa sijena, gdje su visokom kosidbom prinosi značajno manji. Suprotno, niskom kosidbom možemo oštetiti travnjak i prolongirati njegovu regeneraciju. Naime, jako niskom kosidbom možemo oštetiti biljke košenjem tačke rasta iz koje se razvijaju novi izdanci. Opšte preporuke predlažu košenje prirodnih travnjaka na visini od 4 cm, dok je sijane najbolje kostiti na visini od 5 do 6 cm.
