Proizvođači vjetroelektrana i solarnih farmi daju ponude poljoprivrednicima za njihovu zemlju koja ne može da se takmiči sa trenutnim poljoprivrednim prihodima. Španija je usred debate o uklapanju poljoprivrede i obnovljivih izvora energije.
Fokus debate je između proizvodnje hrane i proizvodnje električne energije. Obje aktivnosti se takmiče za korišćenje zemljišta, posebno solarni paneli, koji zahtijevaju velike površine ravnog, blago nagnutog zemljišta, baš kao i usjevi. Osim toga, treba uzeti u obzir i slabe žetve usljed uticaja klimatskih promjena i niske cijene koje poljoprivrednici dobijaju. Visoke cijene koje plaćaju programeri obnovljivih projekata su veliko iskušenje.
Sa druge strane je Nacionalni integrisani energetski i klimatski plan koji Španija ima, da ispuni svoje međunarodne obaveze. Nakon lavine projekata do sada, Ministarstvo za energetsku tranziciju odlučilo je da da zeleno svijetlo za 152 obnovljiva makroprojekta.
Iza ovih projekata stoji 36 velikih kompanija i investicionih fondova. Odobreni solarni projekti, koji se takmiče sa poljoprivredom za zemljište, pokrivaju površinu od oko 43.000 hektara, što je ekvivalentno 0,08% površine Španije. Poređenja radi, na primjer, trenutno u cijeloj zemlji ima oko 65.000 hektara plasteničkih usjeva.
Fotonaponski paneli na poljoprivrednom zemljištu/foto: Pixabay
Hrana je strateška kao voda ili energija
Vlasnik zemljišta koji iznajmi svoju zemlju poljoprivredniku dobija godišnji prihod od oko 300 eura po hektaru (zemljišta namijenjenog proizvodnji žitarica). Sa druge strane, za zakup na 30 godina, programeri obnovljivih izvora plaćaju oko 1.800 eura po hektaru godišnje, a ako je zemljište od posebnog interesa, cifra može da pređe i 2.000.
Već mjesecima nekoliko organizacija upozorava da gubitak poljoprivrednog zemljišta nije samo problem za poljoprivrednike, već je „strateško pitanje za zemlju, kritično za bezbijednost hrane, pitanje suvereniteta hrane”. Za Manela Simona, menadžera Afruketa (Katalunja Fruit Asosijejšn), „proizvođači hrane i investitori u obnovljive izvore energije moraju da postignu dogovor i da se pridržavaju jasnih pravila. Hrana je strateška za zemlju kao voda ili energija”.
Istog su mišljenja i drugi privredni akteri, „obavljanje energetske tranzicije na terenu ne znači odustajanje od proizvodnje hrane”, „energetika i poljoprivredna proizvodnja mogu i treba da idu ruku pod ruku”. Osim sukoba između poljoprivrede i obnovljivih izvora energije, J.M. Martin, iz Fondacije za obnovljive izvore energije, naglašava da je „glavni razlog za odbijanje projekata obnovljivih izvora samo vizuelno, pejzažno pitanje”.
Ne u mom dvorištu!
Pošto je nacionalna vlada odlučila da ukloni obaveznu procjenu uticaja na životnu sredinu za projekte obnovljivih izvora energije zbog administrativnog uskog grla, čini se da je princip „ne u mom dvorištu (NIMBY)” zaživio u malim opštinama. Stanovnici planinskih područja sa perspektivnom turističkom budućnošću otvoreno govore protiv „pejzaža punog vjetrenjača”. „Ekološka tranzicija ne može biti bezbjedno ponašanje za zloupotrebe protiv prirode”, uzvikuju susjedska udruženja u provinciji Teruel (Aragon), gdje treba da se razvije najveći projekat – vjetroelektrana, sa ukupno 118 vjetroturbina.
Osim toga, građanske i ekološke platforme tvrde da su ovi projekti daleko od stvaranja bogatstva u selima za borbu protiv depopulacije, „ono što rade je da protjeraju ono malo preostalih stanovnika” jer „škode ono malo alternativa koje nam je ostalo, stočarstvu i turizamu”. „Energija generiše razvoj tamo gdje se troši, a ne tamo gdje se proizvodi”.
Ilustracija/foto: Pixabay
Za ekonomistu Hozea R. Rala, „vjetroelektrane se i dalje postavljaju, ali daleko od moje kuće, da uništeni pejzaži budu tuđi, tipična reakcija NIMBY-a”. Za gospodina Rala, „društva bez bogatih i jeftinih izvora energije su društva osuđena na siromaštvo i stagnaciju”. „Ne možemo odbaciti apsolutno svaki izvor energije, jer bilo koji od njih stvara neželjene efekte na treća lica”.
Navodnjavano zemljište zaštićeno zakonom
Ministarstvo poljoprivrede dovršava uredbu o zaštiti korišćenja zemljišta koje se navodnjava, a koja obuhvataju oko 3,8 miliona hektara. Prema tekstu koji treba da bude odobren, postrojenja za proizvodnju obnovljive energije ne mogu biti odobrena u oblastima koje se navodnjavaju: (1) koje su razvijene prelaskom sa zemljišta koje se navodnjava na navodnjavanje ili kroz modernizaciju navodnjavanja zahvaljujući javnim investicijama i (2) gdje su predviđene javne investicije.
Postrojenja obnovljive energije povezana sa radom i funkcionisanjem instalacija za navodnjavanje biće izuzeta od zabrane.
Prema izvorima iz ministarstva, ova nova zakonska regulativa je iznuđena sve većom potražnjom za postavljanjem postrojenja za obnovljivu energiju, kao i druge industrijske namjene, na poljoprivrednom zemljištu, posebno u navodnjavanim područjima koja su dobila javna sredstva. Mora se izbjegavati postavljanje ovih energetskih farmi, jer bi to moglo imati negativne uticaje kao što je gubitak proizvodnog potencijala zemljišta, što bi doprinijelo depopulaciji ruralnih područja.
Da li je agrovoltaika (agronaponski sistem) rješenje?
Agrivoltaika je praksa korišćenja iste površine zemljišta i za solarnu fotonaponsku energiju i za poljoprivredu, što podrazumijeva da će solarni paneli i usjevi dijeliti sunčevu svjetlost. Kompanije kao što je Endesa već testiraju održivost kombinovanja poljoprivrede i stočarstva sa energijom u suočavanju sa sukobom koji je nastao dijeljenjem prostora.
Endesa se bavi uzgojem aromatičnog i ljekovitog bilja, trava, mahunarki i hortikulturnih proizvoda. Takođe koriste životinje za čišćenje zemljišta. Drugi primjer je Iberdrola, koja ima pilot projekte sa zasadima vinograda, ispašom ovaca i postavljanjem košnica.
Tekst je izveden od originalnog “Spain: Can crops and solar panels coexist?“, pod licencom CC BY 4.0
