Ljeto je vrijeme kada se uzgajivači stoke spremaju za zimu. Određuju broj grla koja će gajiti tokom zimskog perioda i izračunavaju koliko je potrebno spremiti hrane za njih. Siliranje je način konzervisanja visoko vlažnih hraniva pomoću mikroorganizama bez prisustva kiseonika iz vazduha, pri čemu nastaju lako svarljive masne kiseline (mliječna, sirćetna i buterna). Većina stočara u želji da ostvari ekonomičnu proizvodnju priprema silažu. Optimalno vrijeme za žetvu silažnog kukuruza je kada je zrno u fazi voštane zrelosti, (30-35% SM cijela biljka) tj. onda kada je unutrašnjost zrna kao tijesto i kada se na vrhu zrna počinje javljati malo ulegnuće i kada sadržaj skroba ima maksimalnu koncentraciju. Sadržaj suve materije silažne mase se određuje na osnovu mliječne linije, ona predstavlja prelaz voštanog dijela zrna u mliječni. Ako se mliječna linija nalazi na polovini ili na dvije trećine zrna tada je sadržaj suve materije 30%, ali ako je ova linija na trećini zrna, sadržaj suve materije je ispod 30%. Najvažnija reakcija prilikom siliranja je fermentacija ugljenih hidrata rastvorenih u vodi u mliječnu kiselinu, djelovanjem bakterija- Lactobacila (Lactobacilus acidophylus).

Suština siliranja je u tome da se u što kraćem vremenskom periodu silo-masa oslobodi kiseonika, kako ne bi došlo do aerobne fermentacije i oslobađanja velike količine toplote. Biljna masa se isjecka, zatim unosi u silo prostor i maksimalno sabija, kako bi se što prije i potpuno uklonio kiseonik i uspostavila anaerobna sredina. U tom slučaju temperatura mase ne prelazi 35 stepeni, a najčešće dostiže vrijednost 30 stepeni. Zbog toga se ovaj postupak naziva hladni postupak. Silaža sa idealnim sadržajem SM sjecka se na dužinu od 0,6-2 cm, a silaža sa velikom vlažnošću biljka treba sjeckati na dužinu 10-15 cm. Finoća sjeckanja, i sjeckanje uopšte omogućava prodiranje soka koji sadrži šećer, u silažnu masu, bolje sabijanje i homogenizaciju silaže. Silaža se direktno može koristiti u ishrani stoke bez ikakve prerade – vrlo je ukusna i životinje mogu unijeti značajnu količinu suve materije, mnogo više nego kad se hrane suvim obrocima.

Žetva u ranoj fazi zrelosti, kada kukuruz nije dovoljno zreo imaće za rezultat gubitke pri fermentaciji, pa će ovakvo hranivo imati manju hranjivu vrijednost i biće manje ukusno.

U fazi voštane zrelosti, boja zrna je tamnožuta, vrh zrna je uvijek vlažan, ostatak zrna je prilično čvrst. Žetvom kukuruza u ovom stadijumu razvoja, postiže se najviši prinos SM i maksimalna energetska vrijednost.

Kvalitet silaže zavisi od tehnike siliranja, a ona obuhvata sve operacije sa masom koja se silira počev od kosidbe, usitnjavanja, transporta, punjenja silo prostora, sabijanja i izolacije silažne mase od vazduha. Ako se sve operacije izvode sinhronizovano i brzo, efekat fermentacije će biti bolji. Hemijski procesi koji se odvijaju u silažnoj masi mogu se podijeliti u 5 faza. U prvoj fazi biljne ćelije još uvijek žive i dišu zahvaljujući kiseoniku iz vazduha koji nije istisnut iz biomase. Vrši se oksidacija ugljenih hidrata i kao produkt oksidacije nastaju ugljen-dioksid, voda i toplota. U ovoj fazi je izražena aktivnost enzima pa se naziva i enzimska faza. To je faza gubitka ugljenih hidrata, a koliko će trajati zavisi od količine kiseonika koji je ostao u silo masi. Druga faza je karakteristična po intezivnom razvoju mikroorganizama i trošenju šećera za proizvodnju sirćetne kiseline koja snižava pH vrijednost sa 6 na 4,2. Nakon stvaranja uslova za formiranje mliječnih bakterija počinje treća faza koja započinje mliječno-kiselinskim vrenjem i stvaranjem mliječne kiseline iz glukoze i fruktoze. Smanjuje se pH i dostiže vrijednost 4, za šta je potrebno oko 2 nedelje. U četvrtoj fazi dolazi do stvaranja mliječne kiseline, temperatura se postepeno smanjuje, pH opada ispod 4 i rad bakterija prestaje. Nakon tri nedelje proces konzervisanja je završen, i optimalna pH je oko 3,5. Peta faza je uslovna ukoliko nema dovoljno mliječne kiseline, pa je pH u tom slučaju visoka i dolazi do razvoja bakterija buternog vrenja koje proizvode buternu kiselinu. Do iste pojave dolazi i zbog povećane vlage u siliranoj masi.

Silaža pozitivno utiče na lučenje mlijeka pa se svakako preporučuje za zadovoljenje potreba u ishrani krava muzara. Muzare zahtijevaju veoma probavljive strukturne ugljene hidrate radi buražne fermentacije za stvaranje potrebne količine sirćetne kiseline, koja je neophodna za održavanje normalnog procenta masti u mlijeku.

Slaganje zelene mase je vrlo važna radna operacija koju treba imati u vidu sa stanovišta potpunijeg korišćenja kapaciteta silosa i boljeg kvaliteta silaže. Nekvalitetnim slaganjem mase mogu ga nastanu neravnine koje se nejednako ugaze i utiču na pogoršanje kvaliteta silaže i povećanje gubitaka. Silos treba postaviti što bliže mjestu hranjenja, obezbijediti dovoljno prostora za pristup mehanizaciji, silos mora biti izolovan od površinskih i podzemnih voda i izabrano mjesto mora izdržati teret punog silosa. Veličina silo prostora treba da bude u skladu sa brojem i vrstom životinja koje će se hraniti, dužinom perioda ishrane i količinom silo mase, zidovi treba da su pravi i glatki sa adekvatnom dubinom, ojačan i bočnim stranama zidova i sa obezbijeđenom drenažom za silažni efluent. Punjenje silosa treba obaviti što brže i ako je moguće bez prekida. Istiskivanjem vazduha se postiže stvranje povoljnih uslova za razvoj bakterija  mliječne kiseline, brže snižavanje pH silaže i smanjenje gubitaka hranljivih materija putem zagrijavanja. Sabijenost je bitan faktor, adekvatna sabijenost se postiže gaženjem 4 do 5 minuta po toni silaže sa 5 800 kg teškim trektorom u sloju debljine 12 cm. Stepen sabijenosti treba kontrolisati krećući se po cijeloj površini, od kraja do kraja silo objekta i posebno uz same krajeve. Pri tome treba paziti da li đon guma ili „peta cipele“ propada u masu, ako propada to ukazuje da sabijanje nije dovoljno. Nakon punjenja i gaženja odmah treba da se pristupi trajnom pokrivanju silosa. Silaža treba da se zaštiti od padavina i ulaska vode pored zidova silosa. Krajevi folije moraju prelaziti najmanje 50 cm zidove silosa, folija mora biti opterećena silo vrećama ili nekim drugim materijama po cijeloj površini.

Pripremila: Anđela Bojić