Rujnica (brinovka, sirnjaja) se ubraja u najkvalitetnije vrste gljiva. Osim pripreme kuvanjem i pečenjem može se jesti i sirova, sušiti (manje pogodna), kiseliti ili prerađivati u ekstrakt. Stanište su joj najčešće mladi prorijeđeni borovi, gdje raste u travi i mahovini, pojedinačno ili u grupama. Raste od nizijskih do planinskih predjela od sredine avgusta do sredine novembra (do prvog snijega).
Opis:
Klobuk je narandžasto-crvenkast, prošaran nešto tamnijim koncentričnim krugovima, uvijek podvijenog ruba i ulegnut u centru, prečnika oko 12 cm ili nešto više (u izuzetnim slučajevima i do 18 cm). Listići su narandžasti, tanki, lomljivi, nejednaki i spuštaju se niz dršku. Ispuštaju narandžastu mliječnu tečnost koja na vazduhu brzo oksidiše i postaje zelena, tako da je u starosti čitava gljiva zelene boje. Drška je takođe narandžaste boje , valjkasta, ne suviše visoka (3-9 cm) u donjem dijelu uža sa plitkim rupicama, ubrzo se prošuplji. Meso je, blijedo, ubrzo narandžasto, i na kraju zeleno, ugodnog prijatnog mirisa. Spore su eliptične, krem boje.
Rujnici je slična otrovna mlječnica ili brezovka (Lactarius torminosus), a najpouzdanija osobina za prepoznavanje je upravo sok koji se odvaja pri oštećenju stručka (drške) i klobuka (šešira) koji je kod rujnice narandžaste, a kod otrovne mlječnice bijele boje.
Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović
