Mjesec jun iziskuje dosta rada u pčelinjaku i njegovo nadgledanje. U ovom periodu mogu se ostvariti prvi novčani prihodi od bagremove paše. Razvijenost medonosnih biljaka, topliji dani povlače sa sobom i razvoj pčelinjih društava. Pošto pčele mogu da funkcionišu kao zajednica nije potreban obiman i težak rad u pčelinjaku. Za mjesec jun su karakteristični sledeći poslovi.
Vrcanje meda
Bagremova paša se odvijala u toku mjeseca maja, tako da se u junu u mjestima na kojima postoji obilna bagremova paša mogu ubirati prvi plodovi produktivnosti pčela. Glavna paša pčela u Crnoj Gori je livadska, dok u nekim područjima preovladava planinska.
Kada se radi o vrcanju bagremovog meda, potrebno je da bar dvije trećine meda bude poklopljena voštanim poklopcima. Veliki sadžaj vode u medu može izazvati da se med ukisjeli, zato dobro provjetravanje košnice kao i sazrijevanje meda značajno utiču na kvalitet. Pored bagrema, pčele sakupljaju nektar i polen od lipe, ali lipa nije medonosna biljka svake godine, već periodično. Lipova paša je karakteristična za mjesec jun. Velike količina meda mogu da se vrcaju u ovom periodu. Detaljnije o bagremovoj paši možete pročitati na našem sajtu seljak.me.
Vrcanje meda je najbolje obavljati u jutarnjim časovima. Korišćenje bježalice, izduvavanjem pčela, a najčešće pčelari uz pomoć pčelinje meke četke odstranjuju pčele sa ramova i ramove stavljaju u prazno tijelo košnice. Tijela košnica se prekriju sa tkaninom kako bi onemogućili pčelama da vrate med u košnicu. Voštani poklopci na medu prije centrifugiranja moraju se viljuškom ili otklapačima otklopiti. Nakon centrifugiranja med se ostavi par dana da bi ispario višak vlage i da bi se voštani poklopci natolažili na vrhu meda. Med se pakuje u staklene ambalaže i čuva na tamnom i hladnijem mjestu.
Vještačko rojenje pčelinjih društava
U košnicama sa nepokretnim saćem koje su bile zastupljene u prošlosti jedini način razmnožavanja pčela i povećanja broja košnica sa proizvodnim društvima je bilo putem rojenja. Sada, uz pomoć savremenih tipova košnica, omogućeno je vještačko razmnožavanje pčelinjih društava koje se može obaviti na više načina.
Prednosti vještačkog rojenja u odnosu na prirodno rojenje
- Pri vještačkom rojenju pčelar može podešavati vrijeme i broj proizvedenih rojeva, što nije slučaj sa prirodnim rojenjem koje se dešava u određenom vremenskom periodu.
- Vještačkim rojenjem može se direktno uticati na kvalitet proizvodnog društva, ne samo odabirom košnica koje će u ovu svrhu poslužiti, već i što je mnogo važnije odabirom kvalitetnih matica, za razliku od prirodnog rojenja gdje roj zadržava osobine društva iz kojeg se izrojio, kao primjer može se navesti sklonost ka rojenju novonastalog roja.
- Vještačkim rojenjem može da se utiče na jačinu društva, podešavajući sve operacije na takav način da društva budu dovoljno jaka i adekvatno pripremljena za iskorišćavanje ostatka paše, dok kod prirodnog rojenja se može desiti da se društvo pretjerano izroji, čime umnogome oslabi, a postoji i mogućnost da roj propadne (pobjegne) ukoliko pčelar nije stigao da ga na vrijeme uhvati.
Vrijeme obavljanja vještačkog rojenja
Vještačko rojenje treba obaviti nakon glavne paše, vodeći računa da ne bude prekasno kako bi se novonastali rojevi dovoljno razvili prije završetka pčelarske sezone.
Načini vještačkog rojenja
Postoji niz metoda vještačkog rojenja, od kojih su najpoznatiji Peletov, Somerfordov i Aleksanderov. Detaljan prikaz ovih i drugih načina rojenja će biti objavljen na našem portalu Seljak. me.
Rojenje pčela
Produktivnost pčela je u nekim, naročito planinskim krajevima u punom jeku u toku mjeseca juna. Veliki broj pčela je prisutan u košnici, što bi moglo izazvati rojenje pčela. Da bi se spriječio odlazak rojeva iz košnica, preuzimaju se određene metode.
Više o rojenju i mjerama njegovog sprečavanja možete pročitati u radu o pčelarskim poslovima u mjesecu maju pod naslovom „Radovi na pčelinjaku u maju mjesecu“ na portalu Seljak. me.
Selidba pčela
Pčelinjaci mogu biti stacionarni (da se u toku cijele godine nalaze na jednom mjestu), dok neki pčelari praktikuju selidbu pčela na neki drugi lokalitet. Selidbu košnica treba praktikovati uveče i to na mjesta gdje ima dosta medonosnog bilja. Poželjno je da u okolini nema drugih pčelinjaka, ako su prisutna pčelinja društva treba da budu bez ikakvih bolesti, jaka i da ih ima u odgovarajućem broju na određenoj površini, da je priroda čišta, udaljeno od saobraćajnica i druge stavke koje su propisane zakonom. Pčele treba prevoziti na temperaturi do 25˚C, ako se u toku dana prevoze zatvori se leto, i po potrebi košnice treba stegnuti odgovarajućim materijalom (jačim užetom, odgovarajućim kaiševima i sl.) radi dodatne sigurnosti kako se ne bi pomjerili sastavni djelovi košnice i time pčele počele da izlaze. Mala rastojanja prilikom selidbe su pogodnija za pčele. Transport se može vršiti uz pomoć konjske zaprege, željeznice, kamiona, u skorije vrijeme se vrši i uz pomoć aviona. Utovar i istovar se vrši uz pomoć dizalice. Adekvatni temperaturni i klimatski uslovi na prostorima gdje se sele pčele su izuzetno bitni. Topli, sunčani dani bez vjetra su idealni za život pčela. Kada se sele pčele na pašu neizostavna je dovoljna količina vode, koja je zadovoljavajućeg kvaliteta. Savjet sa veterinarom o izboru lokacije bi bio od velike koristi.
Leto košnice okrenuti prema istoku (u večernjim časovima nakon transporta mogu se istovrenemo otvoriti leta, dok ako se transport vrši u toku dana leta na košnicama se ne smiju otvarati istovremeno) i košnice po mogućnosti smjestiti u hladu djelimično prošaranom sunčevim zracima; ovo su neke finese koje će pozitivno uticati na život pčela.
Proizvodnja matica
Kada je riječ o piljenju matica koje se mogu koristiti za prodaju ili za ličnu upotrebu najoptimalnije vrijeme za njihovo piljenje jeste mjesec jun. Matice se mogu piliti na dva načina prirodno i vještački. Izvođenje matica iz rojevnih matičnjaka mogu biti na nekoliko načina, a to su primjena Milerovog metoda, metod po Aleju, Dilutov metod (za proizvodnju velikog broja matica, kao i za proizvodnju mliječi). Kada se proizvode matice iz rojevnih matičnjaka, treba voditi računa da rojenje može biti nasledno. Matičnjake pčelinje društvo pravi u slučaju kada treba da dođe do rojenja, pri tihoj izmjeni matice ili kada iz nekog razloga dođe do uginjavanja matice.
Kada je riječ o vještačkom izvođenju matice mogu se koristiti uz pomoć presađivanja larvi iz kojih se ispile matice ili korišćenje oplodnjaka (obezmatičena društva kojima se dodaju matičnjaci, a u oplodnjaku se vrši njeno odrastanje do prvog polaganja jaja). Stare matice (starosti oko tri godine) koje nemaju odgovarajuću produktivnost se mijenjaju.
Varoa
Pčelinja društva su veoma razvijena u ovom periodu. Varoa prati razvoj pčelinjih društava, tako da se i ona razvija i jača u koraku sa leglom i pčelama. Prisustvo ovog parazita se može uklanjati u ovom periodu uz pomoć „rama građevnjaka“ i isijecanjem trutovskog legla. Varoa favorizuje polaganje parazita u trutovskom leglu zbog veličine ćelija koje su veće, većeg obima ishrane, kao i dužeg perioda izlijeganja (24 dana). Ram građevnjak je prazan ram bez satne osnove koji se stavlja između ramova sa leglom i ramova sa medom je pogodan za pravljenje legla sa neoplođenim larvama (trutovima). Nakon petnaestak dana kada se poklopi trutovsko leglo, gdje varoa masovno zaliježe jaja, vrši se micanje rama, topljenje voska i uništavanje legla koje je prisutno na tom ramu. Ovo je jedan od organskih vidova uništavanja varoe i njenog smanjenja u pčelinjacima.
Neutralisanje parazita zvanog varoa može biti i uz pomoć različitih tretmana koje je najbolje primijeniti u ovom periodu, jer svako kasnije tretiranje može biti pogubno po pčele. Tretiranje se može vršiti uz pomoć kiselina (mravlja, sirćetna, mliječna) ili drugim sredstvima koji se mogu naći na tržištu. Varoa može steći otpornost na primjenu određenog sredstva, ako se primjenjuje duži vremenski period.
Sakupljanje polena
Sakupljanje polena se na našim prostorima slabo praktikuje. Polen se može sakupljati u ovom periodu, jer nije toliko zastupljeno leglo, a i prisutan je veliki broj cvjetova u prirodi. Polen se skuplja uz pomoć mrežica koje se stavljaju na leto. Prilikom prolaska pčela kroz mrežicu dolazi do skidanja polena sa njihovih nožica i pada u fioku gdje se skuplja narednih dana.
Polen je neophodan naročito za leglo, tako da treba biti obazriv koliko dugo se skuplja polen. Sakupljeni polen se može koristiti za prihranu pčela, a najčešće je za ljudsku upotrebu jer je veoma ljekovit.
Zaključak
Pčele su samostalne zajednice koje mogu da funkcionišu i bez pomoći ljudi. Pošto su pčelinji proizvodi dosta favorizovani i rado korišćeni od strane čovjeka danas se aktivno pčelari i njeguju pčelinja društva i novoformirani rojevi kako bi se ostvarili što veći prihodi. Zdravi rojevi su izuzetno bitni, jer prodajom ili kupovinom društva koje ima neku bolest može da bude fatalno po cjelokupan pčelinjak. Poštovanje veterinarskih propisa i savjeti sa veterinarom su izuzetno značajni.
Pripremili: Kristina Kuč i Dušan Ivanović