Psi čuvari – neprikosnoveni zaštitnici stada (Treći dio)

U trećem dijelu bavljenja temom pasa čuvara donosimo tri različita poglavlja. To su:

• Rase pasa;
• Obuka pasa i
• Koliko pasa čuvara na koliki broj stoke.

Rase pasa

Veliki je broj rasa stočarskih pasa čuvara u svijetu. Rezultat je to izražene potrebe, da kroz istorije borbi sa velikim i manjim zvjerima, stočari preunaprijede gubljenje svog stočnog fonda. Baš iz navedene potrebe i sve veće ekspanzije ljudske a koju je pratila i ekspanzija stočne populacije, nastale su najrazličitije rase stočarskih pasa. Neke su manje a neke većeg okvira tijele. Neke su opasnog, neke opet manje opasnog izgleda. Neke za ove a neke za one predjele… Sve u svemu razvoj ovih, namjenskih pasa bio je različit u raznim predjelima. Ipak, kao područje istorijskog nastanka stočarskih pasa, Bliski istok i djelovi Jugoistočne Evrope važe za predjele postanka ovih pasa, i postanka predaka većine današnjih stočarskih pasa čuvara.

Turski Kangal (Karabaš)

Danas u svijetu postoji više od 40 različitih stočarskih pasa, od kojih je većina endemska samo za jedan region ili za jednu zemlju. Slijedi spisak rasa priznatih i opisanih od strane Međunarodne kinološke federacije (FCI):

• Sejdž Kuči (Avganistan);
• Baračesti ovčarski pas (Bugarska);
• Karakačanski pas (Bugarska);
• Kavkaski ovčarski pas, varijeteti: Gruzijski, Armenijski, Azerbejdžanski i Dagestanski (Kavkaz);
• Tornjak ili Hrvatski ovčarski pas (Hrvatska);
• Pirinejski planinski pas (Francuska);
• Briješki ovčar (Francuska);
• Grčki ovčar (Grčka);
• Komondor (Mađarska);
• Kuvas (Mađarska);
• Sejdž Mazandžarani (Iran);
• Maremano abruceški (Italija);
• Bergamski ovčar (Italija);
• Kirgijski ovčarski pas (Kirgistan);
• Burijat ili Mongolski stočarski pas čuvar (Mongolija);
• Aidi ili Atlaski pastirski pas (Maroko);
• Butija ili Himalajski mastif (Nepal i Sjeverna Indija);
• Tatranski planinski pas (Poljska);
• Kastro laboreiro (Portugalija);
• Sela de Estrelja (Portugalija);
• Rafeiro do Alenteho (Portugalija);
• Rumunski ovčar (Rumunija);
• Mioritski ovčar (Rumunija);
• Južnoruski ovčar (Rusija);
• Srednjeazijski ovčar (Rusija);
• Slovački pastirski pas (Slovačka);
• Krški ili Istarski ovčar (Slovenija);
• Pirinejski ovčar (Španija);
• Španski mastif (Španija);
• Majorkanski pastirski pas (Španija);
• Veliki Švajcarski pastirski pas (Švajcarska);
• Tadžikistanski mastif (Tadžikistan);
• Tibetanski mastif (Tibet);
• Tibetanski Kji-apso (Tibet);
• Akbaš (Turska);
• Karabaš ili Kangal (Turksa);
• Karski pas (Turska);
• Kurdski stepski pas (Turska);
• Turkmenistanski ovčar (Turkmenistan);
• Torkuz (Uzbekistan);
• Sarkangik (Uzbekistan) i
• Šarplaninac ili Jugoslovenski ovčar (bivša Jugoslavija odnosno Makedonija).

Obuka pasa čuvara 

Obuka pasa ključan je korak u definisanju i profilisanju budućeg psa čuvara, koji treba da obavlja odgovoran i dosta težak posao. Zato se više nego inače najveća pažnja i preporučuje njegovoj obuci. U nekoliko tačaka biće navedeno šta treba odnosno kako treba obučavati stočarske pse čuvare:

1. Tačka = Pas se mora tretirati kao radni partner, ne kao ljubimac i ne kao mezimac. To nikada ne treba zaboravljati a pogotovo u njegovom razvoju (prvi mjeseci i godina života). Takođe, neophodno je spriječiti igranje psa sa djecom i ostalim kućnim ljubimcima, ostalim psima čuvarima. Većina budućih problema proizilazi iz nepoštovanja navedenih pravila.
2. Tačka = Najbolje je štene postaviti među osam nedjelja starim jagnjadima (nekoliko komada) u isti obor/štalu/tor. Jagnjad su približno iste veličine, a između njih će se stvoriti jaka socijalna interakcija.
3. Tačka = Ukoliko se radi o jako mladim štencima, tada se može postaviti i pregrada koja omogućava kontakt ali sprečava njihovo potencijalno gaženje. Čak i ukoliko je štene dovoljno staro poželjno mu je obezbijediti mjesto gdje može da jede, da se odmori i da bude samo. Niska ograda sa nekoliko dodatnih letava radi svoj posao. Radi se o kritičnom periodu prilagođavanja, pa je potrebno redovno nadgledanje prilagođavanja i ponašanja.
4. Tačka = Kako štene bude starije, treba ga se uključiti u operacije na farmi. Osim toga, važno ga je upoznati sa opremom na farmi, sa drugim psima čuvarima (ukoliko ih ima), sa drugom stokom i domaćim životinjama (goveda, koze, konji, živina…), a sve s ciljem da u budućnosti ne štiti stoku od ovih životinja već da se upozna i da zna šta radi. Bitno je i provoditi dovoljno vremena sa psom, kako se ne bi plašio od vlasnika, ali ne predugo, i odmah ga vratiti u tor sa ovcama ili drugim životinjama koje treba da čuva. Izbjegavati maženje psa nakon što odluta od stada/krda.
5. Tačka = Obuku za poslužnost („dođi” i „ne”) započeti u nešto kasnijem uzrastu tj. kada počne da se izlaže starijim ovcama. Bitno je u početku nadgledati psa tokom njegovog kontakta sa tek rođenim jagnjadima, te ga obavezno ukoriti ako juri ovce.
6. Tačka = Starenjem odnosno sve većim uzrastom štenetu treba obezbijediti i veću odgovornost. Kako stari treba sve veću odgovornost da preuzima na sebe. U nešto starijem uzrastu treba ga premjestiti iz obora u tor na pašnjaku. Posmatrati kako svaka nova rutina utiče na njega. Uvijek ga spremno pohvaliti kada ostane sa stadom, a kada odluta od stada treba ga vratiti.
7. Tačka = Vrlo važan segment u odgoju pasa čuvara jeste da se isti odgaja od malih nogu sa jagnjadima koji će kasnije postati ovce i činiti matično stado. To ne mora biti cijelo buduće stado već samo jedan njegov dio, jer će ostale ovce slijediti primjere ovaca odraslih uz psa čuvara.
8. Rutinsko uklanjanje glista, vakcinacija i pregledanje vašeg psa radnje su koje su neophodne i osnovne u održavanju njegovog zdravstvenog profila. Djelove koje treba redovno pregledati su: ušni kanali, oči, usta i stopala. Provjeravati psa na potencijalno prisustvo ogrebotina i posjekotina koje bi mogle biti ulazna vrata za najrazličitije infekcije i bolesti. Razmisliti o šišanju i o češljanju dlake tokom vrućeg ljetnjeg perioda.

*napomena: Ovdje se obuka pasa najvećim dijelom odnosila u odnosu na ovce kao domaće životinje koje se kod nas najviše čuvaju u planinama i koje su najakši plijen divljim zvjerima, psima lutalicama i ljudima kradljivcima. Ipak, obuka pasa je približno ista i u odnosu na sve ostale domaće životinje koje bi potencijalno pas čuvao (kokoške, patke, guske, koze, krave…)

Švajcarski planinski psi

Koliko pasa čuvara za koliko grla stoke?

Zavisi. I to utoliko koliko efikasno želite da bude sačuvano vaše stado. Odgovor najviše zavisi od operativnih karakteristika, okruženja i sposnosti određenog psa. Opšte pravilo koje glasi – 1 pas na 100 ovaca daleko je od istine, odnosno preciznosti i zadovoljavanja konačnog cilja – očuvanja svih ovaca u stadu u uslovima grabežljivaca.

U operativne karakteristike bi spadalo sledeće:

• Sezona jagnjenja/jarenja/teljenja…;
• Postojanje drugih alatki koje štite stoku (električni pastiri, ograde, stočari na licu mjesta, noćne kolibe…);
• Načini i sistemi ispaše (rotaciona ili pregonska, bez rotacione (kakva se kod nas najviše i primjenjuje)) i
• Broj pojedinačnih stada/krda/jata.

Okruženje igra bitnu ulogu: nagib terena, vremenske prilike, nadmorska visina, tip terena…

Sve u svemu, broj varira, ne treba se oslanjati na pravilo da je 1 pas dovoljan za 50-100 ovaca na 20 hektara pašnjaka, već raditi sopstvenu analizu uzimajući u obzir gore navedene činjenice i rentabilnost držanja određenog broja pasa.

Veliki je broj pasa čuvara pogodnih za čuvanje stoke na našim planinama. Dolazi vrijeme kada je pašni sistem visoko prepoznat, subvencionisan, a proizvodi iz takvog sistema se sve više prepoznaju na tržištu. Sa druge strane sve je teže održavati veliko stado na planinskim pašnjacima od medvjeda, vukova, pasa lutalica, lisica, šakala i kradljivaca, pa je preporuka izabrati neku od mnogobrojnih rasa specijalizovane namjene. Oni su čuvari, zaštitnici stada na prvom mjestu, bez presedana, vjerni stoci do poslednjeg trenutka, a za farmera karika bez koje nema usjepšnog pašnog stočarstva.