Peršun je dvogodišnja biljka koja u prvoj godini stvara vegetativne organe (korijen i list), a u drugoj posle čuvanja preko zime iz posađenog korijena razvija se cvjetno stablo. Porijeklom je sa Sredozemlja, gdje se i danas gaji kao samonikla biljka. Najčešće se srijeće uz vodene tokove na vlažnim terenima. Gaji se zbog listova i zadebljalog korijena, ima karakterističan miris i ukus. Korijen je dva puta bogatiji bjelančevinama od šargarepe. Posebno je značajan list koji ima značajno prisustvo vitamina C, 3-4 puta više nego kod limuna. Osim korijena i lista, sjeme peršuna je takođe korisno je sastojci smanjuju upale zglobova i artritisa.
Gajenje peršuna
Temperatura za nicanje peršuna je 2°C, a optimum je oko 20°C, a za rast listova i korijena oko 18°C. Podnosi bolje niske temperature od šargrepe, mlade biljke mogu da podnesu temperature od -10°C, a u fazi zadebljalog korijena i -20°C. Najbolje uspijeva na plodnim, srednje lakim i strukturnim zemljištima pH 6-8, gdje se korijen pravilno razvija. Pored plantažnog gajenja, peršun predstavlja biljku koja je najpogodnija za gajenje u saksiji.
Peršun kao lijek
Koristi se u fitoterapiji kao lijek za disanje, diuretičko sredstvo i za organe varenja. Pomaže pri izbacivanju toksina iz organizma, jača imuni sistem i savjetuje se protiv upala. Neka istraživanja su pokazala da miristicin iz ulja peršuna usporava rast raka pluća i bori se sa kancerogenim supstancama, kao što je benzopiren iz cigareta. Savjetuje se i osobama koje pate od tumora prostate, crijeva i štitne žlijezde. Peršun podstiče stvaranje kolagena u tijelu i preporučuje se za brzo zaceljivanje rana, a takođe jača kosti i zube. Dobro djeluje na srčane tegobe i cirkulaciju. Apipol, sastojak koji izaziva nadražaj unutrašnjih organa , uklanja smetnje u protoku krvi. Ovaj sastojak se najviše nalazi u eteričnom ulju, koje se nalazi u sjemenu i korijenu. Ako dodajemo peršun salatama ili kuvanim jelima, spriječićemo kardiovaskularne bolesti.
Pripremio: Vojislav Popović
