Ekološka svijest ljudi je najveća kod konzumiranja svježeg voća, jer se voće unosi direktno bez prerade u organizam. Dokazano je da u pokožici jabuke ima najviše antioksidansa, vitamina i minerala. Voćarska područja koja imaju netaknutu ekološku ravnotežu i samim tim su odmah pogodna za organsku proizvodnju, nalaze se danas još jedino u obliku ekstenzivnih voćnjaka, bez ikakvog đubrenja i zaštitnih mjera. Važno je promijeniti konvencionalan način uzgoja u tradicionalnim voćnjacima indirektnim putem kroz integrirani način proizvodnje i prelazni period u organski način proizvodnje. Ovaj proces se mora izvoditi u nekoliko faza, pošto je upotreba sintetičkih hemijskih đubriva i sredstava za zaštitu biljaka vrlo strogo regulisana i ograničena.
Tokom prelazne faze voće proizvedeno u voćnjaku se još uvijek ne može prodavati sa oznakom ,,organski proizvedeno“, nego jedino pod oznakom ,,prelazak na organsku proizvodnju“.
S obzirom da je cijena proizvoda iz voćnjaka u prelaznom periodu na organsku proizvodnju jednaka cijeni voća proizvedenog u integralnom sistemu uzgoja, treba se pripremiti na određene financijske gubitke ne samo zbog nižih cijena nego i pada kvalitete voća u prelaznom periodu.
U slučaju malih gazdinstava (kakva prevladavaju u Crnoj Gori) troškovi inputa u početku rastu. Na kraju prelaznog perioda, kada se dostigne određen nivo plodnosti tla, tj. sistem poljoprivrednog imanja postigne određenu ravnotežu, troškovi proizvodnje obično se smanje na nivou prije prelaza ili čak budu manji. Prelazni period proizvodnje obično rezultira nižim prinosima koji mogu biti 10-50% zavisno o voćnoj vrsti, sistemu uzgoja, lokaciji i plodnosti zemljišta. Kasnije u sistemu organske proizvodnje nakon uspostavljanja ekobilance prinos bude kao u konvencionalnoj proizvodnji. Stoga je situaciju potrebno procjenjivati individualno za svaku regiju i za svako poljoprivredno imanje da bi se osigurali od rizika.
Zbog ekstenzivnosti tradicionalne voćarske proizvodnje, važno je ove voćnjake preko integrirane proizvodnje i prelazne faze prevesti u organsku. Uvođenje organskog uzgoja voća treba izvoditi u fazama, a u cilju smanjenja ekonomskih gubitaka kombinovati proizvodnju voća sa njegovom preradom.
Integralna proizvodnja se preporučuje kao metod u prelaznoj fazi u cilju:
- Sprovođenja mjera poboljšanja strukture zemljišta,
- Mjera popravke i kondicioniranja tla (povećanje sadržaja humusa, biološka aktivnost),
- Upotrebe organskih hraniva,
- Optimizacija ekoloških uslova: pojasevi cvjetajućih biljaka, žbunje, skloništa, pašnjaci, neobrađene (kompenzacione) površine,
- Kontinuirane edukacije proizvođača.
U prelaznom periodu samo pojedini dijelovi mogu da se preusmjere u organsku, da farmer stekne iskustva, a kompletno prevođenje traje 3-4 godine. U tom periodu potrebno je primijeniti mjere za poboljšanje strukture zemljišta, poput:
- obogaćivanja humusom i aktivnosti u zemljištu;
- koristiti organska đubriva;
- prilagoditi ekološke uslove uz pomoć živih ograda, vjetrozaštitnih pojaseva i izolacionih polja sa samoniklim biljem, koja su stanište za korisne organizme.
Ekološki zasadi jabučastog i koštičavog voća se podižu sa ukalkulisanim eksploatacionim vijekom od 15 godina.
Karakteristično za organske voćnjake:
- Redovi se ne održavaju u čistom stanju u toku čitave godine;
- Međuredni prostori u voćnjaku su prekriveni samoniklim biljem i kose se po potrebi;
- Samoniklo rastinje ostaje na ivicama parcela;
- Postiče se naseljavanje pojedinih životinjskih vrsta i to tako što se unose vještačka gnijezda.
Kada je u pitanju organska proizvodnja, pogodnija su brdsko-planinska područja, jer se u takvim agroekološkim uslovima, daleko lakše sprovodi zaštita od važnih prouzrokovača bolesti i šteta. Ako se u blizini nalaze samonikle voćke, potrebno ih je ukloniti, kako ne bi predstavljale izvor bolesti i štetočina. Preporučuje se udaljenost od drugih zasada 300-400 m.
Ako su na zemljištu, gdje se planira podizanje zasada, u predhodnoj godini bila primjenjivana sredstva za zaštitu bilja, to zemljište dobija status prelaznog perioda. Ukoliko je zemljište bilo neobrađeno tri ili više godina, nakon izvršene analize, može odmah dobiti status za proizvodnju organskog voća. Najbolji predusjevi za mnoge voćarske kulture su strna žita, a idealno bi bilo da je to heljda, jer je ona glavni konkurent korovima, tako da će zemljište nakon nje ostati čisto. U voćnjacima gdje se voće gaji po organskim principima, ne mogu se upotrijebiti lako rastvorljiva mineralna đubriva, već umjesto njih se moraju koristiti prirodna đubriva, proizvedena na farmi, kompost, stajsko đubrivo ili zelenišno đubrivo uz malčovcanje i obradu zemljišta.
Cilj đubrenja, u zasadima organskog voća, je ishrana korisnih mikroorganizama u zemljištu. Kod ovakvog uzgoja voća, ne koriste se herbicidi, već se primjenjuju mehaničke mjere borbe protiv korova, termička kontrola korova ili travni pokrivači. Pravac sadnje treba da bude sjever-jug, zbog bolje osvijetljenosti. Kod ovakvog modela proizvodnje rastojanja između stabala su veća, manja je produktivnost, veći je utrošak radnih sati, i to naročito ručnog rada. Međutim, ovo sve se odražava i na cijenu ploda, koji se sve više traži, naročito u zemljama EU.
Pripremio: dip. ing. polj. Nikola Anđić