Đubrenje je agrotehnička mjera kojom se u zemljište unose organske i mineralne materije radi povećanja njegove plodnosti. Đubriva mogu biti organska i mineralna, u zavisnosti od porijekla.
Organska đubriva ( organskog, životinjskog i biljnog porijekla), ali u poljoprivrednoj proizvodnji koristi se stajnjak, osoka, kompost, biljni ostaci itd.
Mineralna đubriva su đubriva koja se dobijaju industrijskim i hemijskim putem, koja mogu biti u obliku granula ili praha.
Za primjenu organskih i mineralnih đubriva koriste se: utovarivači stajnjaka, utovarivači mineralnog đubriva, mašine za crpljenje i razlivanje tečnog stajnjaka i osoke, mašine za deponovanje tečnih i gasovitih đubriva.
Mašine za utovar stajnjaka
Utovar stajnjaka zahtijeva dosta energije ljudskog rada i to je otežan posao. Stajnjak je različitog sastava i različite zapreminske mase, zavisno od vremena lagerovanja na deponiji. Zagorjeli stajnjak ima zapremisnku masu od 0,8t/m3, a stajnjak sa slamnatom prostirkom od 0,3-0,5t/m3. Zavisno od pomenutih karakteristika stajnjaka potrebno je pravilno odabrati i pravilno agregatirati utovarač stajnjaka. Utovarivač stajnjaka može biti: prednji traktorski utovarivač, zadnji traktorski utovarivač, portalni utovarivač i konzolni utovarivač stajnjaka.
Prednji traktorski utovarivač– priključna mašina koja se koristi za utovar stajnjaka u rasturač, a može se koristiti i za obavljanje drugih radnih operacija kod utovara poljoprivrednih proizvoda. U tehnološkom procesu rada utovarivač zahvata prednjom vilom ili kašikom određenu količinu stajnjaka iz deponije, zatim zahvaćeni stajnjak podiže na određenu visinu i odlaže u sanduk rasturača stajnjaka ili u transportno vozilo. Proizodnost prednjeg traktorskog utovarivača zavisi od organizacije rada, dužine transporta i broja rasturača stajnjaka. Proizvodnost se može ostavariti i do 80t/dan.
Zadnji traktorski utovarivač– kranski utovarivač, zastupljen je na većim proizvodnim gazdinstvima. U zavisnosti od konstrukcije može biti nošeni i vučeni. U tehnološkom procesu rada agregat priđe do deponije stajnjaka, zatim spušta oslone noge na podlogu i spušta grajferske vile koje su otvorene i svojim zubcima zahvataju količinu stajnjaka, a zatim se pomoću hidrauliake zatvaraju i podižu na određenu visinu i okretanjem oko svoje ose vrše istovar stajnjaka u rasturač ili transportno sredstvo.
Samohodni utovarivač– po tehnološkom procesu rada složeniji je i pokretniji u odnosu na zadnji traktorski utovarivač. Utovarivač predstavlja samohodnu mašinu sa sopstvenim motorom, transmisijom, kabinom i hidrauličnim uređajem.
Portalni utovarivač– postavlja se na prethodno izgrađena odlagališta stajnjaka sa prethodno ugrađenim šinama na bočnim stranama. Ovaj utovarivač se sastoji od pokretnog mosta rama koji se svojim vertikalnim gredama, pomoću točkova, kreće, klizi po šinama. Točkovi utovarivača dobijaju pogon od elektromotora, tako da se čitav most kreće po šinama. Na poprečnoj gredi mosta, preko koturače, prebačeno je čelično uže sa grajferskim vilama. Otvaranje i zatvaranje grajferskih vila obavlja se mehaničkim putem, kretanjem vila po nosivoj gredi lijevo, desno, pri čemu se zahvata određena količina stajnjaka koja se odlaže u rasturač ili u transportno sredstvo.
Stacionirani ili konzolni utovarivač stajnjaka– zastupljen na većim poljoprivrednim gazdinstvima i farmama sa uređenim odlagalištima stajnjka. Proizvodnost utovarivača stajnjaka predstavlja utovarenu količinu stajnjaka u rasturač ili u transportno sredstvo za 1 sat ili za 1 dan rada agregata. Proizvodnost utovarivača zavisi od: stanja stajnjaka, prilaza deponiji, zagorjelosti stajnjka, vrste utovarivača, manervarske sposobnosti, kapaciteta rasturača, transportnog sredstva i organizacije rada.
Mašine za rasturanje stajnjaka
Rasturanje stajnjaka je agrotehnička operacija koja zahtijeva dosta energije po jedinici površine. Za rasturnje stajnjaka koriste se rasturači koji predstavljaju složene mašine, koje u tehničko-tehnološkim rješenjima obavljaju transport stajnjaka od deponije do proizvodne parcele, usitnjavaju i ravnomjerno rasturaju stajnjak prema projektovanoj količini po jedinici površine. Raturači se izgrađuju kao specijalizovane traktorske prikolice sa zadnjim ili bočnim rasturanjem ili kao posebni samohodni rasturači. Zavisno od konstrukcionih rješenja roboti mogu biti postavljeni u horizontalnoj ili u vertikalnoj ravni. Horizontalni rotori na zadnjem dijelu sanduka prikolice postavljeni su jedan iznad drugog. Rotori stajnjaka po širini kretanja, a gornji rotor ima funkciju da vrati višak stajnjaka u sanduk prikolice. Širina rasturanja stajnjaka jednaka je širini prikolice rasturača.
Rasturač stajnjaka sa vertikalnim bubnjevima predstavlja bolje tehničko rješenje. Aparat za rasturanje postavljen je na zadnji dio sanduka prikolice, a sastoji se od četiri ili šest vertikalnih rotova sa perajima. Rotori u paru rotiraju jedan prema drugom i na taj način sitne i rasturaju stajnjak prema određenoj količini po jedinici površine. Širina rasturanja stajnjaka kod rasturača veća je od širine prikolice i kreće se pd 4,0-6,0 m.
Samohodni rasturač stajnjaka predstavlja samohodnu mašinu , a rasturač posjeduje nosivu šasiju na kojoj je postavljen adaptirani sanduk sa uređajem za rasturanje stajnjaka. Samohodni rasturač stajnjaka nalazi svoju primjenu na većim i organizovanim gazdinstvima. U odnosu na prethodne rasturače ima veću nosivost, veću transportnu brzinu, veću proizvodnost, pa se analogno ovom koristi za rasturanje stajnjaka na većim udaljenostima od odgajališta stajnjaka do proizvodne parcele.
Mašine za primjenu tečnog stajnjaka
Na stočarskim farmama, prilikom formiranja deponije stajnjaka, projektuju se i posebni bazeni u koje se skuplja tečni stajnjak. Kapacitet bazena zavisi od vrste stoke, broja grla i proizvodne orijentacije gazdinstva. Zbog sadržaja hranljivih materija, tečni stajnjak se koristi kao organsko đubrivo u biljnoj proizvodnji. Za crpljenje i razlivanje tečnog stajnjaka primjenjuju se specijalizovane cistijerne.
U zavisnosti od tehničkih i tehnoloških rješenja cistijerne, tečni stajnjak može se razlivati po površini u trake ili unositi u zemljište deponovanjem. Za razlivanje tečnog stajnjaka po površini koriste se cistijerne koje mogu biti univerzalne i specijalne, zapremine od 3500-15000l. Za punjenje cistijerni tečnim stajnjakom mogu se koristiti pumpe stacionirane sa pogonom od elektromotora ili mobilne pumpe koje su postavljene na ramu cistijerne, a njihov pogon ostvaruje se od priključnog vratila traktora preko kardanskog vratila. Na kraju usisne cijevi pumpe postavljena je korpa koja predstavlja filter kako ne bi došlo do povlačenja krupnijih djelova stajnjaka.
Cistijerne za primjenu tečnog stajnjaka i osoke izgrađuju se od metala otpornog na koroziju, a cistijerne manjeg kvaliteta izgrađuju se od poliestera. Kapacitet razlivanja cistijerne zavisi od kapaciteta pumpe, uređaja za razlivanje i konfiguracije terena. Nedostatak razlivanja tečnog stajnjaka i osoke sastoji se u tome što se gubi veći procenat azota i što se zagađuje životna sredina.
Deponatori su specijalizovane mašine za deponovanje, unošenje tečnog stajnjaka na određenu dubinu od 15-40 cm u zemljište. Tehnološki proces rada deponatora sastoji se u tome što pumpa cistijerne, pogonjena od priključnog vratila traktora preko kardanskog vratila, potiskuje tečni stajnjak iz rezervoara cistijerne, preko gumenih crijeva do ulagača koji vrše deponovanje, u zemljište na određenu dubinu. Pomoću deponatora može se obaviti deponovanje gasovitog amonijaka koncentracije do 80%. Deponatori su zastupljeni na većim i bolje organizovanim poljoprivrednim gazdinstvima.
Mašine za rasipanje mineralnog đubriva
U konvencionalnoj proizvodnji primjena minearalnih đubriva predstavlja značajnu agrotehničku operaciju. Mineralna đubriva ili vještačka đubriva proizvode se u specijalnim fabrikama hemijskim putem. Đubriva mogu biti u čvrstom stanju kao praškasta, granulirana đubriva, i u tečnom stanju kao otopine.
Raipači mineralnih đubriva su mašine za ravnomjerno rasipanje praškastih i granuliranih đubriva prema normiranoj količini po jedinici površine. U zavisnosti od aparata za rasipanje, rasipači mogu biti mehanički, centrifugalni i pneumatski, a prema načinu agregiranja mogu biti nošeni, vučeni i samohodni.
Mehanički rasipači su karakteristični po tome što im je širina radnog zahvata jednaka širini depozitora. Rasipači su većinom vučeni, sa radnom širinom od 3,0-5,0 m, a pogon aparata za rasipanje ostvaruje se od oslonih točkova.
Centrifugalni rasipači spadaju u rasipače sa promjenljivom širinom rasipanja, što im omogućava široku primjenu u proizvodnoj praksi. Ovi rasipači rade na principu rasipanja granuliranog đubriva pomoću centrifugalne sile.
Vučeni centrifugalni rasipači zastupljeni su na većim proizvodnim površinama. Nosivi ram rasipača oslanja se na 2 ili 4 oslona točka sa pneumaticima. Depozitor rasipača postavljen je na nosivom ramu, zapremine 2000-4000l. Na donjem dijelu depozitora postavljen je pužni transporter i mehanizam za regulisanje količine dotoka đubriva na horizontalni disk.
Centrifugalni rasipači sa klatećom cijevi zastupljeni su zbog svoje preciznosti u radu, a rasipanje se vrši pomoću aparata u vidu klateće cijevi. Rasipači se karakterišu po tome što se u procesu rada klateća cijev klati, oscilira u horizontalnoj ravni lijevo-desno, pri čemu se đubrivo rasipa u vidu lepeze, širine od 10,0-15,0 m.
Pneumatski rasipači većinom su nošene mašine, a karakterišu se ravnomjernim rasipanjem mineralnog đubriva po jedinici površine i širine koju zahvata. Složena konstrukcija i tehnološki proces rada raipača iziskuje veći utrošak mehaničke energije. Doziranje đubriva obavlja se pomoću rebrastog valjka koji dobija pogon od pogondkog točka rasipača. Zbog svoje složenosti, pneumatski rasipači su manje zastupljeni u proizvodnoj praksi.
Đubrenje u procesu navodnjavanaj dosta je zastupljeno u voćarskoj proizvodnji, kod primjene sistema navodnjavanja kap po kap.