Feces – glavni izvor svih (ne)korisnih materija
Feces i stajnjak domaćih životinja odvajkada se upotrebljavaju za svojevrsno vraćanje hranljivih materija zemljištu. I ne bez razloga jer je stajnjak jedan od najboljih inputa koji se može koristiti na poljoprivrednom imanju. Bogat neorganskim materijama u prvom redu azotom, fosforom pa i kalijumom, mnogim esencijalnim elementima u tragovima i određenim polurazgrađenim jedinjenjima – on u velikoj mjeri povećava sadržaj organske materije unutar zemljišta. Veća količina organske materije povući će za sobom:
- Bolji apsorpcioni kapacitet;
- Povećani broj beskičmenjaka unuta zemljišta;
- Posrednu redukciju korova;
A u krajnjem i povećanu količinu prinosa (stočne hrane).
Problem nije stajnjak već farmer
I dok je uloga stajnjaka nezamjenljiva (i uloga je zemljišta nezamjenljiva), a uloga farmera neprocjenjiva. U ovom slučaju dobar menadžment stajnjakom je pola posla – ali dobar menadžment domaćih životinja je druga polovina koja moguće da nedostaje.
Farmeri kroz proizvodni proces na farmi utiču na to kakav će kvalitet stajnjak poprimiti. Da li je to stajnjak ili zagađivač, nešto što je potrebno zemljištu ili nešto što je broj 1 za devastaciju ionako ne baš nedevastiranog zemljišta.
Ilustracija/foto: Pixabay
Prvi korak – ishrana stoke
Prvi korak koji je logičan slijed događaja u stvaranju fecesa od domaćih životinja, a kasnije i stajnjaka jeste – ishrana. Od nje počinje sam proces i neophodno je pridržavati se sledećih pravila:
- Kvalitetna ishrana (hraniva bez plijesni, mikotoksina, teških metala);
- Kompatibilna ishrana (ne pretjerana i u skladu sa fiziologijom životinje).
Oprezno sa dodacima
Sve je češća upotreba bakra i cinka, kao dva veoma važna sastojka za mnoge enzimske procese u tijelu domaćih životinja. Povećane koncentracije bakra često se preporučuju za bolji prirast a sve češće je na spisku i cink. Iako postoje dokazi koji navedeno i potkrepljuju, sve je veći broj dokaza da ovi elementi preopterećuju ne samo zemljište već kasnije i hraniva sa tog zemljišta. Rezultat mogu biti manji prinosi na njivama ali i oni u štalama.
Antibiotici – od poželjne do nepoželjne reputacije
Iako nekad osnovni u liječenju i izlječenju mnogih neizlječivih i teških oboljenja u stočarskoj proizvodnji, danas antibiotici imaju negativnu reputaciju. I opet, ne zbog samih antibiotika već zbog nestručnog i neopreznog davanja istih u toliko velikim koncetracijama i u tolikim nepotrebnim situacijama da je njihova upoteba gotovo pa izjednačena sa upotrebom vitamina i minerala u tragovima.
Da imaju ozbiljan uticaj na kvalitet zemljišta potkrepljuju studije rađene prije 20-ak godina. Antibiotici uništavaju primaran život zemljišta – insekte i beskičmenjake koji omogućavaju i asimilaciju a samim tim i život biljnim zajednicama, i na pašnjacima i na oranicama. Štaviše, ukoliko stajnjak prodre do podzemnih voda antibiotici prikačeni za čestice zemljišta utiču na vodeni svijet, stvara se otpornost na antibiotike divljih vrsta a sve u svemu ulazi se u nešto na šta se kasnije teško može uticati.
Okrenuti se zemljištu ne samo životinjama
Iako znamo da farmeri najviše na farmi vole svoje životinje – to bi trebalo mijenjati. Trebalo bi primarno „voljeti” zemljište jer bez dobrog i kvalitetnog zemljišta, njegove otpornosti i koherentnosti nema ni farme, sa farmom nesta i životinja. Resurs zemljišta veći je od resursa životinja – zemljište bez stoke može ali stoka bez zemljišta ne.
