Istorija rase i porijeklo
Mangulica je stara rasa koja se više vjekova (tačnije od 19.), na velikom dijela Evropskog kontinenta koristila za dobijanje masti. U prošlom vremenu, zbog svoje dragocjenosti i svestranosti svinjska mast je imala odličnu reputaciju pa i ne čudi stvaranje rase koja ima odličnu iskoristivnost hraniva za stvaranje velikih depoa masti.
U prethodnim vjekovima Mangulice su bile puštane na pašnjake i u šumske predjele, gdje su se izuzetno dobro snalazile. Samo bi u pojedinim periodima i u nekim slučajevima bile zatvarane u obore. Takav način uzgoja učinio je ovu rasu veoma otpornom na bolesti i vremenske uslove i rasu koja sama sebi traži hranu.
Ljeti su većinom bile puštane na paši koja im je bila u biti dovoljna. U periodima godine kada nije bilo bujne vegetacije, tada su dohranjivane žitom ili nekom drugom vrstom hraniva. Karakteristika tova svinja bio je izgon u šumske predjele gdje je bilo dosta otpalih plodova žira.
Različiti varijeteti nastajali su ukrštanjem različitih rasa. Takođe, različiti varijeteti Mangulice nastali su u različitim, sada nezavisnim državama a tada Austrougarskoj imperiji. To su današnja Slovenija, Hrvatska, Srbija, Rumunija, Mađarska.
• Rasa je stovrena u tadašnjoj Austrougarskoj, i u to vrijeme je posebno bila cijenjena mast dobijena od ove svinje. •
Vunena svinja – Mangulica
O Mangulici
Mangulica je autohotona rasa u više država, od kojih je nama najbliža Srbija. Danas je ona u Srbiji proglešena za „ugroženo održivu” dok je do 50-ih godina prethodnog vijeka bila dosta gajena rasa naročito u Panonskoj niziji, koja obuhvata i Vojvodinu.
Danas se mogu izdovjiti četiri najviše zastupljena varijeteta Mangulice, to su lasasti, bijeli, plavi i crveni (riđi). Možda najpoznatiji laicima jeste lastasti soj, nešto u tipu nekadašnjeg crnoj soja.
• Krajem 19. vijeka, Mangulica je u Austrougarskoj imperiji bila gotovo jedina rasa svinja. •
Varijeteti Mangulice
Plavi varijetet (ili bijeli kako se kod nas češće oslovljava) – nastao je ukrštanjem Šumadinke sa Alfeldskom rasom. Kasnije su se ove ukrštene svinje koristile za ukrštanje sa Salontajskom crvenom i Bakonji rasom. Ovaj varijetet Mangulice smatra se najstarijim i izvornim oblikom svih Mangulica.
Crna mangulica – nastala je ukrštanjem za sada nepoznate rase sa hrvatskom crnom srijemskom rasom.
Lasasti soj mangulice – nastao je na bazi ukrštanja plavog i crnog varijeteta iste.
Riđa mangulica – nastala je ukrštanjem Plave mangulice i crvene Salontajske svinje.
• Pri ukrštanju čistokrvne Crvene mangulice sa čistokrvnom Lasastom, dobija se potomstvo koje može biti u potpunosti plavo (odnosno bijelo). •
Spoljašnje karakteristike rase
Mangulica pripada masnom tipu svinja, srednje veličine tijela. Tijelo je kratko, duboko, sa snažnim ali finim kosturom skeleta.
Leđa su ravna, ali mogu biti i blago konveksna (ispupčena). Butevi nisu obli kao kod mesnatih rasa već su ravni, bez ikakvih zaoblina.
Glava se odlikuje srednjom veličinom na kojoj su smještene dosta velike uši (naročito kod starijih grla). U dužini, uši bi trebalo da iznose 75% dužine njuške i paralelno su postavljene u odnosu na njušku. Sa druge strane, uši kod podmlatka su kratke i često uspravne. Oči su smeđe boje. Trepavice, obrvice, papci, nos, bradavice kao i svi prirodni otvori na tijelu i vrh repa su uvijek crni.
Maksimalan broj bradavica je 12, a minimalan 10.
Kada se rode, prasad su u većini slučajeva prugasta pri čemu iste gube nakon nekoliko nedjelja života.
• Kod Mangulice je prisutno sezonsko linjanje, i to u ljetnjem periodu. •
Nerast
Tjelesne mjere
Dosta je teško precizirati mjere Mangulice, jer osim što postoji više varijeteta, javlja se i problem zbog toga što je rasa zastupljena na velikom prostoru, čak i u SAD-u. Sve to ima za cilj različite odgajivačke programe i različitu ishranu koja korelira sa različitošću tjelesnih mjera.
Istaćemo mjere koje su najpribližnije nekom idealnom tipu Mangulice, s tim da je i ovdje naglašen veliki raspon variranja. Naravno, jer ishrana (obilna ili slaba) rezultuje stvaranjem dva tipa:
Mršave mangulice koja sa 12 mjeseci uzrasta teži 70-80 kg, a sa 2. godine 80-100 kg;
Ugojene Mangulice koja sa 12 mjeseci ima 150 kg, a sa 24 mjeseca ide i do 300 kg (200-300 kg).
Nerastovi 4+ godina mogu težiti i do 260 kg.
• Odnos masti i mesa kod svinje „teške” 150 kg je 60/40, dok se kod težih svinja taj odnos kreće u smjeru 70/30. •
Mangulica je svinja sa nešto više izraženom visinom grebena. Ona kod veprova kreće u granicama od 80 do 110 cm, dok je kod krmača 74-90 cm.
Dužina tijela nerasta: 120cm+;
Dužina tijela svinje: 115cm+.
• Prilikom ocjene Mangulice nikada ne polaziti od tjelesne mase kao osnove za procjenu njene bilo odgajivačke ili neke druge vrijednosti. •
Novorođena prasad
Tjelesna masa tek rođenih prasadi kreće se u granicama od 0,6 do 1,0 kg. Sa prirastom od 118 g/dan, sa 7 do 8 nedjelja prasad dostižu 6 do 8 kg tjelesne mase.
Ishrana Mangulice
Kao što je već napomenuto Mangulica ima izvanrednu prilagodljivost na nova (stara) hraniva, sa jako dobrom iskoristivošću grube voluminozne krme. To omogućava rasi da se hrani hranivima koja su manje karakteristična za svinje tipa: lucerka, bijela i crvena djetelina, neke vrste trava, kao i tipična hrana-otpad koja se daje svinjama na seoskim domaćinstvima (ostaci voća i povrća, ostaci jela od domaćinstava…). Ne treba zaboraviti i ugljenohidratna hraniva koja su pogodna za brži rast od kojih treba izdovjiti kukuruz, nešto manje pšenica i sirak, a dobar izvor proteina mogu predstavljati žir kao i ostali izvori proteina u šumama (gliste, crvi, paukovi, puževi).
Prethodno navedeno se odnosi prije svega na ekološki i ekstenzivan uzgoj, kao i uzgoj na okućnicama. Postoje pak i velike farme svinja na kojima se uzgaja Mangulica, gdje je ishrana bazirana na kompletnim smješama koncentrata. I na takvoj ishrani svinje ove rase nemaju niti približan napredak kao današnje mesnate rase. Ipak, to je masni tip pri čemu treba živjeti u realnosti.
Ishrana može biti raznovrsna
Polna zrelost
Mangulica je kasnostasna rasa. Polna zrelost kod ove rase rezervisana je za 12. odnosno 14. mjesec. Zbog mogućeg parenja koje se može izvesti sa svega nekolika mjeseca starosti, preporuka je da prasad već sa 14 nedjelja budu odvojena prema polu.
Otpornost
Rasa pokazuje izraženu otpornost prema mnogim bolestima, ima jako dobar izražen majčinksi instikt, što je negdje karakteristika i ostalih autohtonih domaćih životinja. Zbog vune koja je štiti od temperaturnih osilacija i niskih temperatura izuzetno je otporna u sjevernim predjelima, a dobro podnosi i nešto vrelije predjele.
Kako je otporna prema niskim temepraturama, prema vjetru i ostalim vremenskim nepogodama, može se i preko zime držati pod jako prostom nastanbom. Navedeno nije preporučljivo zbog slabijih rezultata koji se mogu dobiti u proizvodnji kao i zbog njene dobrobiti, već je istaknuto da prikaže zdravstvenu i svaku drugu otpornost koju ova rasa nosi u sebi.
Za kraj
O Mangulici se može dosta toga pisati. Proizvodi Mangulice dostižu visoke cijene na tržištima evropskih zemalja. One dobijaju sve više na popularnosti i u Mađarskoj i u Njemačkoj, Austriji pa i Švajcarskoj. Dobijaju na značaju i u nama susjednoj Srbiji, pri čemu se taj trend, čini se preliva i kod nas.
Ove svinje mogu poslužiti ili kao prirodni čistači u zaštićenim zonama i/ili u uzgoju za plasman njihovog mesa kao organskog na visokoplatežnom tržištu (Zapadna Evropa, elitni turizam).
I ne, kod mesa Mangulice se ne ispituje „loš” ili „dobar” holesterol. To s toga jer se tako detaljne (zdravstvene) analize ne rade kod životinja kao što se rade kod ljudi. Mangulica kao i svaka druga rasa svinja u svom mišićnom i masnom tkivu/mesu sadrži holesterol, ali o mesu Mangulice u drugom članku.
