Istorija rase
Japanska prepelica imala je aktivnu ulogu u istoriji ljudi, neprekidno od 12. vijeka kada je i pripitomljena. Pripitomljena je na području Japana gdje se prvobitno koristila kao ptica pjevačica. Tek početkom 1900-ih počinje selektivan uzgoj za proizvodnju jaja i to od strane japanskih naučnika. Odlične reproduktivne sposobnosti bile su jedan od glavnih faktora koji su selekciju učinili veoma brzom, pa je već 1940-ih godina industrija prepeličjih jaja cvjetala.
Potom slijedi Drugi svjetski rat koji je desetkovao linije populacija prepelica (uništio sve linije za ptice pjevačice i najveći dio linija za proizvodnju jaja). Od preostalih linija za proizvodnju jaja nastale su sve današnje komercijalne i životinje koje se koriste u istaživačke svrhe.
Sojevi
Iako je kod nas najpoznatiji komercijalni soj prepelice za proizvodnju jaja – tzv. Sinamon braun, postoje i mnogi drugi. Ovdje ćemo spomenuti još dva, to su Braun i Vajt brestid. Sojevima prepelica dat je engleski naziv zbog varijante u boji perja.
Postoje određene ali značajne razlike ne samo u morfološkim već i proizvodnim osobinama. Pa tako Braun soj nosi krupnija jaja od komercijalnog, dok komercijalni soj ranije počinje da nosi a snese ukupno veći broj jaja.
Morfološke osobine
Kod tek izleženih pilića javlja se braonkasta boja sa karakteristikama oivičenih žutih pruga. Kasnije tokom života žute pruge izgube primat i nestaju. U odrasloj dobi prepelice ostaju braonkaste sa, na leđima tamnom a na grudima i stomaku svijetlom bojom. Na leđima mogu biti pristuna posvijetljena mjesta u obliku tankih srpastih oštrica, a cijelo tijelo ima gotovo tigrastu boju.
Glava je srednje velika sa krupnim očima, kljunom srednje dužine, oštrim te blago povijenim. Noge su krem boje, čvrste i jake.
Tijelo je sve u svemu zdepasto, kompaktno, a trup preplica drži uspravno. Dobro je obrastao perjem.

Japanska prepelica
Tjelesna masa
Jedinke i muške i ženske populacije imaju malu tjelesnu masu. To i nečudi, s obzirom na to da je u pitanju genetski obris koji, za razliku od kokoši i druge živine, nije bio zanimljiv u smislu da se značajnije povećava njihova tjelesna masa.
Muške jedinke imaju u prosjeku 100 do 130 grama, s tim što su ženke nešto teže i njihova tjelesna masa se kreće u granicama 120 – 160 grama.
Kada se izlegu pilići prepelice imaju 6-8 grama, što dođe da za nešto više od 4 nedjelje (ženke) povećaju svoju tjelesnu masu za nevjerovatnih 14 puta.
Proizvodne karakteristike
Nema sumnje da Japanska prepelica po proizvodnosti nadmašuje, ne samo kokoške već i svu ostalu živinu. Potencijali kokošaka u odnosu na sve ostale životinje dobro su poznate, tako da se dolazi do zaključka da je najproduktivnija životinja upravo prepelica.
Meso
Jaja su glavni proizvod komercijalnog soja (Sinamon braun) Japanske prepelice, dok je meso više sporedni proizvod. Nije bez razloga, jer je cijena jaja ali i njihova ljekovita svojstva ispred cijene i ljekovitosti mesa. Uz navedenu činjenicu i konstataciju, treba naglasiti da je držanje ove rase i ovog soja isključivo za proizvodnju mesa manje rentabilno – za tu svrhu mogu se koristiti neki drugi sojevi.
Sve u svemu meso je sporedni ali ne i nevažan proizvod u prepeličarskoj industriji. Pošto se prepelice koriste samo tokom prve godine života, nakon izlučivanja idu na klanje, a meso dobijeno od jednogodošnjih kljunova nije lošeg kvaliteta. Kvalitet mesa ovdje će zavisiti od brojnih egzogenih faktora kojih odgajivač mora biti svjestan.
Prirast kod muških jedinki je ograničen na 2,2 do 2,3 g/dan. Treba istaći da su ovo mjere koje se odnose na priprlodna grla, a odgajivač koji odluči da muške jedinke tovi može povećati ovaj prirast. Ovaj, najintenzivniji, prirast ograničen je na prvih 5-5,5 nedjelja (ili do 35 dana) što treba imati na umu i ne ostavljati piliće u tovu iznad navedenog uzrasta.
Plodnost
Iako se oplođenost jaja veže za zdravstvene prednosti istih, ovdje se ona pominje kao plodnost i mogućnost dobijanja što većeg broja potomaka (iako je ona identična za obje situacije). Tako imamo različtite izvještaje različitih autora. U narodu se smatra da se dobra oplođenost jaja postiže sa odnosom 1:4 u korist ženki. Iako se na ovaj način obezbjeđuje plodnost od 80% pa čak i niža , to nije i ne može biti maksimalna. Za maksimalnu plodnost koja se kreće i do 93% treba obezbijediti odnos između polova 1:1. Za maksimalnu dobit i maksimalno ekonomično iskorišćavanje prostora, hrane, struje i ostalih inputa, najčešća je preporuka odnos držati do raspona od 1:3.
Jaja
Japanska prepelica ima proizvodnju jaja koja se na godišnjem nivou kreće u granicama od oko 200 komada. Na nosivost će uticati zaista brojni faktori, imajući u vidu stepen heritabilnosti ove važne osobine. Zbog toga nepravilan, odokativan i neodgovarajući menadžment proizvodnje treba da ustupi mjesto pravilnom menadžmentu.

Punu proizvodnost očekivati oko 50. dana uzrasta.
Veličina jaja varira, zavisiće najviše od soja, a kreće se u granicama od 8 do 13 grama. Po pravilu što su jaja krupnija, manje će ih biti. Komercijalni tip, o kojem i pišemo, nosi jaja veličine 9 grama sa blagim oscilacijama koje mogu ići nagore ili nadolje.
Ljuska jaja šarene je braon boje, međutim može biti i bijele (vrlo rijetko). Karakteristika je prepelica da odnos braonkastih boja na ljusci varira i zavisiće od faktora koji još nisu utrvđeni i koji su pod uticajem svake jedinke.
Polna zrelost
Polna zrelost kod domaće Japanske prepelice nastupa sa 4 ili 5 nedjelja starosti, a zavisi prevashodno od programa osvjetljenja koji se primjenjuje u njihovom uzgoju. Sve u svemu ova rasa, glavni predstavnik prepelica, spada u ranozrele vrste živine. Ranozrelija je od velike većine rasa kokoši, što je jedna od glavnih prednosti u odnosu na njih – brži ulazak u priplod i proizvodnju.
Dugovječnost
Životni vijek japanske prepelice nije dug – prosječno iznosi za ženke ispod 4 godine, a za mužjake čak i 8 godina. Ipak produktivni život ili vrijeme u kojem mogu uzgajivačima obezbijediti prihode – 25 mjeseci ili nešto više od dvije godine. U praksi se najčešće iskorišćavaju samo u prvoj godini života, a očiti je razlog značajno smanjenje produktivnosti (za 60% na početku druge godine života).
Na koju je bolest prijemčiva Japanska prepelica
Iako su generalno Japanske prepelice otporne, izdržljve i jake ponekad intenzivni sistemi u kojima se gaje mogu biti okidač za veliku smrtnost u jatu. To se naročito može vidjeti kod manje stručnih odgajivača, gdje neprepoznavanjem osnovnih simptoma bolesnih stanja rizikuju upravo gubtike jedinki. Istina da je pojava rijetka a kasnije se sami odgajivači izbore i najčešće stabilizuju smrtnost usled pojave nekih bolesti.
Evo i bolesti koje prate uzgoj Japanskih prepelica, a koje se manje-više mogu i prenijeti sa drugih vrsta živine, a većina prisutna je kod ostale živine.

Bolesti koje pogađaju Japanske prepelice
Šta reći, bez da
Uzgoj prepelica može biti zlatni standard u živinarstvu, preuzimajući ulogu kokošaka kao takvih. Sa svojom skromnošću mnogo boljom otpornošću i izdržljivošću, i boljom produktivnošću zaslužuje mnogo obimniji ugoj na području Crne Gore. Da li u intenzivnom ili ekstenzivnom, polu-intenzivnom ili polu-ekstenzivnom na farmerima je da odluče. Jedno je sigurno – nutritivna vrijednost proizvoda od prepelica nadmašuje onu vrijednost koja se može dobiti od proizvoda kokoši.