Dana 20.05.2020. obilježiće se Svjetski dan pčela stoga moramo posvetiti malo vremena u spoznaji ovih čudesnih insekata. Na stečenim znanjima možemo zahvaliti nauci i čitavom čovječanstvu. Moramo neumorno podjećati na pčelinju bitnu ulogu koja je vezana za opstanak planete Zemlje. Naša misija, kao pojedinaca, treba da bude u slanju opomene koje su to opasnosti za životni vijek pčele i da se podsjetimo o značaju oprašivanja biljki jer bez toga ne možemo proizvoditi globalno sigurnu hranu. Ljudski faktor, ukoliko izmakne kontroli u pogledu nesavjesne upotrebe pesticida, nekontrolisane sječe šuma dovešće do uništenja čitavog biodiverziteta i balansa ekosistema.
Pčela je vrsta letećeg insekta koji potiče iz natfalimilije Apoidea. Medonosna pčela (Apis mellifera) potiče iz jugoistočne Azije i smatra se da su prije oko 30 miliona godina razvile svoje prvu zajednicu. Prema obzervacijama naučnika, jedno pčelinje društvo moze oprašiti 300 miliona cvjetova svakog dana. Za trenutak zaustavimo se na lekciji- polinacija ili oprašivanje. Pčele da bi živjele za ishranu koriste nektar i cjetni prah iz cjetova biljaka. Sakupljajući nektar i prah, one obavljaju važnu ulogu a to je oprašivanje. Na taj način pomažu jedni drugima u zajedničkom životu. Priroda se potrudila da građa pčele bude prilagođena cvijetu, a cvjetovi bojom i izgledom da privuku pčelu, što nam ukazuje na to da je suživot pčele i cvijeta do te mjere usaglašen da spada u među najvećim dostignućima evolucije.
Nažalost, u poslednje dvije decenije ova sitna bića svojim naglim nestankom upozoravaju na katastrofu. Misteriozni nestanak pčelinjih zajednica primijećen je u širom Amerike ali i Evrope. CCD (colony collapse disorder- sindrom nestanka pčelinjih zajednica) predstavlja proces izumiranja kolonija pčela u kojoj u košnici ostaju matica i mlade pčele, a radilice odlaze i ne vraćaju se. Ovaj pojam sindrom se ne odnosi na bolest., ali definitivno upozorava na katastrofu koja nam kuca na vratima zbog devastacije. Početkom prve decenije 21. vijeka ugledni svjetski mediji objavili su “pseudo“ citat Alberta Ajnštajna koji je rekao: „Nestane li pčela sa Zemlje, čovječanstvu ne bi preostalo više od 4 godine života“. Bio ovaj citat lažan ili ne, zapitajmo se da li je moguć?
Kako su poljoprivredne površine postale veće, poljoprivredne prakse su se takođe mijenjale, fokusiranjem na širi spisak uspjeva i povećane upotrebe pesticida. Proces obezbjeđivanja “sigurne i efektivne službe“ oprašivača poljoprivrednih površina predstavlja težak proces inženjerima poljoprivrede. Zahvaljujući pčelama, domaće životinje uživaju u raznolikoj ishrani, ljudi u ljekovitim svojstvima pčelijnih proizvoda, prave se ljekovi, biogoriva, vlakna i razni materijali poput voska za svijeće i muzičke instrumente.
Pčela je insekt koji ne može živjeti sam zato što van svoje zajednice brzo ugine. Pčelinje društvo se sastoji od ženskih i muških članova, ženski su matica i radilice a muški trutovi. Matica je polno razvijena ženka i u svakoj zajednici nalazi se po jedna a njen životni vijek može biti od 3 do 4 godine.
Kada je izbor mjesta pčelinjaka u pitanju, pčelar uvijek treba da bira mjesto koje je u blizini njegovog prebivališta, zaštićeno od jakih vjetrova, blago nagnuto ka jugoistoku. Mjesto mora biti dovoljno daleko a opet blizu glavnih puteva, kao i daleko od trafostanica i električnih vodova. Pčelinjak se ne smije formirati u blizini otpada i drugih zagađivača vazduha. Pčela nije do kraja izgradila mogućnost potpunom odupiranju jakih vjetrova zato što je njeno prirodno stanište bilo u šupljinama drveća, u šumama koje su bile potpuno zaštićene.
Cilj svakog pčelara je primjena načina pčelarenja koje je prilagođeno njegovim mogućnostima. Metode koje se koriste u tehnologiji pčelarenja ne bi trebale biti kopija nečije druge. Najvažnije je primjenjivati postupke u praktičnog dijelu ali i poštovati zakone koji se odigravaju u pčelinjem društvu i prirodi. Na putu do postizanja rezultata, kako bi došli do cilja, najbolje je bilježiti sve što se radi u pčelinjaku, u košnicama i oko njih.
Najvažniji nagoni kod pčela su nagoni za razmnožavanjem, nagon za skupljanje hrane, pravljenje saća, higijenski nagon, nagon za obranu i samoodbranu, orjentaciju i zajedništvo. Nagoni su uzrokovani fiziološkim stanjem jedinke, od kojeg zavisi i fiziloško stanje čitavog društva. U proljeće, kada se budi čitav biljni i životinjski svijet, pčelama je dostupno izobilje. Nakon prvih proljećnih pregleda zajednica, počinje prihranjivanje šećernim sirupom.
Kakve veze imaju pčele sa postizanjem Zero Hunger (Zelene gladi), jedne od sedamnaest održivo razvojih ciljeva? Zapravo mnogo. Blizu tri četvrtine svjetskih biljnih vrsta zavisi, makar djelimično, od pčele ili drugih oprašivača, u skladu sa glavnim karakteristikama Agende 2030 za održivi razvoj. Oprašivači igraju esencijalnu ulogu u pomoganju da se na održiv način prehrani populacija na planeti Zemlji. Zabrinjavajući pad broja oprašivača, najvećim dijelom uzrokovan intenzivnim poljoprivrednim praksama, upotrebom pesticida direktno je povezano sa štetočinama i bolestima.
Zahvaljujući Antonu Janši, Svjetski dan pčela se obilježava od 2018. godine kada je UN Generalna Skupština jednoglasno proglasila 20.maj za Svjetski dan pčela. Ovaj dan pruža priliku svima nama da promovišemo i preduzimamo akcije koje će zaštiti oprašivače i njihova staništa, poboljšati bogatstvo, raznolikost i održivi razvoj pčelarstva.
A kako ćete vi provesti ovaj dan?
Pripremila: Dragana Radović