Mnogi, čak i iskusni živinari skloni su pravljenju grešaka, koje se u živinarskoj proizvodnji teško praštaju. Različiti su uzroci njihovog pravljenja, namjerni ili nenamjerni, svakako štetni za sam proces proizvodnje. Kod početnika u ovome poslu koji nemaju ,,naučeno iskustvo,, možemo zapaziti i neke krupnije greške dovoljne da stvore veliki problem. U ovome članku ukazaćeno samo na neke, one važnije, od mnogobrojnih grešaka koje se dešavaju u praksi.
1. Bolesna živina
Zdrava živina je pola posla, važnog za uspješan početak i uspješnu proizvodnju. Kada pričamo o prepoznavanju bolesnog stanja kod životinje, tu najčešće nastaje problem. Neke bolesti odnosno bolesna stanja praktično je nemoguće prepoznati bez prisustva veterinara. Međutim, takva stanja su rijetka, javljaju se periodično i nijesu uobičajena.
Stanja koja se lako ili prilično lako uočavaju nanose najviše štete živinarima. Tu spadaju: infekcije rotavirusom, koronavirusnim enteritisom, problemi sa parazitskom infestacijom i Ešerihija koli. Takođe, valja spomenuti i respiratorne infekcije koje su česte kod živine.
U cilju prepoznavanja bolesne živine obratiti pažnju na sledeće:
- gubitak perja;
- slaba aktivnost;
- izmijenjeni izmet;
- gubitak apetita;
- poluzatvorene ili zatvorene oči;
- spuštena krila;
- naborano perje;
- smanjena proizvodnja jaja i prirast.
Ukoliko se sa sigurnošću ne zna porijeklo takvog stanja, obavezno pozvati stručnu osobu.
2. Zagađena okolina
I pored toga što zagađena okolina utiče na dobrobit životinja, ona negativno utiče i na zdravlje krajnjeg kupca. Vođenje računa o okućnici je posebno bitno ukoliko se živina gaji na ekstenzivan način. Ona je sklona gutanju svih zanimljivih stvari koje uspije da dohvati. Takođe, korišćenje pesticida i drugih agrohemikalija može da dovede do trovanja živine. Najbolji način da se živini obezbijedi biološki čisto okruženje jeste:
- Održavanje higijene;
- Izbjegavanje korišćenja agrohemikalija i
- Onemogućiti živini pristup građevinskim otpadu.
3. Ventilacija objekata
Iako je svjež vazduh neophodan za normalan razvoj životinje, izgleda da se njemu na manjim gazdinstvima ne posvećuje dovoljna pažnja. Živinarnici, kao i svi ostali objekti za uzgoj životinja moraju imati dobro obezbijeđenu ventilaciju, inače dolazi do mnogobrojnih problema.
Slaba ventilacija izaziva povišenje pojedinih štetnih gasova (amonijak, ugljen dioksid) koji dovode do stresa u organizmu. Nastupaju brojna, slabo uočljiva oboljenja respiratornog trakta, smanjena proizvodnji (jaja, mesa), infestacija vaškama i slično.
4. Izbor rase/hibrida
Nažalost svjedoci smo izmuranja rasa, a bujanju proizvodnje hibridnih jedinki. Naročito je ovo slučaj u živinarskoj proizvodnji, gdje su neke stare rase kao što su svrljišta kokoš, banatski gološijan, domaća ćurka na ivici izumiranja a sa druge strane sve više dobijaju na značaju uvezeni hibridi.
Dok je na velikim farmama preporučljiv uzgoj hibrida to sigurno nije slučaj sa malim poljoprivrednim gazdinstvima kao i gazdinstvima gdje se primjenjuju principi organske proizvodnje.
Sa „starim” lokalnim rasama mnogo je lakše:
- Ispoštovati dobrobit;
- Ostvariti bolju ekonomičnost;
- Izaći sa daleko manjim početnim ulaganjima;
- I ostalo…
5. Ishrana
Kvalitetna ishrana igra možda i najbitniju ulogu u uzgoju živine. Da bi ishrana bila pravilna, moraju se ispoštovati tri uslova. Jedan je pravilan raspored obroka u pravilnom uzrastu, drugi kvalitet hrane koja se daje, dok treći podrazumijeva kompletnost obroka u svim hranljivim i nehranljivim sastojcima. Hrana koja se daje mladim grlima bitno se razlikuje od ishrane starijih grla (hemijski sastav hrane, količina i oblik hrane). Kvalitet hrane sa druge strane mora biti besprekoran za sve kategorije (u skladu sa Pravilnikom).
6. Temperatura
Živina nije niti krava niti ovca. To je životinja koja nema znojne žlijezde, i automatski ima slabu sposobnost regulacije tjelesne temperature. Ovo uslovljava i njenu ranjivost prema niskim i visokim temperatura.
Optimalna temperatura se treba održavati kada god je to moguće, kako bi proizvodnja bila konstantna a živina ne bi doživljavala toplotne stresove.
7. Informisanost uzgajivača
Informisanost – za početnike najvažnija. Odnosi se na raspitivanje, prikupljanje informacija, i na kraju na donošenju odluke o broju životinja, načinu tj. sistemu držanja, mogućnosti plasiranja proizvoda na tržište i sl. Informisanost je bitna i za iskusne odgajivače. Međutim ovdje se nformisanost odnosi na prikupljanje aktuelnih informacija vezanih za živinarstvo.
Poželjno ali ne i obavezno jeste da se živini obezbijede tzv. prečage. One joj služe za odmor i spavanje, a bitne su ukoliko se žele očuvati nožni zglobovi. Zemljana ili prašina pijeska je takođe značajna za živinu. Ona djeluje direktno, na način da smanjuje pojavu parazita, grinja i ostalih napasti koje napadaju kožu i perje. U živinarstu, kao i u svakoj drugoj grani animalne proizvodnje uvijek postoje zahtjevi (obavezni i neobavezni) koji se moraju/mogu ispuniti, a u cilju što bolje proizvodnosti i, na obostrano zadovoljstvo.