Istorija rase
Bijela holandska ćurka je jedna od najstarijih komercijalnih rasa, rasa koja vodi porijelo od drijevnih Asteka. Stvorena na području Meksika, smatra se da su je španski istraživači poslali u Evropu na „doselekciju” i naravno, iskorišćavanje. Nova bijela rasa naročito popularna u Austriji i Holandiji počela je masovno da se uzgaja i „popravlja”. Na taj način poboljšane su neke od njenih proizvodnih osobina. Sa ponovnim naseljavanjem Evropljana u Novi svijet otpočela je i era naseljavanja bijelih starih novih ćuraka. Kasnije, tokom 1800-tih počinje dodatna selekcija od strane američkih odgajivača i priznanje od strane Američkog udruženja živinara (APA), 1874. godine.
U tom periodu ovu rasu nije odlikovala velika tjelesna masa, već su njene karakteristike bile prvobitno odličan kvalitet trupa (sa velikim udjelom mišićnog tkiva) i ranozrelost. A kako je veličina okvira tijela zaostajala za mnogobrojnih tamno obojenim varijetetima i rasama, željela se stvoriti nova, robusnija rasa.
Kako bi se prevazišao navedeni problem malog tjelesnog okvira, već sredinom 20. vijeka počinje ukrštanje ove rase sa Širokoprsnom bronzanom. Na taj način dobijena je prava komercijalna – bijele boje i velikog rasta, Bijela velika rasa.
Rasprostranjenost
Rasprostranjenost rase je izrazito mala. Tome je prevashodno doprinijelo razvijanje nove rase u kojoj je sama Bijela holandska učestvovala. U mnogim zemljama je iščezla, dok je u drugima ugrožena. Ukupna populacija u rodnom SAD-u broji svega 750 kljunova i spada u kritično ugroženu rasu. Treba napomenuti da je rasa gotovo izmurla ‘97 kada je ukupna populacija brojala samo ∼ 5 jedinki. Trend povećanja broja je prisutan a da li će uspjeti da se očuva izgleda da najviše zavisi od uzgajivača rasne i ukrasne živine, jer je rasa za komercijalnu proizvodnju potpuno nezanimljiva.
Tjelesne osobine
Danas je teško govoriti o čistokrvnim Holandskim bijelim ćurkama. Mnoge koje se viđaju pa i na izložbama ukršatne su sa Velikom bijelom, s toga dobivši izgled širokih grudi i kratkih nogu.
Bijela holandska ćurka je rasa srednje krupna, tjelesne mase oko 18 kg – mužjaci, odnosno 10 kg – ženke.
Konformacija tijela je dugačka i robusna. Ovo je jedna od razlika koja se da primijetiti u odnosu na sadašnju bijelu (Veliku) kod koje je konformacija kraća i deblja.
Plavkasta i crvena prebojenost glave, a sniježna bjelina perja odlika je Holandske ćurke/foto: Ilustracija
Spoljašnji izgled rase je upadljiv, čemu je uzrok ne samo dugačak izgled već i perje bijele, sniježne boje sa glavom crvenkaste do plavkaste boje. Osim toga, takozvana„brada” koja ustvari predstavlja snop sitnog perja, crne je boje a kljun roze ili boje blago-kafenkaste.
Noga, ispod skočnog zgloba, i prsti su ružičasto-bjeličasti. Smeđa boja očiju dominira kod ove rase.
Danas se, od strane mnogobrojnih uzgajivača ćuraka, pravi velika greška i stavlja znak jednakosti između bilo koje bijele i Bijele holandske rase.
Proizvodni pravac i produktivne osobine
Za rasu čija je komercijalna upotreba prestala još odavno, a koja se sada koristi ili kao ukrasna ili rasna živina, izlišno je govoriti o detaljima u proizvodnom smislu. Napomenuće se samo one najosnovnije informacije.
Bijela holandska je tipična rasa za proizvodnju mesa. Krasi je robusnost i velika količina mišićnog tkiva, izuzetan kvalitet trupa i dobro iskorišćavanje hrane.
Proizvodnja jaja nije posebno naglašena, jaja su krupna, blijedo-kremaste do braonkaste boje. Boja je razuđena sitnih tačkama koje su prisutne na cijeloj površini.
Tjelesna masa sa kojom se plasiraju na tržište najčešće je:
- Kod mužjaka = 12 kg
- Kod ženki = 8 kg
Otpornost
Holandska je rasa otporna, prilično izdržljiva i prilagodljiva većini klimata. Međutim nije masovno izvožena.
Temperament
Za bijelu Holandsku ćurku se kaže da je najmirnija među svojom vrstom. Miran temperament koji uslovljava suzdržanost od agresivnosti opredjeljuje je i za intenzivnu proizvodnju ali i za dvorišnu. Za prvu važan zbog boljeg iskorišćavanja hrane, za drugu između ostalog i to. Takođe mirnoća je važna osobina zbog mogućih povreda koju životinje mogu nanijeti odgajivaču.
foto: Ilustracija
______________________________________________________________________________________________________
Očuvanje svake rase, a pogotovu rase koja ima dobre proizvodne rezultate i koja je stara više stotina godina, izuzetno je bitno. Važnost ove rase najveća je zbog očuvanja gena, i to ne onih koji se odnose na bijelu boju već mnogih drugih koji su bitniji. Proizvodnja u našoj državi bila bi pod velikim znakom pitanja imajući u vidu cijene čistokrvnih ćurića te poteškoća u njihovoj nabavci i logistici. Kao utjeha ostaje Velika bijela, rasa stvorena i difundovana u mnoga druga područja pa tako i u našem – jeftinija, a proizvodno i bolja.
