Značaj poljoprivredne proizvodnje ogleda se u obezbjeđivanju dovoljne količine hrane i sirovina za postojeću ljudsku populaciju. Proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru omogućava intenzivno korištenje zemljišta sa mogućnošću smjene nekoliko povrtarskih kultura tokom godine. Najzastupljeniji način gajenja povrća jeste gajenje u zemljištu. Međutim, primjenom velikih količina organskih i mineralnih đubriva, pesticida i vode dolazi do zaslanjivanja, oglejavanja i povećanih ostataka pesticida u zemljištu. Zbog toga danas su sve više zastupljeni sistemi gajenja biljaka bez zemlje.
Aeroponik predstavlja sistem gajenja biljaka u vazduhu ili zamagljenoj sredini bez upotrebe zemljišta ili supstrata. Osnovni princip aeroponika je gajenje povrća u zatvorenoj ili poluzatvorenoj sredini prskajući slobodno korijenje i donji dio biljke vodom u koju su dodata hraniva. Ova ideja se zasniva na činjenici da korijen koji je potpuno slobodan i bez kontakta sa zemljištem ili drugom sredinom, može znatno više da raste i samim tim ima veći unos hraniva i vode. Iz istog razloga berba vrsta gajenih u aeroponiku znatno je olakšana, pogotovu kod korjenastih biljaka. Ne mora se paziti na oštećenje kako biljaka, tako i zemlje pri berbi i upravljanju plodovima. Eliminacijom zemljišta iz proizvodnje, eliminisali smo i brojne probleme poput popravke, navodnjavanja, obrade i sterilizacije zemljišta. Biljke gajene na ovaj način znatno su bezbjednije od napada štetočina i bolesti, jer je ograničeno prenošenje bolesti i prelaz štetočina sa jedne na drugu biljku. U slučaju zaraze biljke u aeroponicima, ta biljka se jednostavno može ukloniti kako ne bi došlo do širenja patogena ili štetočine.
Aeroponici su vrlo zahvalni za štednju vode. Njihov zatvoreni sistem navodnjavanja koristi 95% manje vode nego klasični sistemi pri navodnjavanja biljaka u zemlji. S obzirom na to da su u toj vodi rastvorene i hranljive materije, i one se takođe recikliraju. Kako su sistemi ciklični, nema gubljenja i uzaludne potrošnje hraniva i vode u zemlji koje biljke ne bi mogle da iskoriste, sva neiskorištena tečnost može se opet upotrijebiti.
U sistemu aeroponika, sije se u sunđerastu ili pjenastu podlogu koja se nalazi na komori koja je neprobojna za svjetlost i vazduh. U komori se korijen “kupa” hranljivim rastvorom u vidu izmaglice. Van komore se nalazi rezervoar za hranom za biljke i pumpa, zahvaljujući kojoj hranljivi rastvor putuje od rezrvoara kroz cijevi do prskalica. Prskalice u vidu magle (bitno je da su što sitnije kapljice hranljivog rastvora) izbacuju tečnost i prskaju korijen. Veći broj prskalica omogućuje da cijela površina korijena bude u kontaktu sa hranivom. Ono se prska u automatski određenim intervalima tako da nikad ne dođe do sušenja biljke i usporavanja rasta. Raspored primjene se mora striktno poštovati, jer se u ovakvom sistemu korijenje brže suši.
Postoje mnogi koncepti aeroponika od onih koji zahtijevaju velika finansijska ulaganja do jednostavnijih, pristupačnih privatnim proizvođačima. Oni su tako raznovrsni, jer se mogu izgraditi od raznih materijala, i mogu biti različite strukture, dok je najveći ograničavajući faktor raspoloživi prostor. Neki aeroponici predstavljaju horizontalne konstrukcije koje liče na klasične krevete za biljke. Ipak, isplativije i lakše za manipulaciju pokazale su se vertikalne konstrukcije. Kod vertikalnog rasporeda biljaka, sistem navodnjavanja može dostavljati vodu i hraniva odozgo prema dolje, tako da se oni bolje rasporede po biljkama pomoću gravitacije, i samim tim i bolje iskoriste. Ovakvom izgradnjom se štedi i na prostoru, tj. gaji se mnogo veći broj biljaka na jednom mjestu.
U aeroponicima se u teoriji mogu gajiti sve biljke. Ipak se u praksi najviše uzgajaju lisnato povrće, začini, krastavac, paradajz i ukrasne biljke. Ono što je zanimljivo u aeroponiku je moguće gajiti i korjenasto povrće. Većina proizvođača u aeroponicima gaje male, manje zahtjevne biljke, koje se brže beru i u kraćem roku donose zaradu. Klasično gajenje paradajza nalaže njegovu sadnju u kontejnere a zatim presađivanje u zemlju nakon 4 nedjelje. Kod aeroponika, oni se mogu transplantirati već nakon 10 dana. Broj berbi se može značano povećati u aeroponiku, može se dobiti i do 6 berbi godišnje.
Prošle godine, u regionu je glavna poljoprivredna vijest bila proizvodnja sjemenskih mini krtola u vazduhu, jer je nezamislivo bilo da se krtole mogu ‘brati kao sa grane’. Naime, prošle godine u Centru za krompir u Guči su aeroponskom proizvodnjom gajili sjemenske krtole. Korjenov sistem krompira razvijao se u tamnoj komori, pri čemu se kroz izmaglicu kupao u hranljivom rastvoru. Ovakva biljka formira veći broj staolona, pa je krajnji rezultat više krtola po biljci. A krtole kada su poraste imale su prečnik oko 20mm.
Sistem aeroponika predstavlja najsavremeniji način gajenja biljaka. Ipak, pored brojnih prednosti, ovaj sistem proizvodnje povrća ima i nekih nedostataka. Prije svega jako su velika početna ulaganja. Zatim, proizvodnju može ugroziti i najmanji kvar u nekoj karici (npr nestanak struje), jer cijeli uspješnost zavisi od cjelokupnog sistema. Jako je bitno strogo kontrolisati uslove unutar zaštićenog prostora.
Na kraju, sistem aeroponskog gajenja biljaka predstavlja proizvodnju budućnosti i jedan od mogućih rješenja za sve probleme vezane za poljoprivredu, zagađenost sredine, nedostatak obradivog zemljišta i sl.
