Istorijat
Mislim da kada se govori o Buši, da se olako shvata njena uloga. Ta uloga nije samo ona koja se odnosi na stočarsku proizvodnju, uloga proizvodnosti grla i samog eksterijera, već u svemu onome što ona predstavlja. A predstavlja mnogo, predstavlja živi spomenik suživota ljudi i krava već gotovo 7 000 godina.
Kretanja ili seobe ovih krava počinju sa Bliskog istoka, gdje su se naime selidbom naroda proširila između ostalog i na predjele Jugoistočne Evrope. Vratimo li se na istorijat razvoja, vidjećemo da Buša na ovim predjelima bitiše nekoliko hiljada godina. Igrala je veoma važnu ulogu kroz istoriju svih Dinarskih zemljama, i kao radna životinja, i za proizvodnju mesa, a nešto kasnije i mlijeka. Od ove životinje se iskorišćavalo sve, pa čak i koža.
〉〉 Buša – sada, a Ilirsko govedo nekada zvana rasa 〈〈
Do sredine 20. vijeka Buša je bila dominantna rasa krava na širem području Balkana. Međutim, već početkom 20. vijeka, u želji za povećanjem produktivnosti, počinje njeno ukrštanje sa “rasnijim” zapadnim rasama goveda. Pa tako, Zakonom iz 1908. godine, počinje sistemsko pretapanje Buše. Utvrđeno je nekoliko genetskih centara na području bivše Jugoslavije u kojima su držani bikovi različitih uvezenih rasa. U zavisnosti od područja naseljavanja Buše, korišćeno je nekoliko njih: Oberintalsko goveče, Smeđa rasa, Pincgavska, Simentalska, a u nekima čak i Holštaj-frizijska rasa krava.
Za samo 15- ak godina broj krava Buše smanjuje se na polovinu (počeci 1900-ih), da bi potkraj 20. vijeka ona gotovo za stalno iščezla. Početkom 21. vijeka počinje organizovanje udruženja u želji konzervacije vrijedne rase, i njen postepeni oporavak. Danas je Buša zaštićena u mnogim zemljama: Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji – kao vrijedan genetički resurs. Odgajivači ove rase dobijaju subvencije po tipu genetičkih resursa – ugroženosti rase.
〉〉 Buša je kratkorogo goveče koje potiče od Bos brachyceros europeaus-a prije nekih 6 000 – 7 000 godina 〈〈
Sojevi Buše
Buša postoji u nekoliko sojeva. Različiti sojevi karakteristični su za različite države bivše Jugoslvije, a najviše se razlikuju po – boji. Prema ostalim eksterijernim odlikama, ali i proizvodnosti postoje manje razlike između sojeva.
Ukupno je prisutno sedam takvih sojeva. Tu spadaju: crni (kao najstariji), crveni, sivi, smeđi, prugasti (najrjeđi), žuti i bijeli. Boja je uvijek ujednačena, osim na leđnom dijelu, gdje se duž kičmenog stuba pruža, u kontrasnoj boji od boje pokrivača, jeguljasta linija.
Takođe, sojevi se dijele i prema državama (predjelima) u kojima se uzgajajau, makedonski, metohijski… Jedno istraživanje otkriva da je najmlječnija Srpska buša (2 000 kg mlijeka u laktaciji). Takođe, isto istraživanje nam daje uvid da je najmanji bosanski i makedonski soj.
Crna i smeđa Buša/melezi Buše/foto: Marko Cerović
Koliko zapravo ima Buša u Crnoj Gori
Kada se sagleda šira slika razvoja govedarstva, neminovno je uočiti konstantno opadanje broja grla ove rase. Bilo da se radi o ukrštanjima ili o depopulaciji seoskih sredina, inače dva najveća “neprijatelja” ove rase, neminovano je konstatovati izuzetno mali broj u Crnoj Gori. Ovo je uslovilo i neke akcije preduzete od strane nadležnog Ministarstva, a u korelaciji sa državnim institucijama (Biotehnički fakultet).
Nažalost, samo treba pogledati statistiku. A statistika kaže:
- 2008. godine u CG je bilo svega 327 grla
- 2020. godine u CG je smanjena populacija na svega 200 grla
Razlozi: za državu nepoznati, za biodiverzitet porazni, a za poljoprivrednike u bliskoj budućnosti vidljivi.
Navedimo primjer susjeda…
Ilustracija/foto: Marko Cerović
I dok je u Republici Hrvatskoj za 12 godina desetostruko porastao, u Crnoj Gori je broj Buša gotovo pa prepolovljen.
Osobine
Glava je mala, njuška tipično smeđa, oivičena bijelom bojom – srneća. Sluzokože su uvijek pigmentisane, a rogovi i kopita su tamne boje. Rogovi kod svih sojeva su pri korijenu često bijeli a pri vrhu redovno crni. Vrat je suv, bez izraženog podbratka. Leđa su uska, kratka i ravna, a sapi zašiljene i oborene.
Oba pola su rogata, pri čemu su rogovi kratki i tanki u obliku vijenca, a ponekad i u obliku vila.
Mjere krava i bikova/foto: Marko Cerović
Reproduktivne karakteristike Buše su odlične, s obzirom na dugovječnost ovih krava. Tako imamo da je dužina produktivnog života čak 15 godina, što je stavlja na prvo mjesto među svim rasama koje su danas rasprostranjene na crnogorskoj teritoriji. Kasnostasna je životinja – ulazi u priplod sa dvije godine, a polnu zrelost postižu sa 18 mjeseci (oba pola).
Tele se sa izuzetnom lakoćom, stopa teških teljenja je niža i svake uvozne rase, što je najvećim dijelom uslovljeno malom tjelesnom masom teladi (15 kg), ali i pravilno građenim te “čvrstim” reproduktivnim organima krava. Treba napomenuti i izražen materinski instikt, koji “vuku” još od svojih divljih predaka.
Proizvodnost
Što se tiče proizvodnosti rase, ona je na zadovoljavajućem nivou. Laktacija kod njih traje prosječno 300 dana (sa varijacijama od 200 do 330), u kojoj dosegnu proizvodnju mlijeka od 1 800 kg (varijacije: 1 000 – 2 200).
Broj laktacija varira, uslovljava ga veći broj faktora, a iznosi u prosjeku 9. Prirast je mali, 500 grama u prirodnim uslovima držanja, dok je meso pomalo suvo – slično divljači.
Sadržaj bjelančevina i masti u mlijeku nešto je povećan u odnosu na standard kod krava, a najvećim dijelom je uslovljen ishranom.
Kada se pomene proizvodnost i autohtone rase uvijek se potencira negativna korelacija. Ta korelacija nije proizišla iz stvarnog proračuna baziranog na uzimanju svih faktora u obzir. Možemo reći da se više radi o laičkim procjenama, procjenama odokativnih i ne dubinskih, danas recimo pogubnih za biodiverzitet i okolinu.
〉〉 Ova rasa posjeduje elastičan genom – što joj omogućava da postiže bolju proizvodnju mesa i/ili mlijeka u nepovoljnim uslovima životne sredne. 〈〈
Kada govorimo o proizvodnosti lako je doći do poređenja. Stavite Holštajn rasu ili Simentalca u uslovima držanja Buše. Izmjerite proizvodnost i doći ćete do rezultata. Pri tom uzmite u obzir trostruko veću tjelesnu masu ovih krava. Ili, držite krave po propisima u štali (Holštajn i Simentalac), dodajte troškove veterinara, liječenja, remonta stada i ostale, i uporedite sa rezultatima Buše.
Ishrana
Buša je u pogledu zahtijeva za ishranom toliko skromna da se često poredi sa kozom. Naime, položaj i veličina njene gubice omogućava joj da se hrani na način sličan kozi. Buša je u stanju da jede grm, oblik tijela i njegova veličina takođe joj omogućavaju da uđe među krš, gdje nijedna druga rasa, pa ni vrsta domaće životinje, sem koze ne može prići.
Pošto se radi o skromnoj životinji, koja “sama sebe hrani” često joj je jedina hrana paša. Paša na kojoj se ispasaju ove krave, najčešće je lošeg kvaliteta, pa su joj zbog toga prirast i proizvodnja mlijeka dosta mali. Međutim, na pašnjacima “lošeg” kvaliteta prisutna je ljekovita flora i fauna koja proizvodima od Buše daje specifičan ukus, miris i veću tržišnu vrijednost.
Melezi Buše/foto: Marko Cerović
Otpornost prema bolestima, vremenskim nepogodama i visokim temperaturama
Radi se o izuzetno otpornoj rasi, imajući u vidu dug period prilagođavanja na ekstremno loše uslove okoline (nekoliko hiljada godina). U tako skromnim uslovima smještaja, njege i ishrane stvorena je rasa otporna na mnoge bolesti, sa naglaskom na mastitis i bolesti papaka. Mnogi su odgajivači Buše saglasni da ovakvoj kravi skoro pa da ne treba veterirar. Lakoća teljenja, otpornost teladi prema hladnoći, bolestima stomaka i disajnih puteva, izuzetno nizak stepen pojave mastitisa kod krava i druge prednosti ovu rasu opredjeljuju za skromne uslove na kakve nailazimo na 70% teritorije Crne Gore. Geni koji su ugrađeni u Bušu i koji su stvarani hiljadama godina, daju nam za pravo da kažemo – najotpornija, najizdržljivija, najnezahtjevnija ali i najproduktivnija rasa.
Areal rasprostranjenosti je u stvarnosti jako širok. Od hrvatske Dalmacije, preko crnogorskih Prokletija do makednoske Skopske crne gore. Rasa je otporna ne samo prema hladnim vremenima (gotovo sve rase i jesu), već i prema vrućini, ljeto odlično podnosi, a nedostak vode ne pada joj teško kao savremenim rasama. Sama traži sklonište, a zbog svoje građe izuzetno je prilagođena tzv. žegi.
Neke od poteškoća sa kojima bi se mogao susresti budući uzgajivač
- Potreba za ogromnim površinama pašnjaka i
- Prisustvo divljači.
Iako se radi o skromnoj rasi, obimnije držanje grla zahtijeva i proporcionalno veći broj hektara pašnjaka. Imajući u vidu glavni problem crnogorske poljoprivrede – mali farmer – male površine, to i nije samo problem ove rase, ali valja ga napomenuti. Mora se napomenuti i mogućnost korišćenja zapuštenih travnjaka, jer je fiziologija Buše naklonjena mogućnosti brsta grmolikih trava.
Sa druge strane imamo divljač koja kod nas još uvijek ne ugrožava stočni fond u tolikoj mjeri, međutim najnovija saznanja u vezi kretanja šakala kroz prostor JI Evrope ne ulivaju nadu da će tako i ostati. Farmer mora ne samo donijeti, već uklopiti sistem rješenja koji će za njega biti profitabilan i koristan (od napada divljači).
Melez Buše/foto: Marko Cerović
Isplativost uzgoja
I s obzirom da je buša profitabilna za ekstenzivnu proizvodnju, treba istaći njenu pogodnost držanja u organskom sistemu. Bilo u sistemu “krava-tele”, bilo u sistemu proizvodnje mlijeka, a potom i prerade u kvalitetne mlječne proizvode. Rekli bi da je prirast Bušinih telića mali (cirka 500 g/dan) i ne bismo pogriješili. Rekli bi da se dobije manje mlijeka po grlu i tu ne bismo pogriješili. Međutim, sa druge strane rekli bi da se krava minimalno iscrpljuje, da ima obebzijeđeno svih 5 sloboda, da je srećna, zadovoljna a da je, kako ukus tako i kvalitet njenih sirovina (mlijeko) i proizvoda (sirevi,kajmak) itekako respektabilan i tražen.
U smislu kvaliteta mlijeka i mesa ne treba ni govoriti. Povećan sadržaj CLA masne kiseline, omega 3 kiselina, smanjen sadržaj omega 6, bez prisustva rezidua hormona, antibiotika, drugih ljekova i ostale prednosti koje tek treba da se otkriju, a nakon toga i više cijene proizvodi naše autohtone rase.
„Due to these excellent qualities of the Busha cow milk, preservation of this cattle breed is of great importance” – Zbog izvrsnog kvaliteta mlijeka Buše, očuvanje ove rase je od velikog značaja. – (K. Beriša, H. Bitiči, Zs. Mediancki, E. Kiš, i L. Simon-Sarkadisimon)
Programi zaštite, projekti i udruženja (neki od primjera)
- Program zaštite Buše pokrenut 2003. godine u Hrvatskoj.
- Program zaštite pokrenut 2005. godine u Crnoj Gori. (in situ konzervacija)
- Program zaštite domaće autohtone rase goveda Buša 2011. godine – Skopska Crna Gora, Sjeverna Makedonija.
- Projekat BBio – Prva prekogranična izložba Buše između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
- Udruženje uzgajivača Buše – Bosanka, Hrvatska.
- Udruženje za zaštitu i očuvanje izvornih rasa domaćih životinja – Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina
I na kraju događaji (važni u očuvanju rase)
Jedan primjer je izložba u Zadvarju – Hrvatska, a drugi je izložba goveda Buša – “Buše na Staroj planini“, Dimitrovgrad – Srbija.
