Na našem blogu smo već pisali o kompostu ( možete vidjeti ovdje), ali nije na odmet da se podsjetimo koje sve vrste postoje i koje su to prednosti ovog procesa.
Komposti su organska đubriva proizvedena kontrolisanom oksidativnom mikrobiološkom razgradnjom različitih smješa prvenstveno biljnih ostataka, ponekad pomješanih sa stajskim đubrivima i životinjskim ostatcima i mineralnim dodacima. Kompostiranje je višestruko koristan proces jer predstavlja svojevrsnu reciklažu biljnih otpadaka. Upotrebom komposta u svom vrtu ili plasteniku, poboljšavate osobine i kvalitet tla, unoseći u tlo makroelemente (azot, fosfor, kalijum i kalcijum) i povećavajući količinu organske materije u zemljištu.
Koje su to vrste kompostiranja?
S obzirom na uslove u kojima se vrši kompostiranje i kakve su mogućnosti kontrolisanja ovog procesa, kompostiranje može biti:
1. kompostiranje u otvorenim sistemima
2. kompostiranje u zatvorenim sistemima
Kompostiranje u otvorenim sistemima
Kompostiranje u otvorenim sistemima predstavlja kompostiranje pasivne i aktivne aeracije kompostne mase. Ova vrsta pravljenja komposta se može izvoditi u hrpama koje mogu biti različite visine i širine. Prednosti ovog načina kompostiranja su višestruko manja ulaganja i mnogo veći kapacitet, ali zbog potrebe za većim prostorom i dužim periodom kompostiranja, nisu pogodni za urbane sredine. Ove hrpe se mogu prekriti slojem treseta i najlonom, a ukoliko su dimenzije veće, potrebno je na dno postaviti cijevi koje će omogućiti dotok kiseonika.
Kompostiranje u zatvorenim sistemima
Kompostiranje u zatvorenim sistemima je kompostiranje u tzv. bioreaktorima koji mogu biti potpuno ili nepotpuno zatvoreni. Bioreaktori koji su potpuno zatvoreni su uglavnom pravljeni od plastike ili su to velika postrojenja u kojima su potpuno kontrolisani uslovi razgradnje biootpada, ali i procesi odavanja plinova. Nepotpuno zatvoreni bioreaktori su uglavnom pravljeni od drveta, betona ili metala. U njih se ubacuju slojevi biootpada, gdje se na dno stavlja krupniji biootpad (grane, veliki listovi), a prema vrhu se stavlja sve sitniji biljni otpad, kako bi protok vode i kiseonika bio što bolji. Zbog manjih dimenzija, ovi komposteri su pogodniji za urbana područja, a omogućavaju i brže i homogenije kompostiranje, uz nezavisnost o vremenskim uslovima. U zavisnosti od stepena složenosti sistema, ovaj vid kompostiranja iziskuje i određena ulaganja pa je samim tim i manjeg kapaciteta.
Šta može, a šta ne može biti kompostirano?
Izbor biootpada koji će biti kompostiran je jako bitna komponenta, od koje zavisi kvalitet komposta i uopšte upotreba komposta. Zbog toga, važno je da se zbog sopstvene sigurnosti pažljivo biraju sastojci komposta jer oni indirektno utiču na kvalitet hrane.
Materijali koji spadaju u kompost su:
- trava, korovi koji nemaju sjemena i dijelovi biljaka koji se ne mogu iskoristiti;
- ostaci od voća i povrća;
- suvo lišće (osim lišća od oraha) i granje, kora drveta te iglice četinara;
- uvelo cvijeće;
- piljevina, slama, sijeno, strugotine;
- talog čaja i kafe;
- ljuske jajeta;
- papir, karton, ambalaža od jaja (ne smiju biti u boji i biti lijepljene; moraju biti usitnjeni i navlaženi;
- vuna, pamuk;
- perje, životinjska dlaka, kosa;
- pepeo (u malim količinama, ravnomjerno raspoređen);
- gnoj/gnojivo (kada treba potaknuti rad mikroorganizama)
Materijali koji ne idu u kompost:
- Trajni korovi, osjemenjeni korovi;
- oguljotine citrusa;
- biljke tretirane pesticidima-obratiti pažnju kod otpadaka cvijeća;
- otpadci koji sadrže vještačke boje i druge hemikalije (lakirano drvo, lijekovi, časopisi u boji i sl.);
- otpadci uprljani naftom i benzinom;
- anorganski materijali (guma, plastika, kamen, staklo, stiropor, sintetika i slično);
- masti i ulja.
Kada je kompost spreman za upotrebu?
Proces kompostiranja, zavisno od toga u kojem sistemu se odvija, može trajati od nekoliko mjeseci pa do godinu dana. Zreo kompost se odlikuje ujednačenom strukturom, tamnosmeđom do crnom bojom i bez neugodnog mirisa. Ukoliko kompost nije dovoljno zreo, on ima neugodan miris i primjećuju se i komadi nerazgrađenog materijala.