I u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju, porodična poljoprivreda je najčešći oblik poljoprivrede. U svijetu postoji oko 500 miliona porodičnih farmi. Seljaci, autohtoni narodi, tradicionalne zajednice, ribari, planinski farmeri, stočari i mnoge druge grupe predstavljaju sve regione i biome svijeta, i uključuju seljake, autohtone narode, tradicionalne zajednice, ribare, planinske poljoprivrednike, stočare i mnoge druge grupe. Oni upravljaju različitim poljoprivrednim sistemima i čuvaju tradicionalne prehrambene proizvode, doprinoseći zdravoj ishrani, kao i očuvanju agrobiodiverziteta širom svijeta.
Porodični farmeri su angažovani u teritorijalnim mrežama i lokalnim kulturama, trošeći većinu svoje zarade na lokalnim i regionalnim tržištima, što rezultira velikim brojem poljoprivrednih i nepoljoprivrednih poslova. Uz sve gore navedene karakteristike, porodični farmeri imaju jedinstvenu priliku da pređu na efikasnije i održivije sisteme ishrane ako im politički konteksti to dozvoljavaju. Mali poljoprivrednici, stočari, čuvari šuma i ribari kontrolišu teritorije od manje od 1 do 10 hektara.
Male zemljoposjednike definišu porodično orijentisani motivi kao što je favorizovanje stabilnosti farmskog domaćinstva, oslanjanje uglavnom na rad porodice za proizvodnju i konzumiranje dijela žetve. Dok samo 12 biljaka i 5 životinjskih vrsta proizvode 75% svjetske hrane, ostavljajući globalni sistem ishrane veoma ranjivim na šokove, biodiverzitet je kritičan za sisteme malih vlasnika koji čuvaju mnoge rustične tipove i rase otporne na klimu. Domaćinstva malih vlasnika čine 1,5 milijardi od 2,5 milijardi pojedinaca u nerazvijenim zemljama koje se za život oslanjaju na prehrambeni i poljoprivredni sektor. Mnogi od tih domova su osiromašeni: zaposlenost u poljoprivredi je povezana sa najvećom učestalošću radnika koji žive u siromaštvu sa svojim porodicama. Konkurentski pritisak globalizacije i integracije u zajednička ekonomska područja ugrožava njihovu ekonomsku održivost i doprinose raznolikom pejzažu i kulturi; njihova sudbina je ili da nestanu i postanu čisto samodovoljni proizvođači, ili da prerastu u veće jedinice koje mogu da se takmiče sa velikim industrijalizovanim farmama.
Postojeća struktura poljoprivrede i značaj male poljoprivrede na različitim lokacijama, kao i način na koji se oni povezuju i ispunjavaju rastuće nacionalne i globalne potrebe za hranom, posebno tržišta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, imaju uticaj na mogućnosti za život i zapošljavanje u ruralnim i urbanim područjima. Razumijevanje ove dinamike, kao i demografije stanovništva i političkih procesa koji na njih mogu uticati, od ključnog je značaja za diskusiju o mogućnostima za život i posao koji su dostupni ruralnoj omladini sada i u budućnosti.
Klima u kojoj funkcioniše poljoprivredno-prehrambeno poslovanje dramatično se promijenila tokom poslednje decenije. Poljoprivrednici, prehrambena preduzeća, potrošači i vlade mogu očekivati nastavak ekonomskih, demografskih, tržišnih i ekoloških pritisaka u narednim godinama, što će predstavljati i mogućnosti i probleme. Nesigurnost hrane, klimatske promjene, tehnologija i inovacije, kao i promjena strukture globalnih lanaca ishrane identifikovani su kao značajni problemi (OECD-FAO, 2010).
Izvor: Dio teksta sa bloga GFAR