Zimska zaštita voćaka

Zaštita voćnjaka od bolesti, insekata i štetočina koje prezimljavaju, uslov je za dobar početak voćarske sezone. Zimsko prskanje potrebno je izvesti u vrijeme mirovanja vegetacije.

 

Čim vremenske prilike dozvole treba pristupiti radovima u voćnjacima kako bi ih na vrijeme završili, i voćke spremne ušle u predstojeću vegetaciju. Jedna od tih mjera je i zimsko prskanje kojim suzbijamo sve vrste štetočina i prouzrokovača biljnih bolesti.

Štetni organizmi gajenih voćaka su vrlo aktivni u toku čitave vegetacije, kada se izvodi najveći broj tretiranja. Međutim, sa zaštitom voćaka od prouzrokovača bolesti i štetočina počinje se znatno ranije, još u toku mirovanja vegetacije, što je voćarima dobro poznato.

 

Zimsko prskanje voća ima višestruku korist, prvenstveno doprinosi smanjenju infekcionog potencijala a prije svega bakterija koje prezimljavaju na kori stabla. Pored toga, zimski tretman voća doprinosi i suzbijanju insekata koje je teško suzbiti u toku vegetacije.

 

Insekti koji se suzbijaju tokom prskanja:

• Krvave vaši

• Štitaste vaši

• Kruškina buva

• Jabukin moljac

• Breskvin moljac

• Mrazovci

• Gubari

• Smotavci

• Lisne vaši

 

Od bolesti, pravovremenim zimskim prskanjem, smanjujemo mogućnost zaraza pepelnicom, nekim vrstama rđa, zatim suzbijamo bolest kovrdžavost lista breskve, krastavosti ploda i lista jabuke, šupljikavost lista koštičavih voćaka, rogač šljive i druge, dok vinovu lozu preventivno štitimo od crne pjegavosti. Takođe, ovom mjerom suzbijamo i mahovine i lišajeve kojima su vrlo često obavijena stabla šljiva i drugih voćnih vrsta tamo gdje se ne obavlja redovna zaštita tokom vegetacije.

 

Zimsko prskanje voća, kao obavezna mjera zaštite, izvodi se u vrijeme mirovanja vegetacije, odnosno od opadanja lišća u jesen pa do početka vegetacije u proljeće. Najbolji rezultati u suzbijanju štetnih organizama se postižu kada se izvodi u drugoj polovini februara a posljednji rok do kada bi trebalo uraditi zimsko prskanje voćaka su prvi dani marta, odnosno početak otvaranja cvjetova ili lisnih pupoljaka, poznatije kao faza „mišje uši“. Međutim, koštičavo voće, malinu i kupinu treba tretirati nešto ranije, jer ove voćne vrste kreću ranije sa vegetacijom.

 

Prije tretiranja zasada potrebno je uraditi čitav niz radova u voćnjaku koji olakšavanju proces prskanja i povećavaju njegov efekat. Od pripremnih radova, ovi su najbitniji:

• Orezivanje

• Prorjeđivanje krune

• Sastrugati stare i ispucale kore

• Očistiti stabla od lišaja i mahovina

 

Ako vrijeme dozvoli, rezidba se može vršiti i ranije, ali se mora završiti prije nego što biljka započne proces vegetacije. Zaštita se sprovodi hemijskim i mehaničkim mjerama zaštite.

 

Mehaničke mjere zaštite naročito su pogodne u manjim voćnjacima: Prije prskanja zasada potrebno je izvršiti rezidbu i ukloniti oštećene, suve i oboljele grane, sakupiti i uništiti otpale i trule plodove, iznijeti ih iz voćnjaka i spaliti. Time uklanjamo žarišta bolesti i štetočina, odakle rano u proljeće izlaze spore i gljive ili mlada imaga štetočina, koje se sele i primarno vrše zarazu rano u proljeće. Sve ove mjere doprinose boljem efektu zimskom prskanju koje slijedi.

 

Hemijske mjere zaštite su: prskanje voćaka pesticidima protiv bolesti i štetočina. Neke štetočine i bolesti prezimljavaju na granama ili pod korom, pa zimskim prskanjem uništavamo njihova legla. Prskanje treba obaviti po suvom i tihom vremenu, bez vjetra, temperatura iznad 5℃, uz obavezno korišćenje zaštitne opreme.

 

 

Ako je zimskim pregledom utvrđeno i prisustvo štetočina bakarnom sredstvu treba dodati mineralno ulje, Bijelo ulje, Belol, Galamini i dr. Kombinacijom bakarnih preparata i mineralnog ulja istovremeno djelujemo na pruzrokovače bolesti i štetočine.

 

Najbitnije kod zimskog prskanja je upotreba adekvatnog preparata u pravom trenutku. Samo tako će uspjeh biti zagarantovan.

• Mineralno ulje, koje kvalitetno oblaže grančice i odolijeva vremenskim uslovima. Njegova uloga je da uništava prezimljujuće forme grinja i insekata;

• Fungicid na bazi bakra, čija je uloga da zaštiti biljku od bolesti koje su u obliku spora gljivica ili bakterija prezimjele na površini biljke, na stablu, granama i pupoljcima.

 

U poljoprivrednim apotekama mogu se kupiti sredstva (Plavo ulje) koja već predstavljaju gotovu kombinaciju bakra i mineralnog ulja. Plavo ulje primjenjuje se u koncentraciji 2-3%, a sa kretanjem vegetacije koncentracije se smanjuju na 1%.

Trebalo bi biljku prskati detaljno i u velikim količinama. Cijela biljka mora biti dobro „okupana“, dakle cijelo stablo i sve grane.

 

Iskustva su pokazala da pravovremenim zimskim prskanjem smanjujemo potencijal spomenutih bolesti i štetočina tokom vegetacije.

Pojedini organi voćaka su nejednako osjetljivi na zimske temperature. Tako, dok nadzemni organi izdržavaju mrazeve i do -30°C, pa i niže, dotle korijen voćaka strada od mrazeva na -9 do -10°C. Cvjetni pupoljci su osjetljiviji na mraz od lisnih i drvenih pupoljaka, a cvjetovi i zametnuti plodovi stradaju već na temperaturi od -2 do 1°C.

 

Usljed izmrzavanja mogu se javiti pukotine ili nekrotične pjege ili se ova isuši sa jugozapadne strane. Slične promjene mogu nastati i na korijenu, što je vrlo nepovoljno za održavanje i rodnost voćaka. Mnoge posljedice izazvane niskim temperaturama se mogu izbjeći preventivnim mjerama kao što su pravilan izbor položaja terena, birati sorte koje su otporne na niske temperature, izbor podloge.

Zatim potrebna je i primjena agrotehničkih mjera koje omogućavaju da se voćke održe u stanju što veće otpornosti na mrazeve. Agrotehničkim mjerama treba spriječiti prebujan rast letorasta, kasno završavanje vegetacije, jača oštećenja organa uzorkovana štetočinama. Kao efikasnom se pokazala mjera krečenje debla i jačih skeletnih grana u jesen. Krečenje voćaka ima prednost, jer u proljeće usporava kretanje vegetacije čime se smanjuje i mogućnost stradanja voćaka od kasnih proljećnih mrazeva.

 

Zadimljavanje – Uz obezbjeđenje gustih dimnih zavjesa, dimljenje povećava temperature za 0,5ºC – 1,5ºC što je pri slabijem mrazu dovoljno za ostvarenje zaštite od mraza. Sprovodi se na jednostavan način, paljenjem teško sagorljivih materija. Pri jačem mrazu, ovom tehnikom se ne postiže sigurna zaštita voćaka.

Temperaturna inverzija – ostvaruje se velikim ventilatorima. Time se temperature za 4 – 5 h mogu povisiti za 2-3ºC, što je često dovoljno za sigurnu zaštitu.

Zaštita pomoću vještačke kiše – cvjetovi ili zametnuti plodovi se prskaju vodom, sporo i u vidu najfinije izmaglice u kritičnom vremenu, neposredno ispod 0ºC pa sve do prestanka kritične faze. Usljed niske temperature voda se na organima voćaka brzo smrzava, formirajući po površini zaštitnu skramicu leda, dok unutrašnje tkivo nije ugroženo hladnoćom, jer se u njemu ne dešava smrzavanje. Dužim prskanjem i potrošnjom većih količina vode može se postići zaštita i pri nižoj temperaturi, čak i pri mrazu od -10°C. Prskanje treba početi kada temperatura padne na 0°C i za sve vrijeme trajanja mraza prskanje se ne smije prekinuti. Prekid preko 3-4 minuta je nepovoljan. Na navedeni način biljke nisu direktno izložene uticaju mrazeva i ne dolazi do oštećenja. Kada se temperatura vazduha poveća i nema opasnosti od mrazeva, ledena skramica se polako topi bez negativnih posljedica po organe voća.