Nakon ubiranja plodova, u voćnjaku počinju radovi čiji je cilj priprema stabala za prezimljavanje, da se smanji broj prezimljujućih oblika štetočina, infekcije patogena. Različite forme štetočina prezimljavaju u opalom lišću, opalim plodovima, ranama na granama, ispod kore. Sve opale plodove, kao i one zaostale na stablu, sasušene i smežurane iliti mumificirane plodove, potrebno je sakupiti i ukloniti iz voćnjaka kako ne bi bili izvor zaraze u sledećoj vegetaciji. Opalo lišće takođe treba sakupiti, iznijeti iz voćnjaka i spaliti. Neophodno je pregledati svako stablo u voćnjaku i po potrebi sprovesti rezidbu gdje se uklanjaju sve oštećene, suve, polomljene i zaražene grane sve do zdravog tkiva, kako bi se spriječilo dalje širenje bolesti. Rezovi trebaju biti što manji, a veće rane je neophodno premazati voćarskim voskom. Za porast i rodnost voćaka, po završetku vegetacije i opadanju lišća neophodno je sprovesti oranje i đubrenje voćnjaka, sa čijom primjenom se izbjegavaju negativne posledice u narednoj vegetaciji. Ukoliko je vrijeme kišovito, ove operacije treba sprovesti kada to vremenske prilike dozvole.
Jesenje oranje se sprovodi na manjoj dubini (15–18 cm), kako bi se izbjegle povrede korjenovog sistema voćaka. Ako je riječ o voćnjacima koji su podignuti na većim kosinama, dovoljno je obraditi površinu oko stabla voćke, kako uslijed padavina i obradom kompletne površine ne bi došlo do spiranja zemljišta i ogoljavanja korjenovog sistema voćke.
Još jedna važna agrotehnička mjera jeste đubrenje, koje direktno utiče na plodnost, rodnost, kvalitet plodova, strukturu zemljišta, pojačava otpornost voćaka na niske temperature. U ovom periodu početka mirovanja, koriste se organska i mineralna đubriva, u zavisnosti od rezultata agrohemijske analize zemljišta.
Organska đubriva pospješuju razvoj mikroorganizama, koji potpomažu bolje usvajanje hraniva od strane voćaka, popravljaju strukturu zemljišta. Od organskih đubriva najčešće se koristi stajnjak, vodeći računa da bude zgoreo ili poluzgoreo. Najviše se koristi goveđe stajsko đubrivo, a može se koristiti i ovčiji, konjski, živinski ili svinjski stajnjak.
U zavisnosti od starosti voćnjaka i obezbijeđenosti zemljišta osnovnim hranljivim elementima, pored organskih neophodno je u zemljište unijeti i mineralna đubriva u količini od 400 – 800 kg/ha. U ovom periodu koriste se mineralna đubriva koja ne sadrže ili imaju smanjen procenat azota, a imaju povećan sadržaj kalijuma i fosfora. Razlog je što se uslijed padavina azot lako ispira i prenosi u dublje slojeve zemljišta gdje je nedostupan voćki, dok se kalijum i fosfor sporije razlažu i u dužem periodu su dostupni voćkama.
Mineralna đubriva treba rasturiti po voćnjaku prije oranja, potom organska, pa tek onda slijedi oranje ili kultivisanje zemljišta rotofrezama, tanjiračama ili rotacionim drljačama.
Nakon navedenih operacija, neophodno je obaviti i jesenje tretiranje voćaka, kako bi se umanjio infektivni potencijal u narednoj vegetaciji. Izvodi se zaštitnim sredstvima na bazi bakra, kada sa stabla voćke otpadne 60 – 70% lišća.
Piše: Ana Petrović
dipl. ing. poljoprivrede
Izvor: Savjetodavna služba u biljnoj proizvodnji
