Zatravljivanje međurednog prostora postala je praksa u većini modernih voćnjaka, gdje se u međurednom prostoru održava travnata površina ili se vještački zasijava trava. Prostor u redu se uređuje uglavnom bočnom frezom ili primjenom herbicida, ali je važno napomenuti da se primjena herbicida sve više izbacuje u voćarstvu i vinogradarstvu.
Prednosti zatravljivanja
Prednosti ovog načina uređivanja međurednog prosotra u voćnjacima su višestruke. Osnovna pogodnost se ostvaruje kroz lakše kretanje kroz voćnjak, kako čovjeka tako i traktora. Ako se travnata površina pravilno uređuje, odmah nakon kiše moguće je ući u voćnjak, što je veoma bitno za pravovremenu primjenu fitofarmaceutskih sredstava (hemijska zaštita).
Trava u međurednom prostoru se koristi za malčiranje. Malčiranje je proces u kojem se trava kosi i usitnjava a potom se takva trava razlaže i povećava udio organske materije u zemljištu. Košenje se vrši kada trava dostigne visinu 10 do 15 cm, a kosi se na visinu od 3 do 5 cm. Istraživanja u voćnjacima su pokazala da se nakon 13 godina ovakvog načina uređenja voćnjaka, sadržaj azota u zemljištu udvostručio. Pored azota, veliki pomak se dogodio u količinama pristupačnih oblika kalijuma i fosfora.
Izbor adekvatne vrste trave
Izbor trave za sijanje u prostoru između redova je poprilično jednostavan. Stručnjaci preporučuju da to budu višegodišnje klasate trave, koje nemaju atraktivne cvjetove. Razlog za to je što trave sa lijepim cvjetovima privlače pčele te se u voćnjaku može dogoditi ozbiljan problem sa oprašivanjem. Zbog toga nije preporučljivo da se siju razne vrste djeteline, a najbolji izbor za zatravljivanje međurednog prostora su mačji repak, engleski i talijanski ljulj.
Mačji repak (Phleum pratense L.)
Mačji repak je jara višegodišnja trava, koja od druge godine i u drugom porastu razvija generativne organe. Predstavlja jednu od najotpornijih vrsta trava na niske temperature. Nakon sjetve razvija se prilično sporo, a u povoljnim uslovima niče za 5 do 7 dana.
Najpogodnija tla za ovu vrstu trave su srednje teška tla, ali se trava dobro razvija i na plodnom teškom tlu umjerene vlažnosti. Stranooplodna je biljka, a počinje cvasti rano ujutro pred izlazak sunca, pri temperaturi višoj od 10 °C. Period od cvatnje do sazrijevanja traje otprilike mjesec dana.
Mačji repak (Phleum pratense L.)
Talijanski ili mnogocvjetni ljulj (Lolium multiflorum)
Talijanski ljulj je trava koja najbolje uspijeva u uslovima vlažne i tople klime, s blagim zimama. Slabo podnosi hladne i oštre zime, duži period pod snijegom te proljećne mrazeve. Najbolje uslove za razvoj ove vrste trave pružaju duboka, rastresita, umjereno vlažna tla, sa pH reakcijom između 6 i 7. Teška, vlažna tla, sa visokim nivoom podzemnih voda, kao i suva tla nisu pogodna za uzgajanje talijanskog ljulja, jer u takvim uslovima on brzo propada. Isto tako, ne podnosi ni višak vode (plavljenje i potapanje), ali vrlo dobro reaguje na natapanje pri nedostatku vode, jer sušu takođe ne podnosi.
Talijanski ili mnogocvjetni ljulj (Lolium multiflorum)
Engleski ljulj (Lolium perenne L.)
Engleski ljulj je trava ozimog tipa rasta. Dobro podnosi mrazeve, ali ne i jako niske temperature i duboki sniježni pokrivač. Na smanjenje prinosa ove travne vrste utiču dugotrajne suše a temperature od 25 do 30 °C zaustavljaju njegov rast. U toku razvoja poželjno je izvršiti navodnjavanje, ali sa adekvatnim količinama vode, jer plavljenje negativno djeluje na prinos. Vijek trajanja iznosi 3 – 5 godina ako se koristi za košenje, a ako se koristi za ispašu stoke, u povoljnim uslovima traje i do deset godina. Cvjetaju od sredine maja pa do početka juna. Razvoju ove vrste trave pogoduju svježa i vlažna, srednje teška do teška tla, a najbolje se razvija na tlu gdje je nivo podzemnih voda 50 – 70 cm dubine. Prilično dobro uspijeva na alkalnom tlu, pa i na onom gdje je pH reakcija čak 8,5, uz dovoljne količine vode.
Engleski ljulj (Lolium perenne L)
