Prve krmače stigle su krajem septembra u ogromnu, 26-spratnicu koja se uzdiže iznad ruralnog sela u centralnoj Kini. Ženke su odvođene na desetine odjednom u industrijskim liftovima na više spratove, gdje bi svinje boravile od osjemenjavanja do zrelosti.
Ovo je uzgoj svinja u Kini, gdje je poljoprivredno zemljište oskudno, proizvodnja hrane zaostaje, a snabdijevanje svinjetinom je strateški imperativ.
Unutar zdanja, koje podsjeća na monolitne stambene blokove koje se vidi širom Kine i visoko kao londonski toranj u kojem se nalazi Big Ben, uniformisani tehničari prate svinje kamerama visoke rezolucije u komandnom centru sličnom NASA. Svaki sprat funkcioniše kao samostalna farma za različite faze života mladih svinja: prostor za gravidne svinje, prostorija za prašenje, mjesta za dojenje i prostor za tov svinja.
Hrana se transportnom trakom prenosi do gornjeg sprata, gdje se sakuplja u džinovske rezervoare koji isporučuju više od milion funti hrane dnevno na spratove, ispod kroz visokotehnološka korita za hranjenje koja automatski daju obrok svinjama na osnovu njihove faze života, težine i zdravlja.
Zgrada, na periferiji Edžoua, grada na južnoj obali rijeke Jangce, hvaljena je kao najveća samostojeća farma svinja na svijetu, sa drugom, identičnom visokogradnjom za svinje. Prva farma počela je sa radom u oktobru, a kada obije zgrade ove godine dostignu puni kapacitet, očekuje se da će uzgajati 1,2 miliona svinja godišnje.
Decenijama su mnoga ruralna kineska domaćinstva uzgajala svinje u dvorištu, koje su se smatrale vrijednom stokom kao izvorom ne samo mesa već i stajnjaka. Svinje takođe imaju kulturni značaj kao simbol prosperiteta jer se, istorijski gledano, svinjetina služila samo u posebnim prilikama.
Danas nijedna zemlja ne jede više svinjskog mesa od Kine, koja konzumira polovinu svjetskog svinjskog mesa. Cijene svinjskog mesa se pomno prate kao mjera inflacije i njima se pažljivo upravlja kroz strateške rezerve svinjskog mesa – vladine zalihe mesa koje mogu da stabilizuju cijene kada zalihe ponestane.
Ali cijene svinjskog mesa su više nego u drugim velikim zemljama u kojima je uzgoj svinja odavno postao industrijski. U poslednjih nekoliko godina, desetine drugih mamutskih industrijalizovanih farmi svinja su se pojavile širom Kine kao dionapora Pekinga da zatvori taj jaz.
Sagrađena od strane Hubei Zhongkin Kaivei Modern Animal Husbandri, proizvođača cementa koji je postao uzgajivač svinja, farma Ezhou stoji kao spomenik kineskoj ambiciji da modernizuje proizvodnju svinjskog mesa.
„Trenutni uzgoj svinja u Kini i dalje decenijama zaostaje za najnaprednijim nacijama“, rekao je Žuge Venda, predsjednik kompanije. „Ovo nam pruža prostor za poboljšanje da bismo ih uhvatili.“
Farma se nalazi pored fabrike cementa kompanije, u regionu poznatom kao „Zemlja ribe i pirinča“ zbog značaja za kinesku kuhinju sa plodnim poljoprivrednim površinama i okolnim vodenim površinama.
Čak se i svinjski izmet mjeri, sakuplja i ponovo namješta. Otprilike jedna četvrtina hrane će izaći kao suvi izmet koji se može pretvoriti u metan za proizvodnju električne energije.
Šest decenija nakon što je glad ubila desetine miliona njenih ljudi, Kina i dalje zaostaje za većinom razvijenog svijeta kada je u pitanju efikasna proizvodnja hrane. Kina je najveći uvoznik poljoprivrednih dobara, uključujući više od polovine svjetske soje, uglavnom za stočnu hranu. Ima oko 10 procenata obradivog zemljišta na planeti za oko 20 procenata svjetske populacije. Njeni usjevi koštaju više za proizvodnju, a njena poljoprivredna zemljišta daju manje kukuruza, pšenice i soje po hektaru od drugih velikih ekonomija.
Izvor: The New York Times