Ovi rezultati, objavljeni u junu 2022. u naučnom časopisu Viruses, daju osnov za pregled strategije vakcinacije za kokoške, kao i bolje predviđanje posledica vakcinacije protiv koronavirusa uopšte, a posebno SARS-CoV-2 kod ljudi. . Dr Pol Braun, vođa studije i naučnik u ANSES laboratorijskoj jedinici za virologiju, imunologiju i parazitologiju kod živine i zečeva (VIPAC), daje neka objašnjenja.
Šta je virus infektivnog bronhitisa ptica (IBV)?
Pol Braun: To je virus koji pogađa živinu, prije svega kokoške, i uglavnom izaziva respiratorne simptome, ali i probleme sa bubrezima i genitalijama, u zavisnosti od soja. IBV je sada drugi najvažniji respiratorni virus kod pilića u smislu ekonomskih gubitaka za sektor.
Pošto je IBV član porodice koronavirusa, naši rezultati nisu od interesa samo za zdravlje životinja, već mogu ponuditi i važne lekcije za zdravlje ljudi.
Zašto ste se odlučili da proučavate vakcinaciju protiv ovog virusa?
PB : Vakcinacija protiv virusa infektivnog bronhitisa počela je 1950-ih. Iako se od tada sistematski sprovodi na farmama pilića, vidjeli smo da se IBV i dalje razvija. Pretpostavka koju je iznijela naučna zajednica je da intenzivna vakcinacija može doprinijeti evoluciji virusa. Međutim, do sada nisu sprovedene posebne studije koje bi dokumentovale ovu pretpostavku.
Zbog toga smo koristili nove bioinformatičke alate da bismo istražili ovu temu, radeći sa naučnicima iz nekoliko jedinica ANSES-ove Plouzané-Ploufragan-Niort laboratorije i Fakulteta veterinarske medicine Univerziteta Utreht (Holandija).
Kako je tekao proces studije?
PB : Proučavali smo dvije grupe pilića, jedna je vakcinisana protiv IBV-a, a druga ne. Tri nedjelje nakon vakcinacije, inficirali smo pet životinja u svakoj grupi. Poslije pet dana koristili smo viruse koje su proizvele ove životinje da zarazimo još pet, a zatim smo ponovili operaciju sa još pet životinja. Cilj je bio da se imitira prenos virusa između životinja tokom vremena. U svakoj fazi analizirali smo genome proizvedenih virusa.
Kakve ste rezultate dobili?
PB : Otkrili smo da je virus brzo evoluirao u obje grupe pilića. Njegov genom je mutirao u poređenju sa genomom virusa koji je prvobitno korišćen za zaražavanje pilića. Na kraju ciklusa infekcije, većinski genom se razlikovao između dvije grupe: kod virusa iz vakcinisane grupe odabrana je samo jedna mutacija u poređenju sa osam u nevakcinisanoj grupi.
Možete očekivati da što je veći broj mutacija, to je veći uticaj na virus, ali to nije nužno slučaj. Zaista, znamo da jedna, dobro postavljena mutacija može imati veće posledice od nekoliko promjena na lokacijama koje su manje strateške, odnosno manje odlučujuće za funkciju mutiranog gena. Uticaj svake promjene stoga treba posebno proučiti.
Koje su posledice vakcinacije kod živine?
PB : Neophodno je vakcinisati živinu radi kontrole infektivnog bronhitisa. Međutim, vidjeli smo u ovoj studiji da je virus nastavio da se razvija u prisustvu imuniteta izazvanog vakcinom. Stoga je zaista važno uspostaviti strategije vakcinacije koje su sposobne, koliko god je to moguće, da potpuno zaustave virusnu infekciju.
Da bi se to postiglo, važno je odabrati pravu vakcinu, prilagođenu soju virusa koji kruži na terenu. Što je soj vakcine bliži onom u cirkulaciji, vakcina je efikasnija.
Da li se ovi rezultati mogu prenijeti na vakcinaciju ljudi protiv COVID-19?
PB : Nije sve uporedivo, nisu iste vrste i postoje različiti problemi sa kojima se suočavaju ljudi i živina. Tipovi vakcina, uglavnom mRNK kod ljudi i žive atenuirane vakcine kod živine, veoma se razlikuju. Ipak, pomaže nam da predvidimo probleme sa kojima se možemo susresti kod ljudi.
Takođe smo započeli saradnju sa Univerzitetskom bolnicom u Lionu o razlici u evoluciji SARS-CoV-2 kod vakcinisanih i nevakcinisanih ljudi, kako bismo uporedili rezultate kod ljudi sa onima dobijenim kod pilića.