Plodored danas predstavlja jednu od značajnijih mjera u održivoj poljoprivredi, koja nalaže smjenjivanje kultura na određenom zemljištu, skladno njihovim različitim potrebama. Njime se postiže bolje iskorišćavanje, ali i očuvanje zamljišta.
Neophodnost plodoreda objašnjava činjenica da svaka kultura ima svoje zahtjeve za obradu, potrebe za vodom, vlagom i hranivima, čijim ponavljanjem se dovodi do iscrpljenja i ,,premora’’ zemljišta.
Trajno gajenje u monokulturi može štetiti zemljištu na više načina. Npr. nakon dugog gajenja jedne, ili sličnih vrsta na istom mjestu, sloj zemljišta iz kojeg on crpi hraniva može biti osiromašen, narušene strukture, nastanjen mikroorganizmima i štetočinama koje napadaju datu vrstu ili prezasićen supstancama koje biljka luči (npr. fitoncida). U slučaju pojave nekog od ovih problema najefikasnije rješenje jeste upravo dovođenje druge kulture koja ima suprotne potrebe (npr. nakon biljaka plitkog korijena gajiti one sa plitkim korijenom, nakon onih koje najviše crpe kalijum iz zemljišta – one koje ga najmanje usvajaju i sl.).
Ukoliko biljka gajena u monokulturi pri svojoj ishrani potencira usvajanje jednog elementa u odnosu na druge, vremenom može doći do njegovog nedostatka u zemljištu. Zato se savjetuje smjenjivanje biljaka koje se različito hrane. Na ovome se zasniva osnovni tip plodoreda po kojem se visokozahtjevne vrste u pogledu ishrane, smjenjuju srednje a zatim manje zahtjevnim vrstama. Takođe, biljke koje su azotofiksatori (leguminoze) i za sobom ostavljaju zemljište zasićeno azotom, treba smijeniti onima kojima je azot primaran u ishrani.
Vrste koje su članice iste botaničke familije najčešće su podložne napadima istih bolesti i štetočina. Ukoliko se na određenom području duže vremena ponavlja jedan program zaštite za određenu biljku, mogu se pojaviti rezidue određenih preparata, rezistentnost i prenamnoženje nekih štetočina ili biološki disbalans u zemljištu. Konkretno u slučaju nematoda, plodored može biti najefikasnija mjera kontrolisanja njihovih populacija jednostavnom zamjenom kultura, čime nematode gube domaćina. Isto se može reći i za kontrolisanje populacije korova. Umjesto potenciranja vrste koja je domaćin jednoj grupi korova, treba je smijeniti sa onom koja će tom korovu biti konkurentna. U suprotnom će doći do jačanja jedne vrste korova, prenamnoženja i eventualno njene rezistentnosti.
Stalnim ponavljanjem agrotehničkih mjera neophodnih za jednu vrstu tlo se ,,umara’’. Zemljište koje se godinama na isti način, dubinu ili u istim trakama ore, frezira, drlja, valja itd. vremenom gubi svoju prvobitnu strukturu i mogućnost regeneracije.
Plodored je jeftina, organska i efikasna verzija ,,odmora’’ zemljišta, koja ne zahtijeva pauzu u korištenju određene parcele. Zamjenom jednih kultura drugim, zemljište se oporavlja ili obogaćuje i sprema za narednu kulturu.