Kako sačuvati stoku i kućne ljubimce od zmija ljeti, kada ih ima najviše

Hladno, vlažno proljeće se pretvorilo u vrelinu ljeta. Iako to znači lakši život i za vas i za vašu stoku, ipak je mudro paziti na skrivenu i dobro kamufliranu opasnost koja vreba iza para zmijskih očiju.

Zvečarka je najčešća zmija otrovnica u Sjedinjenim Državama. Pripada porodici zmija zvanih jamičaste zmije koje imaju organe koji osjećaju toplotu na glavi, koji im pomažu da lociraju plijen. Ostale zmije uključuju bakroglave i pamučne ustije, koje se takođe nazivaju vodeni mokasin. Zvečarka obično upozorava kada se životinja ili osoba približi, osim ako su zvečke mokre; ali bakroglave, a ponekad i zvečarke mogu samo pokušati da se sakriju – i tada biste vi ili krava ili vaš konj mogli nagaziti na njih i biti ugrizeni.

Opasnost ujeda zavisi od količine ubrizganog otrova i vrste toksina – što može varirati u zavisnosti od vrste zmije. Takođe čini razliku gdje se ugriz nalazi. Ugriz na nozi obično nije toliko opasan kao ugriz na licu. Otok od ugriza na nosu, na primjer, može da izazove smrt od gušenja ako zatvori vazdušne prolaze i životinja ne može da diše.

Met Misner, vanredni profesor na Univerzitetu Kanzas State Universiti College of Veterinari Medicine, kaže da velike životinje poput stoke rijetko ubijaju ugrizom zmije jer je količina otrova po jedinici tijela mala. „Oni su manje skloni da pate od srčane insuficijencije, otkazivanja bubrega ili svih drugih stvari koje bi mogle biti opasnije za osobu ili manju životinju“, kaže on.

Često toksini iz ugriza dovode do oštećenja tkiva i dosta nekrotičnog (mrtvog) tkiva i infekcije. Ponekad infekcija može biti sistemska (septikemija ili trovanje krvi).

“Vidio sam dva teleta sa crnim, nekrotičnim, otečenim predjelima na stomaku, gdje sumnjam da su ugrizeni kada su legli na zmiju ili blizu nje. Ova telad su bila veoma bolesna, a nekrotično tkivo se ljuštilo. Oba teleta su umrla, jer je infekcija bila preozbiljna da bi se oporavili. Sa svojom manjom tjelesnom masom, bili su ozbiljnije pogođeni nego što bi mogla biti odrasla krava“, kaže on.

Rob Callan, šef veterinarske službe za stoku u bolnici za nastavu veterine na Državnom univerzitetu u Koloradu, kaže da je dobra stvar to što većina goveda ne izgleda previše “radoznala” za zvečarkama.

Većina ugriza je na potkoljenicama, osim ako se radi o radoznaloj osobi koja prilazi zmiji da bi je pomirisala. Ugriz na nozi se pojavljuje kao otečena noga. Najveći problem bi bila infekcija u tim tkivima“, kaže on.

Neposredni problem sa ugrizom lica ili nosa je gušenje, jer ugriz zmije može izazvati brz, ozbiljan otok. Neposredan tretman i praćenje su ključni, kao i držanje životinja zatvorene tako da ne moraju da hodaju. Ako ne mogu dobro da dišu, ne želite da se naprežu.

Hitno disanje

„Sa ugrizom za nos, često moramo da pronađemo alternativni put za disanje, a ponekad to znači traheotomiju da bi se omogućilo životinji da diše dok se otok smanjuje“, objašnjava Kalan.

Jackues Fuselier, veterinar sa Veterinarske klinike Vhittington, Abbeville, La., kaže da ako možete uhvatiti ujed za nos dovoljno rano, kada tkiva tek počinju da otiču, veterinar može staviti endotrahealnu cijev sa manžetnom u nosni prolaz da ga držite otvorenim, dok dajete tretman za smanjenje otoka.

„Ako veterinar ne može brzo da stigne, mogao bi vam koristiti komad crijeva“, kaže on. Za tele koristite manje cijevi. Ovo se može ostaviti dok se otok ne smanji.

Komad crijeva se može gurnuti u svaku nozdrvu, skroz kroz nazalne prolaze, da bi se održao otvoren disajni put prije nego što se zatvore”, kaže Callan. Cijev ili crijevo treba da budu pričvršćeni trakom ili kanapom sa spoljašnje strane kako ne bi skliznuli ili izašli, ili da se udahnu u traheju ili progutaju.

Ako je otok previše uznapredovao i disajni putevi su već zatvoreni i životinja ne može da diše, neophodna je hitna traheotomija. Najbolje je da to može da uradi veterinar, ali ako nema načina da veterinar stigne na vrijeme, možda ćete to morati da uradite da biste spasili životinju.

Budite što je moguće čistiji i napravite vertikalni rez kroz kožu, duž dušnika, tačno na sredini grla – tako da možete da se spustite do prstenova dušnika“, kaže Fuselier. „Zatim prstima otvorite taj prorez malo širi sa jedne na drugu stranu, tako da možete napraviti ubod između prstenova (malo kao da siječete između rebara crijeva za usisivač). Ako to nije dovoljna rupa da vazduh ulazi i izlazi, napravite rez u malom krugu, uklonite dio prstena hrskavice da biste napravili veću rupu.

Često je ubod džepnog noža dovoljan između prstenova da se otvori za protok vazduha. „Ako je potrebno, ubacite mali komad crijeva ili cijevi u tu rupu da ostane otvorena. Time se životinji kupuje vrijeme dok veterinar ne stigne i može da je preuzme odatle“, kaže Fuzelier.

Poslije ujeda

„Ako vidite da je životinja ugrizena ili sumnjate da je ugrizena, liječite antibiotikom“, kaže Kalan. „Postoje bakterije u zmijinim ustima i bakterije koje se razmnožavaju u oštećenom, umirućem tkivu.

Najčešći antibiotici će raditi na prevenciji i borbi protiv ovih infekcija; možete koristiti penicilin, oksitetraciklin, florfenikol, ampicilin ili bilo koji drugi antibiotik širokog spektra. Neke životinje dobiju groznicu i/ili septikemiju od infekcije; antibiotici mogu pomoći u sprječavanju ovih problema.

Trenutni tretman antiinflamatornim ljekovima za smanjenje upale, bola i otoka može napraviti veliku razliku, ali je ponekad teško rano liječiti stoku jer ih možda nećete vidjeti čim primijetite da je ljubimac ugrizao zmija.

Kod ljudi se tretman uglavnom postiže u prvih nekoliko sati, ali rijetko imamo tu priliku kod goveda“, kaže Misner. „Postoje proizvodi protiv otrova koji djeluju, ali ih treba uliti u prvih nekoliko sati. Oni su skupi i ne pokrivaju svaku vrstu ujeda zmije”, kaže on. Ovi proizvodi nisu baš praktični za odraslu stoku jer bi za ovako veliku životinju bilo potrebno više bočica.

Ako je glava toliko natečena da životinja ima problema da jede i pije, možda ćete morati da obezbijedite tečnost i hranljive materije preko želudačne sonde. „Još jedna stvar koju možemo da uradimo sa stokom koja ne može da jede je da napravimo otvor kroz kravlju stranu u buragu i da stavimo hranu direktno u burag, ali obično se otok može smanjiti dovoljno brzo da ne moramo da radimo nešto što je ovo uključivalo”, kaže on.

Glenon Mejs, veterinar sa Teksaškog univerziteta A&M, kaže da bi se sumnja da je ugriz zmije mogao biti nešto drugo. Otok na potkolenici, na primer, češće je posledica truleži stopala ili druge infekcije nego ujeda zmije.

„Vlasnici životinja su me tokom godina tražili da pogledam kvržice na vilicama, licu, vratu i drugim djelovima tijela, otečene noge i stopala, vjerujući da je njihova životinja pretrpela ujed zmije. Rane od ugriza zmije imaju prilično tipičan izgled, a često i krvarenje. Znaci variraju u zavisnosti od dužine vremena koje je proteklo od ujeda, temperature okoline, količine otrova i drugih faktora koji mogu uticati na izgled pogođenog područja“, kaže on.

Sada ćemo se osvrnuti  na kućne ljubimce i dati vam nekoliko savjeta kako da ih sačuvate od zmija.

Šta da radi vlasnik kućnog ljubimca?

Prvi korak je da pratite sva potencijalna mesta u dvorištu vašeg psa gdje bi se zmija mogla sakriti. Ovo uključuje gomile drva, kamenje i žbunje. Ili samo učinite tako da vaš pas ne može pristupiti ovim serpentinskim skrovištima, bilo tako što ćete ih ukloniti ili ograditi. Ako vodite psa u šetnju ili šetnju kroz područje koje može imati zmije, najbolja ideja je da svog ljubimca držite na povodcu. Ovo će vam pomoći da spriječite svog psa da kopa ispod trupaca, kamenja i žbunja. Takođe, manje hodajte noću jer zmije imaju tendenciju da budu noćne.

Uprkos vašim najboljim naporima, vaš pas bi ipak mogao biti ugrizen. Većina pasa će biti ugrizena u i oko lica. Ovaj dio tijela najčešće otiče. Ozbiljnost načina na koji otrov utiče na vašeg ljubimca zavisi od vrste zmije, doze otrova i opšteg zdravlja ljubimca. Toksini, međutim, ne samo da uzrokuju oticanje. Koralne zmije oslobađaju neurotoksin koji napada nervni sistem, dok zvečarke oslobađaju toksin koji utiče na koagulaciju (zgrušavanje) krvi i uništava crijvena krvna zrnca i drugo tkivo.

Ako je vaš pas ugrizen, nemojte pokušavati da pružite zastarele mjere prve pomoći kao što je nanošenje podveza ili rez da biste uklonili otrov usisavanjem. Najbolje je da odvezete psa u najbližu hitnu kliniku – što brže, to bolje. Dok nekim ugrizima koralnih zmija može biti potrebno nekoliko sati da pokažu simptome, ugriz zvečarke može izazvati znake u prvih 30 minuta. Mnogim psima će biti potrebne intravenske tečnosti, antibiotici, ljekovi protiv bolova i, u nekim slučajevima, kiseonik. Ako je dostupno, vaš ljubimac takođe treba da primi antiotrov. Antivenom obično košta između 500 i 1.000 dolara  po bočici, a teško ugrizenom psu može biti potrebno nekoliko bočica u prvih nekoliko sati tretmana.

Nepotrebno je reći da je mnogo jeftinije, sigurnije i lakše spriječiti ujed zmije prije nego što se dogodi.

Šest savjeta za sprečavanje ujeda zmija

1. Nosite čizme i dugačke pantalone kada planinarite da biste blokirali otrov zvečarke. Nikada ne idite bosi i ne nosite sandale kada hodate u područjima gdje ne možete jasno da vidite gde stavljate stopala. Nošenje planinarskih čizama i dugih pantalona nude dodatni sloj zaštite od neočekivanih susreta sa zvečarkom.
2.  Ostanite na stazama kada planinarite, dalje od šiblja i visokog korova. Zmije mogu da se odmaraju skoro svuda gdje je skriveno od pogleda i omogućava im da se sakriju od predatora, izbjegavaju ekstremne temperature i love plijen. Pošto staze obično imaju manje skrovišta za zmije, one nude nivo zaštite za vas. Četka nudi zaštitu za zmije. Ostanite na stazama da biste izbjegli potencijalno uznemiravanje zvečarke koja se krije.
3. Ne dirajte i ne uznemiravajte zmiju, čak i ako izgleda mrtva. Zmije koriste svoj skriveni položaj da iznenade udare i ubiju svoj plijen. Nemojte pogrešno shvatiti njihovu prividnu mirnoću kao sigurnu priliku za istragu. Čak i svježe ubijene zmije još uvijek mogu da ugrizu.
4. Uvijek potražite skrivene zmije prije nego što pokupite kamenje, štapove ili ogrijev. Pošto su zvečarke često dobro kamuflirane i tiho čekaju plijen, teško ih je vidjeti. Gomile kamenja ili trupaca, djelovi gustog žbunja i prostranstva visoke trave samo su neka od mjesta gdje zmije mogu potražiti sklonište. Pažljivo pregledajte trupce ili kamenje prije nego što ih podignete ili sjednete da ne biste slučajno uznemirili zvečarku.
5. Nikada nemojte planinariti sami u udaljenim područjima. Uvijek uz sebe imajte nekoga ko može pomoći u hitnim slučajevima.Imati partnera za planinarenje je važno da pomognete u krizi, posebno u situaciji kada vas ili vašeg partnera za planinarenje ugrize zmija. Ako je bezbjedno, neka vaš partner za planinarenje fotografiše zmiju kako bi se izvršila identifikacija kao pomoć u liječenju.
6. Učite djecu da poštuju zmije i da ih ostavljaju na miru. Radoznala deca koja jure zmije često bivaju ujedana. Naučite ih da uvijek daju zmijama pravo na put da spriječe ujede zmija.