Heljda je vrlo stara ratarska kultura. Jednogodišnja je biljka, a  dobila je ime po grčkoj riječi fagus, što u prevodu znači bukva i pyros, što znači pšenica. Botanički pripada kategoriji zeljastih biljaka, ali zbog hranljivih sastojaka  svrstava se među žitarice. Njeni plodovi se koriste za ljudsku ishranu, a od njenog brašna se pravi hleb (u kombinaciji sa pšeničnim, u odnosu 1:1), rezanci, špageti, palačinke i dr. Zrno heljde je naročito bogato skrobom (61-67%) i proteinima (11-13%).  Pogodno je za dijetalnu ishranu i neke bolesti jer ne sadrži lijepak. Heljda se koristiti i kao stočna hrana (plod, otpaci od ploda i zelene biljke).

Heljda

Uslovi uspijevanja

Za heljdu se može reći da je biljka brdskih predjela, ali se može sijati i u nižim predjelima. S obzirom da joj ne odgovaraju visoke ljetnje temperature, u toplijim predjelima je najbolje sijati u julu mjesecu kaka bi u fazi rasta izbjegla visoke ljetnje temperature. Njena vegetacija traje od 70 do 90 dana. Biljka je vlažnih predjela, tako da je prema suši jako osjetljiva. Neotporna je na niske temperature.  Mrazevi od -1 stepen mogu je potpuno uništiti zbog čega treba pažljivo odabrati vrijeme sjetve. Odgovaraju joj duboka, plodna i rastresita zemljišta, dok teška i podvodna ne podnosi. Velik je potrošač vode, ali ne trpi česte kiše i veliku vlagu. Uspijeva na nadmorskoj visini i do preko 1000 m.

Agrotehnika

Heljda se gaji u plodoredu, a najbolji predusjevi su joj zrnene mahunjače i okopavine. Zbog uspješnog potiskivanja korova dobar je predusjev za sve ratarske kulture.  

Obrada zemljišta zavisi od pretkultura i cilja proizvodnje. Ukoliko se heljda gaji kao glavni usjev sprovodi se uobičajena osnovna obrada na dubini od 25-30 cm.  Najpovoljnije vrijeme za sjetvu u brdskim oblastima je prva polovina maja. Može se sijati uskoredno, širokoredno i u trake. Razmak između redova kod uskoredne sjetve je od 10-15 cm, a kod širokoredne od 40-50 cm. Kod sjetve u trake nekolika reda  (2-3) se siju uskoredno, a zatim se ostavi razmak od oko pola metra i  nastavi ovim načinom. Dubina sjetve je od 3-5 cm.

Povoljno reaguje na primjenu mineralnih đubriva. Prihranjivanje heljde  se sprovodi u fazi pupanja, a ako je potrebno i pred cvjetanje. S obzirom da se može uzgajati i na siromašnijim zemljištima u pogledu hranljivih materija, prihrana ponekad nije neophodna. Ukoliko se prihrana obavlja sa mineralnim đubrivima, obično se u zemljište unosi 50-60 kg/ha azota i fosfora i 60-70 kg/ha kalijuma. Potrebno je obratiti pažnju na količinu azota jer prevelike doze izazivaju polijeganje usjeva. Najbolje je đubrenje obaviti prije sjetve, dok se polovina od ukupne količine azota može koristiti u prihrani. U postrnoj  sjetvi količine đubriva se mogu smanjiti.  U toku vegetacije  bi trebalo obaviti međuredno kultiviranje. Sjeme heljde je podložno neravnomjernom sazrijevanju i osipanju zbog čega je odabir  pravovremenog perioda  za žetvu od izuzetne važnosti, a optomalno vrijeme je kad joj dvije trećine zrna potamne, ili kada su donji spratovi zreli,a srednji u voštanoj fazi. Ukoliko se koristi kao stočna hrana ili zelenišno đubrenje kosi se u fazi punog cvjetanja. Prinos zelene mase heljde je 15 t/ha, od čega je zrna od 1,1-1,2 t/ha. Kad se heljda sprema za skladištenje potrebno je obratiti pažnju na vlagu, kvalitet, boju i miris. Za čuvanje, zrno je potrebno osušiti do oko 14% vlage kao i kod ostalih žita.

Sorte heljde

Ukoliko se sjetva obavlja u ranijem periodu (maj mjesec) obično se koriste sorte duge vegetacije, dok se za kasniju sjetvu koriste sorte kraće vegetacije.Najpoznatije sorte heljde koje se uzgajaju kod nas su: slovenačka sorta črna ajda, ruske bednja 4n, šatilovskaja 4, slavjanka…

Plantaža heljde

Prinos heljde

Prinosi heljde su jako nisku i obično se kreću do 2 t/ha. U Kini koja ima najviše površina pod heljdom prosječan prinos iznosi 1,05 t/ha, dok u Francuskoj koja ima male površine pod heljdom prosječan prinos iznosi 3,02 t/ha. Niski prinosi su posledica duge oplodnje. Heljda je stranooplodna biljka, i ukoliko naiđe nepovoljno vrijeme za oprašivanje koje onemogućuje let insekata (kiša, vjetar i dr.) dolazi do slabe oplodnje, tako da se oplodi svega oko 20 % cvjetova.

Heljda kao medonosna biljka

Biljka heljde razvija ogroman broj cvjetova ( i do 2000) koji su vrlo bagati nektarom radi čega ih pčele rado posjećuju. Njeni cvjetovi se razvijaju neujednačeno, tako da vrijeme cvetanja traje i do 30 dana. U nekim zemljama heljdu siju samo zbog meda koji je vrlo cijenjen. Sa površine od jednog hektara pod heljdom pčele mogu sakupiti i do 90 kg vrhunskog meda, dok se na drugom izvoru može naći podatak da se prinos kreće od 100 do 300 kg.  Tako da mnogi pčelari dovode svoje košnice u blizini zasada heljde i tako iskorišćavaju heljdu kao dobru medonosnu pašu, a uz to povećavaju prinos heljde, jer je utvrđeno da se prinos povećava i do 50% ukoliko je prisutan dovoljan broj pčela koje oprašuju cvjetove ovih biljaka.

Hranljiva vrijednost heljde

Zrno heljde je vrlo bogato u hranljivim materijama. Najviše sadrži ugljenih hidrata, proteina (koji su kvalitetniji od proteina drugih žitarica) i biljnih ulja. Od mineralnih materija najviše ima kalijuma, fosfora i kalcijuma, a takođe u nezanemarljivom obliku magnezijuma, natrijuma i gvožđa. Osim ovoga zrno sadrži i  proteine, masti, vitamine, kao i mikroelemente: jod, cink, brom, organske kiseline i rutin (supstancu iz grupe vitamina P). Sadrži skoro sve vitamine iz grupe B kompleksa, kao i vitamin D.

Zrno heljde

Ljekovita svojstva heljde

Čaj od heljde pomaže krvnim sudovima, pospješuje memoriju, pomaže kod reumatizma, glaukoma i dijabetesa, smanjuje visok krvni pritisak. Heljda je dobra za smanjenje tjelesne težine jer plod sadrži i oko 25% biljnih vlakana.  Ishrana plodovima heljde pomaže u liječenju stresa,  nesanice i dijabetesa. Čaj od cvijeta heljde liječi bronhitis i ublažava kašalj. Heljda, za razliku od drugih namirnica ne sadrži gluten, protein koji je uzrok celijakije, tj. alergijske bolesti čiji su simptomi bol u stomaku, umor i dijareja.

Upotreba heljde u druge svhe – jastuci od heljde

Jastuci od heljde se prave od njenih ljuspica i stručnjaci ih preporučuju za udobno spavanje. Ovi jastuci nakon duže upotrebe umanjuju, a postepeno i potpuno eliminišu bol u vratu i gornjem dijelu leđa. Jastuci potpuno otklanjaju simptome astme, alergije na kućnu prašinu i grinje, migrenu i nesanicu, hrkanje i znojenje tokom spavanja. Idealna su zamjena za osobe koje su alergične na perjane jastuke.

Zaključak

Za heljdu se može reći da je pomalo zaboravljena kultura, i na našim prostorima se malo uzgaja. Kao razlog toga može se smatrati niski prinos. Međutim, dobrom i odgovornom  proizvodnjom prinos heljde može biti znatno veći. Kao primjer je Francuska, u kojoj je prinos oko tri puta veći nego u Kini, zemlji u kojoj se heljda najviše uzgaja. Heljda nije osjetljiva na pojavu bolesti i štetočina. Od bolesti, može se pojaviti pjegavost lišća (sorte se razlikuju u odnosu na otpornost prema gljivici koja ovu bolest izaziva), a od štetočina najveće štete pravi buhač. Zaštita heljde od bolesti i štetočina se u praksi rijetko primjenjuje, što je još jedna povoljna osobina ove proizvodnje. S obzirom na klimu u našoj zemlji,  naročito u sjevernom dijelu Crne Gore koja pruža možda i najpovoljnije uslove za rast i razvoj heljde, njena proizvodnja je nepravedno zapostavljena. Ako još uz to i dodamo njen značaj u ljudskoj ishrani, proizvodnji meda, kao i u ishrani stoke može se reći da se može očekivati veliki porast njene proizvodnje i da se sa pravom može reći da je ona jedna od biljaka budućnosti.  

Pripremio: dipl. ing. polj. Dušan Ivanović