Akvaponija predstavlja jednostavan vid poljoprivredne proizvodnje, koji je baziran na uzgoju biljaka u vodenom supstratu, a ne na zemlji i uzgoja ribe i vodenih organizama. Najveće komponente akvaponije predstavljaju biljke i ribe.
Na koji način funkcioniše ovakav sistem? Kako to da se zemlja ne koristi? Koje ribe se mogu uzgajati? Ovo su samo neka od pitanja koja zauzimaju prvo mjesto, kada je u pitanju akvaponija. Najljepši dio u svemu tome je što ćete odgovore dobiti u narednim pasusima i trudićemo se da vam bliže predstavimo ovaj savršeni sistem.
Princip akvaponije, najjednostavnije rečeno, zasniva se na prenošenju hranljivih materija od riba do biljaka i to preko vode koja uvijek kruži. Voda cirkuliše od mjesta gdje se nalaze ribe, pa sve do leja gdje se uzgajaju biljke. Ono što je važno znati jeste da biljke te hranljive materije usvajaju i koriste ih za razvoj. Ona voda koja je oslobođena od amonijaka, nitrita i nitrata se nakon toga vraća na mjestu gdje se uzgaja riba i započinje se isti krug.
Dakle, ribe jedu hranu i izlučuju otpad koji se od korisnih bakterija pretvaraju u hranljive materije koje biljke mogu da koriste. U konzumiranju ovih hranljivih materija biljke pomažu u prečišćavanju vode
Jedina energija koja se troši prilikom ovakvog načina proizvodnje je električna, jer akvaponija troši čak i 90 % manje vode nego što je to konvencionalan način uzgoja i to na način što se hranljive materije iz vode recikliraju u krugu i samim tim štede vodu.
Prednosti akvaponije:
- Omogućava intenzivan sistem proizvodnje hrane koji je još uvijek održiv
- Akvaponija obuhvata dva poljoprivredna proizvoda (riba i povrće) koji se proizvode iz jednog izvora azota (hrana za ribe)
- Akvaponija je izuzetno efikasan sistem za vodu.( Kaže se da je akvaponici potrebna samo 1/6 vode da bi se uzgajalo 8 puta više hrane po hektaru u poređenju sa tradicionalnom poljoprivredom)
- Akvaponija ne zahtijeva zemljište i stoga nije podložna bolestima koje se prenose iz zemlje
- Akvaponija ne zahtijeva upotrebu đubriva ili hemijskih pesticida
- Akvaponija je sinonim za veće prinose i kvalitetnu proizvodnju
- Akvaponija znači viši nivo biosigurnosti i manji rizik od spoljašnjih zagađivača
- Akvaponija omogućava veću kontrolu (pošto je lakša od kontrole tla) proizvodnje što dovodi do nižih gubitaka;
- Akvaponija se može koristiti na neobradivim zemljištima kao što su pustinje, degradirano zemljište ili slana, pješčana ostrva
- Akvaponija stvara malo otpada, jer oponaša kružni pristup prirode
- Akvaponija zahtijeva svakodnevne zadatke, berbu i sadnju koji štede rad i stoga mogu uključiti sve polove i uzraste
- Akvaponija stvara riblji protein – vrijedan dodatak prehrambenim potrebama mnogih ljudi
- Akvaponija je potpuno prirodan proces koji oponaša sva jezera, bare, rijeke i vodene puteve na Zemlji
Glavni proizvodni parametri koje je potrebno savršeno podesiti da bi se zadovoljile optimalne potrebe biljaka i riba su:
1. Temperatura vazduha;
2. Temperatura vode;
3. Koncentracija makro i mikronutrijenata
4. Rastvoren kiseonik u vazduhu i vodi – što zavisi od korišćenog metoda filtracije;
5. koncentracije CO2 u vazduhu i vodi;
6. pH;
7. Svjetlost.
Ukoliko želite da se bavite ovim načinom proizvodnje, veliku pažnju morate obratiti na kvalitet vode i to: da ima nizak nivo amonijaka, a veliku količinu kiseonika a samim tim i optimalnu temperaturu. Amonijak u vodu dolazi iz ribljeg izmeta i on je za njih jako opasan, stoga ga je potrebno eliminisati iz vode. Da bi se amonijak eliminisao iz vode potrebno ga je razgraditi, a to se vrši uz prisustvo kiseonika i uz pomoć bakterija. Amonijak se razgrađuje do nitrita, a nakon toga nitrata koji su biljci potrebni za razvoj. Ona količina bakterija koju sistem može da sadrži, direktno je proporcionalna korisnoj površini sistema. Upravo zbog toga se u lejama sa biljkama stavlja sljunak, jer on stvara korisnu površinu za bakterije.
Savjeti i preporuke
· Uklonite čvrste materije
Najmanje 25% hrane koja se daje ribama postaje čvrsti otpad, na osnovu suve težine. Vlažna težina mulja je mnogo veća Uklonite čvrsti otpad prije nego što uđe u hidroponsku komponentu. Čvrste materije se lijepe za korijen biljke, stvaraju anaerobne zone i utiču na uzimanje vode i hranljivih materija i nitrifikujućih bakterija. Čvrste materije koje se razlažu troše kiseonik i proizvode amonijak
· Koristite dobre građevinske materijale
Fiberglas je najbolji, ali je skup. Okrugli rezervoari za uzgoj ribe su poželjniji u odnosu na pravougaone, jer su jači i samočisteći. Hidroponski rezervoari mogu imati betonske zidove sa HDPE oblogama.
HDPE- polietilenske vodovodne cijevi koje se koriste za izgradnju vodovodnog Sistema.
· Koristite odnos brzine hranjenja za proračune dizajna
Odnos prihranjivanja je dnevna količina hrane po jedinici površine za uzgoj biljaka. Održavajte unos hrane relativno konstantnim tako što ćete popuniti poribljavanje i žetvu svake grupe riba.
· Dodatak sa kalcijumom, kalijumom i gvožđem
Biljci je za rast potrebno 13 hranljivih materija. Hrana za ribe obezbjeđuje 10 hranljivih materija u adekvatnim količinama. Generalno, dopuniti sa: Ca, K i Fe. Dodajte Ca i K kao baze – Ca(OH)2 i KOH. Dodajte Fe kao helatirano jedinjenje ili sprej za listove.
· Budite oprezni sa agregatima
Agregati poput šljunka, pijeska i perlita su odlična podloga za uzgoj biljaka. Međutim, organska materija stvorena u akvaponskim sistemima može začepiti agregatne medije i kanalisati protok. Začepljene oblasti postaju anaerobne, ubijajući korijenje biljaka. Rastvorena organska materija i amonijak podstiču rast bakterija koje mogu začepiti agregate.
· Velike cijevi
Koristite velike cijevi da biste smanjili efekte bioobrastanja. Rast filamentoznih bakterija u cijevima ograničava protok. Bioobrastanje može čak da ograniči protok vode u odvodnim linijama, uzrokujući porast nivoa vode. Špagete cijevi za dovod vode do pojedinačnih biljaka će se najverovatnije začepiti. Manje je vjerovatno da će se cijevi nizvodno od komponente za uklanjanje čvrstih materija začepiti. Niže temperature vode smanjuju bioobrastanje
· Koristite biološku kontrolu
Pesticidi se ne smiju koristiti za suzbijanje insekata i biljnih bolesti jer nisu odobreni za uzgoj ribe. Terapeuti za lečenje parazita i bolesti riba ne bi trebalo da se koriste, jer mogu da naškode korisnim bakterijama, a povrće može da ih apsorbuje i koncentriše. Biološke metode suzbijanja su jedina opcija za suzbijanje insekata i bolesti.
Koristite izdržljive ribe i najbolje prakse upravljanja da biste sprečili bolesti riba i probleme sa parazitima.
· Kontrolišite pH
Nitrifikacija je efikasnija pri pH 7,5 ili više i praktično prestaje pri pH vrijednostima manjim od 6,0. Nitrifikacija je proces proizvodnje kiseline koji kontinuirano smanjuje pH. pH se mora mjeriti svakodnevno, a baza [Ca(OH)2 i KOH] se mora dodati da bi se kiselina neutralisala.
pH utiče na rastvorljivost hranljivih materija. Optimalni pH za rastvorljivost hranljivih materija je 6,3-6,5.
U akvaponskim sistemima, pH 7,0 se preporučuje kao kompromis.
· Obezbijedite rezervnu kopiju napajanja
Instalirajte generator sa automatskim prekidačem za prenos. Nabavite mjesečni ugovor o uslugama. Zakažite nedeljnu vežbu automatskog generatora. Neka generator bude dopunjen gorivom. Instalirajte telefonski alarmni sistem. Imajte manji mobilni generator koji može pokrenuti ključne sisteme za aeraciju. Ručno uvježbajte drugi generator i držite ga punim gorivom.
Vrsta ribe
Što se tiče izbora ribe koja će se uzgajati u ovakvom sistemu, zavisiće od toga da li će se koristiti za ukras ili jelo, zavisiće od uslova sredine. Potrebno je ds se obrati pažnja na to da li su podobne za život u ograđenom prostoru, da li su otporne na bolesti, da li su prilagodljive ( različiti parametri vode), takođe da li su dobre za jelo ili lijepe za ukras.
Najbolje je koristiti one vrste koje su rasprostranjene na području u kojem se ovaj sistem odvija.
Međutim, pored ribica u ovom sistemu mogu da se nađu školjke, puževi, rakovi. Rakovi služe za prečišćavanje dna, a za školjke vjerovatno i sami znate da su kao filteri i pomažu filtraciji vode.
Ishrana riba
Hranjenje vaših riba pravom ribljom hranom će osigurati da vaš sistem i biljke budu zdravi. Hrana za ribe koju treba da koristite u akvaponici mora da obezbijedi 30-40% proteina i da sadrži dobar izvor drugih esencijalnih hranljivih materija, vitamina i minerala. Neophodno je znati da mlađe ribe i ribe koje žive u hladnijim vodama zahtijevaju više proteina i masti nego starije ribe ili tople vode.
Imate mogućnost da svojoj ribi obezbijedite komercijalnu riblju hranu ili domaću organsku hranu za ribe. Komercijalna hrana za ribe prepuna je hranljivih sastojaka koji će pomoći vašim ribama da ostanu zdrave, dok će hranjenje vaših riba domaćom organskom hranom za ribe osigurati da vaš sistem i biljke u vašem sistemu budu organske.
Povrće pogodno za gajenje u sistemu:
Salata, kelj, blitva, rukola, bosiljak, nana, sitni luk, paradajz, paprika, krastavci, karfiol, pasulj, kupus, rotkva, dinja, tikva…
Zapamtite
Bez obzira koliko je dobar vaš akvaponski sistem, neće funkcionisati do maksimalnog kapaciteta ako su uslovi okoline izvan zone udobnosti za ribe i biljke. Staklenik sa kontrolisanim okruženjem može obezbijediti prirodnu sunčevu svjetlost, odgovarajuću temperaturu, vlažnost i ventilaciju. Moderni staklenici su dizajnirani za svaku klimu, od tropskih do sjevernih klima sa ekstremnim zimama.
Moraćete da obezbijedite pun spektar svjetlosti sa svjetlima za uzgoj, odgovarajućom temperaturom, vlažnošću i ventilacijom. Zapamtite, biljke su evoluirale na otvorenom, pod prirodnom sunčevom svjetlošću. Kada ih unesete u zatvoreni prostor, moraćete da obezbijedite svijetlo i uslove životne sredine koji su im potrebni za rast.
Zgrade takođe obično imaju mnogo infrastrukture (struja, prirodni gas ili propan, voda, prilaz, kupatila, itd.) koja može biti prednost kada započnete i vodite svoj akvaponski posao.
Autor: Dina Maljevic dipl. ing. prehrambene tehnologije
