U toku je predizborna kampanja za Parlamentarne izbore koji će se održati 11. juna. U tom pravcu, političkim partijama i koalicijama dostavili smo set pitanja kako bi smo saznali koji su to planovi za crnogorsku poljoprivredu u naredne četiri godine. U nastavku pročitajte šta to predlaže SDP.
Socijaldemokratska partija Crne Gore kao partija koja u fokusu stavlja socijalne i ekonomske teme sa velikom pažnjom prati stanje u poljoprivredi kao dijela ukupne ekonomije. Stanje u poljoprivredi je alarmantno loše i nalazi se na ivici, poslije koje nema povratka. Naime, u
poljoprivredi su ključna dva momenta, prostor odnosno poljoprivredne površine i radna snaga. Poljoprivredne površine se nalaze uglavnom na sjeveru države gdje zbog migracije stanovništva nema radne snage i stanovništvo na selima uglavnom čine staračka domaćinstva. U poljoprivredi postoje određena pravila a jedno od njih je da se niko ne vraća ovom poslu kada jednom prestane da se njime bavi ili odseli. Na selima nema mladih koji bi se bavili ovim časnim i teškim poslom. Naravno finansijska podrška je neophodna, ali je problem radne snage i motivacije za bavljenje ovim poslom osnovni problem.
EU fondovi su izdašni, a i na domaćem tržištu kapitala se mogu naći sredstva, istini za volju nešto skuplja i uz nepotrebno komplikovanu proceduru. Godinama je poljoprivreda služila za političku propagandu i sve Vlade su se hvalile velikim ulaganjima i sjajnim rezultatima pa i aktuelna. Međutim svi koji realno sagledavaju situaciju i znaju stanje u ovoj oblasti znaju da je to daleko od istine. Svake godine imamo pad proizvodnje i gubitak seoskog stanovništva.
Ovdje moramo pojasniti neke osnovne postavke savremene poljoprivrede. Niti jedna razvijena poljoprivreda u uređenim i bogatim zemljama ne može opstati na tržištu bez pomoći države ili EU. Pomoć koja se daje poljoprivredi i ruralnom razvoju nije predmet kontrole državne pomoći i nije ograničena što govori o značaju. Zabluda je da poljoprivreda može biti zamajac ekonomskog razvoja bogatih zemalja, ali je višestruko značajna zbog demografskih, strateških, političkih, zdravstvenih i mnogih drugih aspekata. Zemlje kandidati za EU kao što je naša moraju poštovati pravila ZPP – Zajedničke poljoprivredne politike ako hoće da koriste sredstva iz EU fondova.
Osnovni postulat pomoći iz EU je da se sredstva daju na strani inputa tj. potpomažu se ulaganja u poljoprivredu i ne daju se sredstva po jedinici proizvodnje tj. za autpute. Lažu Vas svi koji vam obećavaju garantovani otkup poljoprivrednih proizvoda od strane države,
jer to ne radi niti jedna država razvijene poljoprivrede ali čine sve da njihovi proizvodi budu kvalitetom i cjenovno konkurentni. Koriste se razne metode carinskih i bescarinskih zaštita domaćeg tržišta u trenucima poremećaja na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Da bi unaprijedili poljoprivredu u Crnoj Gori moramo znati koje su njene komparativne prednosti. Najvažnija grana i najveći potencijal imamo u oblasti stočarstva. Najveći dio poljoprivrednog zemljišta – oko 430 000 ha čine livade i pašnjaci, a uz to smo najveći potrošači mlijeka i mliječnih proizvoda u Evropi.
Proizvodnja povrća u zaštićenom i na otvorenom je velika šansa zbog klimatskih uslova i potrebe turističke privrede. Proizvodnja sezonskog voća i grožđa koje je zbog klime vrhunskog kvaliteta je ogroman potencijal.
Masline i citrusi su šansa kako zbog kvaliteta tako i zbog činjenice da se ove voćne vrste uzgajaju na malom dijelu svijeta. Krompir je kvalitetom i potencijalom za proizvodnju kao i činjenicom da je mehanizovana proizvodnja velika šansa. Jaja i brojlerska proizvodnja zbog kvaliteta i transporta imaju opravdanje za ulaganja.
I da razjasnimo još jednu zabludu o crnogorskoj poljoprivredi. Mi nemamo šanse za proizvodnju i preradu industrijskog voća i povrća. To je rezervisano za zemlje sa velikim površinama i proizvodnjom, a šansa nam je voće i povrće za svježu potrošnju. Šumarstvo je neuređena grana sa ogromnim potencijalom i tu imamo spremno rješenje koje ne bih obrazlagao u ovom trenutku.
Naravno podržati sve one inicijative koje vrijedni domaćini iskažu u svojim sredinama. Kako povećati proizvodnju?
- Prvo imenovati ministra koji se razumije u ovu problematiku, a on će formirati tim koji zna što treba raditi. Dosta je bilo igranja i neozbiljnog odnosa prema ovoj grani.
- Povećati izdvajanja za poljoprivredu na 5% budžeta.
- Iz budžeta izbaciti one stavke koje mu ne pripadaju.
- Formirati stručne timove sa iskusnim ljudima koji će kreirati mjere podrške po potrebama i prioritetima poljoprivrednika.
- Stručne i savjetodavne službe da se bave svojim poslom, a ne administracijom
- Ukloniti iz sistema ljude koji godinama zauzimaju pozicije, a ne unaprjeđuju sistem.
- Olakšati proceduru dobijanja dokumentacije i pristup finansijskim sredstvima.
- Mobilisati sve državne institucije kako bi povlačili sredstva iz EU fondova.
Da bi se bilo ko bavio poljoprivredom on mora imati preduslove za to. Pomenuli smo površine, klimatske uslove i radnu snagu ali moramo naglasiti da je sve to džaba ako nemamo infrastrukturu. PUT – STRUJA – VODA su osnovni preduslovi da bi neko uopšte razmišljao da živi na selu i uz to se bavi poljoprivredom. Dobra infrastruktura će omogućiti da ljudi žive na selu i ako se ne bave primarno poljoprivredom ali će sela biti živa, socijalni i društveni život će činiti ove sredine atraktivnim, jer čovjek je socijalno biće i samoća ubija. IPARD III je šansa da iz EU fondova povučemo 63 miliona eura: znajući kako funkcioniše ovaj projekat to znači ulaganje od preko 100 miliona u narednih nekoliko godina. Lično sumnjam da će realizacija ovog programa biti bolja od prethodnog IPARD II gdje je od 39 miliona realizovano manje od pola a sredstva vraćena u EU. Za realizaciju ovakvih programa treba znanje, iskustvo i dobra volja koje do sada nije bilo zato su nam rezultati ovakvi.
Malo je ovdje prostora da bi govorili o svim problemima i projektima koje treba realizovati. Dolaskom u poziciju da mi odlučujemo prvo bi sanirali akutne probleme u poljoprivredi – akcize na gorivo, zakup zemljišta u državnom vlasništvu, sistem oporezivanja poljoprivrednih proizvoda, realizaciju aktuelnih mjera agrobudžeta, zaštita domaće proizvodnje i personalna rješenja, a onda napraviti dugoročno sistem koji će dati rezultate.
I na kraju glas poljoprivrednika se mora čuti. Oni najbolje znaju što im treba, a naše je da ih saslušamo i usmjerimo u pravcu koji nam diktira EU i savremeni tokovi u poljoprivredi,a ne da kreiramo mjere po mjeri administracije i činovnika. Oni koji vam obećavaju brda i doline brza rješenja, garantovane otkupe, a pri tome nijesu nikada usadili glavicu luka ne poštuju Vas i ne cijene i sigurno lažu. Sjetite se dragi poljoprivrednici odnosa prema vama nekih ljudi koji su bili vlast kako su se odnosili prema nama kada smo protestovali i tražili spas. Tada je 5 euro centi po litru mlijeka bilo nemoguće dati, a danas kažu da garantuju otkup svih poljoprivrednih viškova. Ne postoje dvije istine. Pozdrav za sve kolege pa da svoju sudbinu zajedno uzmemo u svoje ruke.
S poštovanjem
Budimir Mugoša – Dipl.ing agr.