Malinarstvo na našim prostorima doživjelo je masovnu ekspanziju početkom ovog vijeka i od tada je malina postala jedna od najvažnijih voćarskih kultura. Brdoviti reljef regiona i umjereno kontinentalna klima stvorili su pogodne uslove za uzgoj ove jagodičaste kulture. Iako suočeni sa problemima vezanim za plasman i otkupnu cijenu, malinari u regionu su uspjeli održati proizvodnju čime je uzgoj malina ostala jedna od profitabilnijih voćarskih proizvodnji.
Pored problema za otkupnom cijenom i samim plasmanom svojih proizvoda, proizvođači su nerijetko suočeni i bolestima maline, koje ako se ne detektuju na vrijeme i ukoliko primjena fitofarmaceutskih sredstava ne bude pravovremena, ukupni prinos može biti smanjen i do 50%.
Najznačajnije bolesti koje se javljaju proizvodnji maline su: siva trulež maline, sušenje lastara maline i hrđa maline.
Siva trulež
Siva trulež je gljivična infekcija uzrokovana gljivicom Botrytis cinarea, koja pored maline napada jagodu i grožđe. Bolest se razvija u uslovima velikih količina padavina i povišene vlažnosti zraka. Ukoliko se ne suzbije na vrijeme, ova bolest u velikoj mjeri utiče na količinu i kvalitet plodova, što je ozbiljan ograničavajući faktor u plasmanu maline. Simptome ove bolesti možemo primijetiti na listovima, cvjetovima ali su simptomi najvidljiviji tek nakon formiranja ploda. Zaraženi cvjetovi i listovi se brzo suše, dok plodovi vremenom omekšavaju i trule. Na svim zaraženim organima se javlja siva navlaka koju čine konidiofore i konidije ove gljivice. Parazit može izvršiti infekciju preko neoštećenog tkiva ili stominih otvora, ali je primarni način prodora parazita preko povreda. Ovaj parazit nema velikih zahtjeva u pogledu temperaturnih uslova, jer ostvaruje infekcije u temperaturnom intervalu od 15-25°C. Najvažnija preventivna mjera u zaštiti od sive truleži je izbjegavanje uslova koji su pogodni za širenje oboljenja: izbor lokaliteta za podizanje malinjaka, sorta, gustina sadnje, optimalna ishrana te načini uzgoja kojima se izbjegava dodirivanje ploda sa zemljom. Ova bolest će se jače razvijati u malinjacima gdje je količina lisne mase velika, pa je preporuka da broj stabala po dužnom metru bude u okviru propisanih i da se ukoliko je potrebno, izvede prorjeđivanje usjeva. Zaštitu fungicidima treba otpočeti početkom cvjetanja.
Ljubičasta pjegavost maline
Sušenje lastara maline ili ljubičasta/kestenjasta pjegavost maline je takođe gljivična infekcija koju uzrokuje Didymella apllanta. Ova bolest napada mlade izdanke koji na kraju rezultiraju značajno smanjenim prinosom maline. Osjetljivost gajenih sorti je različita a sorta Willamete je najosjetljivija na ovu bolest. Simptomi oboljenja – na donjoj trećini izdanaka stvaraju se ovalne ljubičasto-crvene pjege dužine 2-3 cm. Vremenom one postaju tamne, centar im poprima sivu boju, a kora puca. Ukoliko se pjege javljaju u blizini pupoljaka, dolazi do njihovog izumiranja ili ako se i uspiju razviti, mladi izdanak se ubrzo suši. Simptomi se stvaraju na pokoričnom dijelu stabla, dok u unutrašnjosti nema simptoma a većina zaraženih izdanaka izumire. Mjere suzbijanja ove bolesti se baziraju na preventivnim mjerama od kojih su najznačajnije odabir parcele za podizanje zasada, izbor sorte i gustine sklopa, optimalna ishrana biljaka, odstranjivanje zaraženih izdanaka te prorjeđivanje usjeva. Primjena hemijskih sredstava kako bi se smanjila infektivnost parazita se preporučuje u jesen i to primjena različitih fitofarmaceutskih sredstava na bazi bakra, dok se u proljeće vrši zaštita mladih izdanaka.
Rđa maline
rđa maline je bolest čiji je uzročnik gljivica Phragmadium rubi-idaei. Ovo je bolest koja se javlja samo u godinama povoljnim za razvoj patogena a intenzitet zaraze je nizak, pri čemu dolazi do opadanja cjelokupne lisne mase. Zbog opadanja listova, u sljedećoj godini dolazi do smanjenog broja izdanaka što indirektno utiče i na ukupni prinos. Simptomi oboljenja su vidljivi sa lica lista gdje se uočavaju sitne svjetlozelene pjege. Zaraženi listovi vremenom žute i opadaju. Sa naličja listova se uočavaju karakteristične narandžaste skupine spora od kojih se kasnije formiraju teleutospore koje prezimljavaju. Za masovnu pojavu hrđe maline potrebno je kišovito i hladno vrijeme. Među mjerama suzbijanja najznačajnije su preventivne mjere kao i za suzbijanje ljubičaste pjegavosti te odstranjivanje oboljelih listova. Od hemijskih sredstava koriste se preparati na bazi bakra (Nordox), propikonazola, tebukonazola i difenokonazola.