Ne samo crnogorska već i druge poljoprivrede svoju nacionalnu proizvodnju (i biljnu i stočarsku i akvakulturnu) zasnivaju na zemljištu kojim raspolažu. Zemljište nije samo običan resurs, to je heterogeni sistem namijenjen proizvodnji hrane koji ima sposobnost regeneracije, iz dana u dan, iz godine u godinu.
Zemljište je svojevrsni nepresušan izvor za proizvodnju hrane, i kao takav uvijek zaslužuje bolji tretman od onoga ko ga (ne)obrađuje.
Ilustracija/ foto: Pixabay
Crna Gora ima površinu od 13.812 km2 ili prevedeno u hektare (ha) 1.381.200 ha. Poljoprivredno zemljište je zemljište izvorno dobijeno od šumskog zemljišta. Napuštanjem poljoprivrednog zemljišta dešava se proces forestacije tog istog zemljišta. Prije svega nastaju mnogobrojne grmljaste biljne vrste, a kroz nekoliko godina moguće i mlade šume. Sa strane ekologije možda je i poželjna, ali sa strane poljoprivredne proizvodnje forestacija nije poželjna, makar ne ona nekontrolisana. Na taj način gubi se dragocjen resurs – poljoprivredno zemljište za čije nastajanje je potreban određen trud i vrijeme.
Raspolaganje poljoprivrednim zemljištem
Crna Gora prema podacima Svjetske banke raspolaže sa ukupno 263.713 ha poljoprivrednog zemljišta (2018. godina), što čini nešto više od 19% ukupne površine zemljišta. Štaviše, Crna Gora je od 2006 do 2012. godine raspolagala sa više od 38% poljoprivrednog zemljišta (524.800 ha), od čega je ono u vlasništvu poljoprivrednih gazdinstava i pravnih subjekata iznosilo 221.287 ha, što čini 42% zemljišta. Prema navedenim podacima vlasništvo države nad poljoprivrednim zemljištem iznosilo je ogromnih 48%. Ipak, u nedostatku pojedinih mjera, došlo je do gubljenja poljoprivrenog zemljišta. Napuštanje sela, depopulacija, erozije, nezainteresovanost za zakup državnog zemljišta i druge antropogene i/ili prirodne nepogode dovele su do smanjenja poljoprivrednog zemljišta na svega 19% ukupnog zemljišta države Crne Gore, do 2018 godine. Prema podacima MPŠV-a u posljednjim godinama desio se blagi rast korišćenja poljoprivrednog zemljišta na 334.048,8 ha (24%).
Korišćenje poljoprivrednog zemljišta
Iskorišćenost zemljišta je jako bitna stavka, jer kao što se vidi iz podataka – zemljište koje se ne koristi zarasta, prerasta u šume ili šikare i zahtijeva ulaganja koja koštaju da bi se ponovno privelo poljoprivrenoj svrsi. Sve to može uticati na rentabilnost poljoprivredne proizvodnje i u konačnici na rentabilnost proizvodnje hrane. Diskontinuitet, kao i u mnogim djelatnostima, prekida veze uspješne proizvodnje (veza između poljoprivrednika, poljoprivrednika i tržišta i dr.).
Od ukupno korišćenog poljoprivrednog zemljišta (334.048,8 ha), crnogorski poljoprivrednici koriste 257.469,6 ha što je 77,08%. Ostalih 22,92% što čini gotovo 77.000 ha ne koristi se i prijeti mu „izumiranje”. Ako uzmemo za primjer Njemačku, treba znati da ona koristi gotovo 100% svog poljoprivrednog zemljišta.
Ilustracija/foto: Pixabay
Oporezivanje poljoprivrednog zemljišta
Porezna politika u oblasti poljoprivrednog zemljišta dosta se razlikuje, jer je rezultat slobode svake zemlje članice Evropske unije da donosi i uređuje zakonske akte prema svojim potrebama. U mnogim zemljama ne postoji zakon ili zakonski akt koji direktno ili indireknto uvodi porez na nekorišćeno zemljište. Međutim, treba imati u vidu situaciju u kojoj se nalazi većina zemalja, gdje u nekima iskorišćenost poljoprivrednosg zemljišta iznosi gotovo 100%. U nekim zemljama, pak ne postoje bilo kakvi zakoni i zakonske prakse u oblasti plaćanja poreza na ovu vrstu zemljišta (Bugarska, Grčka, Velika Britanija, Irska, Holandija).
Jedna od prvih najava uvođenja poreza na dodatu vrijednost (PDV) u Crnoj Gori bila je davne 2015. godine od strane Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Tada je precizirano da će se porez primjenjivati na one vlasnike koji posjeduju velike parcele poljoprivrednog zemljišta, a sve u cilju bolje valorizacije zemljišta, sprečavanja degradacije zemljišta i drugih štetnih uticaja. Ipak, do dan danas nema zakonskog osnova donešenog u vezi ovog vida poreza.
Dodatan porez na dodatu vrijednost za neobrađeno poljoprivredno zemljište stupio je 2001. godine u susjednoj Hrvatskoj, gdje je lokalnim samoupravama dato da same odlučuju o načinu i visini njegovog naplaćivanja od strane vlasnika. Međutim, danas se on praktično ne sprovodi u stvarnosti. Primjeri neuspješnih uvođenja mogu se zapaziti i u drugoj susjednoj državi (Srbija, 2014.). Takođe, pokušaji uvođenja posebnog poreza od cca 5% za vlasnike preko 150.000 m2 poljoprivrednog zemljišta (koje se ne koristi) rezultirali su stavljanjem van snage od strane Ustavnog suda Crne Gore. U Bugarskoj je 2014. godine na inicijativu udruženja poljoprivrednika i Ministarstva poljoprivrede pokrenuta kampanja uvođenja poreza. Međutim, iz bugarskog Instituta za poljoprivredne strategije i inovacije su tada iznijeli argument da je to mjera koju bi trebalo sprovoditi kao krajnju.
Porez na neobrađeno poljoprivredno zemljište trebalo bi da omogući maksimalno iskorišćavanje kapaciteta u proizvodnji (poput hrane), smanji uvoz hrane i pića, poboljša životni standard poljoprivrednika kroz proces komasacije. Porez će uostalom podstaći vlasnike ili da koriste svoje poljoprivredno zemljište, ili da ga daju u zakup, prodaju ili da plaćaju visinu poreza koji bi trebalo da bude ekvivalentan bruto dobiti koja se može ostvariti od poljoprivrednog zemljišta koji je predmet oporezivanja.
Šira javna rasprava i omogućavanje učestvovanja i zainteresovanih poljoprivrednika i vlasnika neobrađenih površina mogla bi dovesti do dogovora, rezultujući poboljašanjima u poljoprivredi i s njom u vezi proizvodnje hrane. Takav dogovor trebalo bi da omogući postizanje krajnjeg rješenja, bilo u vidu posebne vrste PDV-a ili nekog drugog rješenja na obostranu korist, a u skladu sa Ustavom.
