Novi scenario ulaganja u zeleni oporavak pokazao je da bi investicija od 1% globalnog BDP-a mogla da smanji globalnu emisiju CO2 za 6 do 8,5% do 2030. Istraživači su pokazali da čak i privremeni paket stimulacija potencijalno može postići dugotrajno smanjenje emisija CO2 koji potiče od proizvodnje energije i industrijskih procesa, javlja frontiers Science News.
Pandemija CODVID-19 ne samo da je izazvala globalnu zdravstvenu i ekonomsku krizu, već je i značajno smanjila globalne emisije CO2 u 2020. za 6 do 7% u poređenju sa 2019. Kako bi se ekonomski oporavile, mnoge vlade širom svijeta osmislile su planove oporavka kako bi stimulisale ekonomiju i obezbijedile podršku zapošljavanja ljudi. Međutim, te mjere oporavka mogle bi uticati na emisije CO2 u godinama koje dolaze.
U studiji objavljenoj u Frontiers in Climate, istraživači iz holandske agencije za procjenu životne sredine pokazali su da ako se paketi za oporavak fokusiraju na ubrzanje tranzicije ka proizvodnji energije sa niskim sadržajem ugljenika i poboljšanje energetske efikasnosti u industriji, to bi mogao biti značajan podsticaj za postizanje ciljeva Pariskog klimatskog sporazuma. Glavni autor, dr Joanis Dafnomilis obasjnio je:
„Nakon uspješne analize rezultata pandemije o glabalnim emisijama u prethodnoj studiji modeliranja, smatrali smo da bi bila zanimljva vježba da se ispitaju mogući efekti ciljanog ekonomskog oporavka fokusiranog na „zelene” mjere i politike. U to vrijeme vlade su najavile brojne mjere oporavka, ali fokus je uglavnom bio na ekonomskom oporavku”.
„Prema našim saznanjima, mi smo i dalje jedini naučni tim koji istražuje zeleni oporavak od COVID-a koristeći pristup više modela”.
Smanjenje emisije CO2
Istraživači su imali za cilj da prevaziđu prethodne radove pružanjem sveobuhvatne analize, uzimajući u obzir upotrebu energije, ekonomske uticaje i uticaje pandemije COVID-19 i potencijalne zelene pakete oporavka, koristeći dobro uspostavljene modele. Kako bi to uradili, Dafnomilis i njegov tim fokusirali su se na ulaganja u oblastima koje su direktno podržavale smanjenje emisija u proizvodnji energije i industrijskim procesima, modelirajući plan ulaganja tokom tri godine.
Rezultati pokazuju da čak i privremeni paket stimulacija potencijalno može postići dugotrajno smanjenje emisija CO2 pokretanjem tranzicije sa niskim sadržajem ugljenika u ključnim energetskim, transportnim i industrijskim sektorima.
„Predviđa se da će se udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji električne energije povećati, upotreba električnih vozila će se ubrzati, a uštede energije u industriji i građevinarstvu dovode do znatnog smanjenja emisija. Naši nalazi pokazuju višestruke koristi koje stimulans zelenog oporavka može imati, u smislu minimiziranja emisija CO2 iz proizvodnje energije i industrije i unapređenja tehnologija sa niskim sadržajem ugljenika”, rekao je Dafnomilis.
Snažan zeleni program oporavka
Istraživači su istakli da je važno napomenuti, međutim, da povećanje ulaganja u tehnologije sa niskim sadržajem ugljenika od samo tri godine nije dovoljno da se sama putanja emisija promijeni:
„Održivi i ambiciozni investicioni program sa niskim emisijama ugljenika, u kombinaciji sa snažnom klimatskom politikom za ograničavanje potrošnje i proizvodnje fosilnih goriva, jedini je način da se ispune ciljevi Pariskog sporazuma. Ovi zeleni paketi za oporavak moraju biti ugrađeni u razvoj svake zemlje kako bi se maksimizirala održivost i društveno-ekonomske koristi”.
Dafnomilis se nada da dalje istraživanje modela zelenog oporavka može pomoći vladama da daju prilagođene preporuke, utirući put za podršku daljem kreiranju politike za podršku tranziciji ka niskim emisijama ugljenika.
