Istorijske olupine drvenih brodova mijenjaju mikrobne zajednice morskog dna, izvještava nedavna studija. Postoje milioni olupina brodova u svjetskim okeanima od kojih svaka pruža potencijalno novo stanište za život u moru. Mikrobi čine osnovu ekosistema i ovo je prvi dokaz kako ljudske strukture utiču na njihovu distribuciju u dubokom moru.
Drvene olupine brodova pružaju mikrobna staništa slična prirodnim geološkim strukturama morskog dna, izvještava nova studija u Frontiers in Marine Science. Pad drveta i druge tvrde površine često su ostrva dubokog morskog života, ali malo se zna o mikrobiološkoj raznolikosti staništa koje je napravio čovjek, a koji se takođe nalazi na morskom dnu. Mikrobi su u osnovi lanaca ishrane okeana, a ovo je među prvim istraživanjima koja pokazuju uticaj ljudskih aktivnosti – poput olupina brodova – na ovo okruženje.
„Važno je biti svjestan i razumjeti mikrobne zajednice jer one pružaju rane i jasne dokaze o tome kako ljudske aktivnosti mijenjaju život u okeanu”, rekla je autorka dopisnica dr Leila Hamdan sa Univerziteta u Južnom Misisipiju.
„Okeanski naučnici su znali da prirodna tvrda staništa, od kojih su neka prisutna stotinama do hiljadama godina, oblikuju biodiverzitet života na morskom dnu. Ovaj rad je prvi koji pokazuje da izgrađena staništa (mjesta ili stvari napravljene ili modifikovane od strane ljudi) utiču na filmove mikroba (biofilmove) koji oblažu i ove površine. Ovi biofilmovi su na kraju ono što omogućava da se tvrda staništa transformišu u ostrva biodiverziteta”.
Mikroskopske zajednice
Unesko procjenjuje da širom svijeta ima čak tri miliona olupina brodova, od kojih je većina napravljena od drveta. Kao početnu studiju mikrobiološkog života oko takvih lokacija, Hamdanova i njeni saradnici odabrali su dva drvena jedrenjaka koja su potonula u Meksičkom zalivu krajem 19. vijeka.
Da bi prikupio uzorke biofilma, tim je postavio komade bora i hrasta na različitim udaljenostima između nula i 200 metara od olupine broda. Poslije četiri mjeseca, uzeli su ove uzorke i izmjerili sve bakterije, arheje i gljive koristeći sekvenciranje gena.
Rezultati su pokazali da je vrsta drveta imala najveći uticaj na raznovrsnost bakterija (hrast je bio povoljniji od bora), iako je to manje uticalo na arheje i gljive. Mikrobna raznolikost je takođe varirala u zavisnosti od blizine mjesta olupine.
Ali iznenađujuće, uzorci uzeti najbliže samim brodolomima nisu pokazali najveću raznolikost – umjesto toga, ono je dostiglo maksimum na oko 125 metara od mjesta olupine.
Konvergencija faktora
Sve u svemu, prisustvo ovih brodoloma povećalo je mikrobno bogatstvo u okolnom području i izmijenilo sastav i disperziju biofilma. U skladu sa prethodnim istraživanjima, distribucija biofilma je takođe zavisila od faktora životne sredine kao što su dubina vode i blizina izvora hranljivih materija kao što je delta rijeke Misisipi.
Iako se ova trenutna studija fokusira na drvene konstrukcije, autori primjećuju da postoje hiljade naftnih i gasnih platformi i naftovoda samo u Meksičkom zalivu, i mnogo više širom svijeta. Potrebna su dalja istraživanja kako bi se bolje razumio i uticaj ovih struktura.
„Iako smo svjesni da se ljudski uticaji na morsko dno povećavaju kroz višestruku ekonomsku upotrebu, naučna otkrića ne idu u korak sa načinom na koji ovo oblikuje biologiju i hemiju prirodnih podmorskih pejzaža“, rekla je Hamdanova. „Nadamo se da će ovaj rad započeti dijalog koji će dovesti do istraživanja o tome kako izgrađena staništa već mijenjaju duboko more”.
Preuzeto sa: frontiersin.org