Đubrenje je jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera koju je neophodno provesti u fazi mirovanja voćaka. Đubrenje se direktno odražava na plodnost i strukturu zemljišta, reguliše se trajanje vegetacije i optimalni porast vegetativne mase, pojačava otpornost voćaka prema niskim temperaturama, bolestima i štetočinama, a doprinosi boljoj rodnosti i kvalitetu plodova.
Najbolje je odnijeti zemlju iz voćnjaka na analizu i dobićete detaljno uputstvo čime i kako da đubrite. Analiza zemljišta bi trebalo da se obavlja besplatno, ako imate registrovano gazdinstvo. Moraju se pravilno uzeti uzorci po slojevima 0-30, 30-60, 60-90cm. Napravi se reprezentativan uzorak od 1kg zemljišta otprilike, odnese se na analizu i traži da vam urade preporuku đubrenja.
Preko godine je poželjno odnijeti i list na analizu. Na osnovu tih podataka i procjeni količine roda, radi se plan đubrenja za određenu voćnu vrstu.
Jesenje đubrenje ima za cilj da se unese neophodna količina hraniva potrebna voćkama, jer se tokom vegetacije znatna količina hraniva koristi za rast i razviće voćaka, plodova, lisne i drvne mase, tako da se njihova koncentracija u zemljištu smanjuje. Iz tog razloga sve te količine treba putem đubrenja vratiti u zemljište, kako bi one bile lako pristupačne biljkama početkom naredne vegetacije. Đubrenje voćaka u ovom periodu sprovodi se sa organskim i mineralnim đubrivima.
Od organskih đubriva, najčešće se koristi stajnjak, pri čemu treba voditi računa da to bude zgorelo ili poluzgorelo stajsko đubrivo. Najviše se koristi goveđe stajsko đubrivo, mada se može koristiti i konjski, ovčiji, svinjski ili živinski stajnjak. Odlično je i da se koristi napravljen kompost. Organska đubriva imaju za cilj da poprave strukturu zemljišta kao i da pospješe razvoj zemljišnih mikroorganizama koji potpomažu bolje usvajanje hraniva iz zemljišta od strane voćaka. Pored organskih, neophodno je u zemljište unijeti i mineralna đubriva u količini od 400-800 kg/ha u zavisnosti od starosti voćnjaka i obezbjeđenosti zemljišta sa osnovnim hranljivim elementima. U ovom periodu treba koristiti mineralna đubriva koja u sebi ne sadrže ili imaju mali procenat azota, dok je sadržaj kalijuma i fosfora povećan.
Idealno bi bilo ko ima sistem kap po kap da daje vodotopivo đubrivo sa vodom u manjim količinama a češće, nije isto dati po stablu 2kg nekog NPK ili to podijeliti na 5 djelova, biljka to ne može odmah da usvoji ni da potroši.
Osnovnim elementima u zemljištu se smatraju azot (N), fosfor (P) i kalijum (K).
Sadnice u prvoj godini treba da dobiju negdje oko 150-200g NPK po stablu, u jesen prije svega fosfora i kalijuma, formulacije tipa 7-20-30, 8-16-24, starije voće po 500g.
Recimo i da breskva u odnosu na šljivu na primjer troši duplo više hranjivih materija.
Sve je ovo rečeno orijentaciono, za tačne količine i formulaciju morate uraditi analizu zemljišta.
NPK sa više fosfora i kalijum se koriste prvenstveno iz razloga što voćke u fazi mirovanja ne usvajaju ova hraniva a azot se lako pod uticajem padavina ispira i prenosi u dublje slojeve zemljišta gde je nedostupan voćkama, dok se fosfor i kalijum sporije razlažu i dostupni su biljkama u dužem periodu. Azotna đubriva je zbog toga mnogo bolje i efikasnije dodati u toku vegetacije (mart-maj) kada ih voćke maksimalno mogu iskoristiti. Đubriva u voćnjaku treba razastreti prije oranja i to tako što će se prvo dodati mineralna a potom organska đubriva, pa tek onda vršiti oranje ili freziranje zemljišta u voćnjaku.
Korištenjem depozitora se đubrivo polaže u zonu korjenovog sistema. Ako se zna da kalijum i fosfor izuzetno sporo migriraju kroz zemljište onda je lako shvatiti prednost ovakvog načina unošenja đubriva. Dalje, ovakvim načinom se ne pospješuje rast korova što se klasičnim načinom radi. Ovako se direktno hrani biljka i vrši podrivanje zemljišta i razbijanje plužnog đona ako ga ima.
