Zagađenje mora plastikom jedan je od najozbiljnijih ekoloških problema sa kojima se suočava danšnja generacija. Velika količina plastičnih inputa sve više zastupljenih u svijetu odražava se negativno na čitav morski ekosistem. U zavisnosti od karakteristika kao što su plovnost i veličina, plastika može putovati na velike udaljenosti, ponekad završavajući daleko od svog izvora.
Grupa istraživača koja je predvođena dr Janisom Haconikolakisom iz Helenskog centra za istraživanje mora, otkrila je da je prekogranično zagađenje plastikom značajan izvor zagađenja zaštićenih mediteranskih područja. Prekogranično zagađenje se dešava kada zagađenje koje potiče iz jedne zemlje izaziva štetu u životnoj sredini druge zemlje. Više od 55% makroplastike u nekoliko proučavanih MPA potiče iz druge zemlje ili regiona.
„Naša studija pokazuje da određene lokacije, važne za očuvanje biodiverziteta, koncentrišu velike količine plastike“, rekao je Haconikolakis.
„Iako su zaštićena morska područja zaštićena ograničenjima od drugih prijetnji, na primer ribolova i turizma, plastika djeluje kao ’nevidljivi‘ neprijatelj, potencijalno ugrožavajući domaće morske organizme.
Više od 55% makroplastike u nekoliko proučavanih MPA potiče iz druge zemlje ili regiona
Gdje se akumulira plastika?
Istraživači su otkrili su da su priobalne zone bile najviše pogođene mikro- i makroplastikom. Prosječna koncentracija mikroplastike u priobalnim vodama iznosila je više od 1,5 miliona čestica po km2, dok je u otvorenim vodama bilo 0,5 miliona čestica po km2. Prosječna koncentracija makroplastike u priobalnim vodama bila je veća od 5 kg po km2, a u otvorenim više od 1,5 kg po km2.
Potencijalna rešenja
Većina koncentracija mikro- i makroplastike može se pratiti do izvora na kopnu, što pokazuje da su smanjenje plastičnog otpada na izvoru (kao što je prečišćavanje otpadnih voda) neophodni koraci. Ali samo lokalni napori da se smanji zagađenje plastikom u zaštićenim područjima ne bi bili dovoljni.
Istraživači su otkrili da je veličina plutajućih čestica važan faktor u određivanju udaljenosti kojom plastika putuje od svojih izvora. Koncentracije makroplastike u priobalnim vodama bile su 3,4 puta veće u odnosu na otvorene vode, dok su koncentracije mikroplastike u priobalnim vodama bile 5,3 puta veće. To implicira da makroplastika putuje dalje od svog izvora nego mikroplastika.
„Većina proučavanih mediteranskih zemalja (13 od 15) imala je najmanje jedno nacionalno zaštićeno morsko područje sa preko 55% makroplastike porijeklom iz izvora izvan njihovih granica“, objasnio je Haconikolakis.
Istraživanje naglašava važnost međunarodne saradnje za upravljanje zagađenjem plastikom u mediteranskim zaštićenim područjima.
„Naša studija pruža rezultate na osnovu kojih zainteresovane strane mogu da krenu naprijed ka međunarodnoj saradnji u borbi protiv zagađenja plastikom. Ovo je izazovan zadatak za Sredozemno more, koje dijele brojne zemlje sa velikim razlikama u socio-ekonomskom statusu, političkim režimima, jezicima, upravljanju i kulturama.
Uređeno prema: frontiers Science News
