Naučnici otkrivaju da izbačeni vazduh iz ventilacionih sistema može da učini da kukuruz i spanać rastu viši i obmniji, reciklirajući vazduh u zatvorenom prostoru koji je bogat ugljen-dioksidom za đubrenje jestivih biljaka, prenosi sajt blog.frontiersin.org.
Kako svjetski gradovi rastu, naučnici su u potrazi za načinima kako da ih učine zelenijim, održivijim i pogodnijim za život. Farme i bašte na krovovima koje koriste nedovoljno iskorišćeni krovni prostor su popularna opcija, obezbjeđujući nove resurse hrane dok istovremeno hlade okolno područje, povećavaju izolaciju zgrada i poboljšavaju kvalitet vazduha. Ali uslovi na krovovima – veće sunčevo zračenje, veća izloženost vjetru, manja vlaga u zemljištu – često znače da su biljke manje te da su manje zdrave. Tim predvođen dr Serebet Bakli, sa Univerziteta u Kembridžu, teoretizirao je da bi prenamjena CO2 iz izduvnih gasova iz zgrada kao vrste đubriva mogla pomoći u rešavanju nekih od ovih izazova. Da bi to istražili, uzgojili su kukuruz i spanać na krovu zgrade kampusa na Univerzitetu u Bostonu.
„Željeli smo da testiramo da li postoji neiskorišćen resurs unutar zgrada koji bi se mogao iskoristiti da biljke rastu na krovnim farmama”, rekla je Bakli, čiji je tim nazvao svoju eksperimentalnu baštu BIG GRO i objavio svoj rad danas u Frontiers in Sustainable Food Sistems. „Stvaranje povoljnijih uslova koji povećavaju rast moglo bi pomoći da farme na krovovima budu uspješnije i stoga održivije opcije za ugradnju na zgrade”.
Vrtnjaci na krovu
Kukuruz i spanać su izabrani zato što su uobičajene jestive biljke i zato što koriste različite puteve za fotosintezu, od kojih je jedan (C3, koji koristi spanać, ali ne i kukuruz) osjetljiviji na povišene nivoe CO2 i trebalo bi da ima više koristi od CO2 iz izduvnih otvora. Kukuruz je djelovao kao kontrola kako bi se vidjelo kako drugi aspekti postavljanja blizu izduvnih otvora – na primjer, viša temperatura u odnosu na doba godine kada su eksperimenti sprovedeni – utiču na rast biljaka.
„Sa mjerenjima CO2, visoke koncentracije su pronađene i unutar učionica i na krovnim izduvnim otvorima kada su ljudi bili u zgradi”, istakla je dr Bakli. „Nivoi CO2 su u prosjeku bili iznad 1000 djelova na milion (ppm) — preporučena granica u učionicama i iznad 800 ppm — dovoljno visok da poveća rast biljaka — na krovnim izduvnim otvorima.
Četvorostruka porcija spanaća
Biljke su praćene tokom cijelog rasta u pogledu veličine, broja listova, a zatim nakon berbe za mokru i suvu biomasu, sa zapanjujućim rezultatima: spanać uzgajan pored izduvnih otvora imao je četiri puta veću biomasu od spanaća uzgajanog pored kontrolnog ventilatora. Čak i kada su jaki vjetrovi smanjili prednost u veličini, biljke su i dalje bile duplo veće od kontrole.
„Još uvijek postoje mnogi aspekti ovog sistema koji se moraju utvrditi prije nego što se isti može primijeniti, kao što su optimalni dizajn primjene vazduha i mogući stepen poboljšanog efekta rasta”, upozorava Bakli. „Takođe, postoji smanjenje rasta sa povećanom brzinom vjetra, tako da bi optimalnu brzinu vjetra trebalo pronaći i ugraditi u dizajn sistema.
Čini se da prednost biljaka nije u potpunosti posledica „đubrenja” CO2 – kukuruz, koji je trebalo da ima manje koristi, takođe je porastao dva do tri puta više od kontrole. Međutim, studija i dalje nudi važne mogućnosti za ponovno korišćenje CO2 koji bi se inače smatrao otpadom za povećanje prinosa urbanih farmi i zaštitu od teških uslova.
„Nadamo se da bi ovo moglo dovesti do daljeg razvoja ovog sistema i eventualne implementacije vrtova i farmi na krovovima“, kazala je Bakli. „Ako se to dogodi, nadamo se da će biti instalirano više farmi na krovovima. One bi mogle da obezbjede mnoštvo ekoloških i društvenih koristi kao što su ušteda energije za zgradu, smanjenje ugljenika, ublažavanje klimatskih promjena, smanjenje toplote u gradovima, lokalna proizvodnja hrane, mogućnosti izgradnje zajednice i prednosti za estetsko i mentalno zdravlje.