Danas u 14:00h u Podgorici, ispred zgrade Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede su se okupili nezadovoljni poljoprivredni proizvođači sa ciljem da skrenu pažnju na ogromne probleme u poljoprivredi. Poljoprivredni proizvođači su dovedeni u nezavidnu poziciju zbog nedonošenja Budžeta kao i zbog haotičnog stanja na tržištu stočne hrane i ostalih imputa.
Budimir Mugoša, stočar i bivši ministar poljoprivrede:
“Mi se okupljamo i pokušavamo da od Ministarstva poljoprivrede dobijemo stav, dakle, nijesmo mi čvrsti u svim zahtjevima, da mora sve biti kako mi kažemo, ali najveći je problem što iz Ministarstva nikad nijesmo dobili odgovor da li se oni sa našim predlogom slažu i ponudili bilo kakav svoj predlog. Mi smo došli u poziciju svi bez obzira da li su to proizvođači mlijeka ili uzgajivači svinja, ljudi koji tove goveda ili proizvođači pilećeg mesa i jaja, zato što imamo problem svi sa enormno visokom cijenom koncentrovane stočne hrane kao posledica poremećaja na svjetskom tržištu žitarica. Naravno, nije samo kriva COVID situacija krive su mnoge stvari koje se dešavaju u svijetu, ali najveći problem je što naša država i naše Ministarstvo nije reagovalo kako treba, dok su mnoge države u regionu i Evropi reagovale raznim mjerama podsticaja kod nas se ne dešava ništa. Mi imamo status quo, iako smo upozoravali još od januara, mi smo se okupili prije dva mjeseca na Đurđevića Tari, iznijeli svoje stavove predočili ih Ministarstvu, zakazivali sastanke nekoliko puta, do sastanka nije došlo. Sastali smo se drugi put, posle sastanka u Nikšiću, ministar nas je primio, razgovarali smo, on je obećao da će dati rješenje u roku od 10 dana, međutim rješenja nemamo ni dan danas. Zato smo mi danas došli ovdje da upozorimo i ministre i javnost da mi više ne možemo čekati, samo neka nam kažu glasno i jasno da li će da nam pomognu i kako ili neće, ako oće mi ćemo zadržati naše farme i stoku, a ako ne mi ćemo polako da mičemo stoku da ne bismo uslazili u sve veće dubioze. Pominju se predlozi za jednokratne pomoći, mi nijesmo socijalni slučajevi, mi smo domaćini ljudi koji imaju veliki broj grla, velika imanja, mehanizaciju čija se vrijednost broji stotinama hiljada eura. Ako vi imate situaciju da ljudi koji imaju sto hiljada vrijednosti nekretnine da ne mogu da prežive, da treba da uzimaju robu na veresiju, to ne vodi dobru. Jedna je stvar jednostavna u stočarstvu, jedno izgubljeno grlo potrebno je 5 godina da se vrati broj grla, vrlo je pametno sačuvati stada a ne izgubiti pa ih obnavljati, jer se to ne isplati. Ova kriza će trajati do oktobra, do žetve, tada će se desiti jednostavna cijena ili će cijena mesa i mlijeka da poraste ili će cijena žitarica da padne. Ovaj parioitet koji sad postoji je jednostavno neodrživ i nema ga nigdje u svijetu, i zato nama država mora da pomogne. Ne postoji ni jedna privreda u zemljama Evrope prije svega koja funkcioniše bez pomoći države. Od početka Covid situacije nijesmo imali nijednu vanrednu mjeru ili pomoć osim jednu da su nam isplatili subvenciju dva mjeseca ranije i to je sve što smo od njih dobili. Mi više ne možemo ovako, i vjerovatno ako nam ministar ne izađe sa stavom mi ćemo naše farme polako zatvarati.”
“Naše kalkulacije govore da je maksimalna cijena koncentrata koja nas održava u zoni rentabilnosti 0.30€/kg sa 18 do 20% proteina, to važi i za nas proizvođače mlijeka i za uzgajivače svinja, jer otprilike koncentrat za krmače i krave muzare ima isti kvalitet i otprilike je ista cijena. Mi smo predložili da nam isplate 0.05€/kl mlijeka, dodatnih 0.05€ na onih što već imamo, to bi nam garantovalo neko preživljavanje. Za uzgajivače svinja može se naći neki model, ljudi koji se bave prizvodnjom i tehnologijom proizvodnje znaju kako je to. Mi dajemo 300 g koncentrata za litar mlijek i to bi došlo nekih 0.12€ do 0.15€ po kilogramu koncentrata, dok uzgajivači svinja daju 3 kilograma koncentrata za kilogram prirasta. I tu se može nači neka računica. Jednokratne pomoći, intervencije uvozom ne rešavaju ništa, problem se rješava dugoročno, ili da država nema robne rezerve, to je drugi veliki problem, dakle mora nam se pomoći sa minimum 0.10€ po kilogramu koncentrata da bismo mi opstali.”
Rašo Miljanjić – Farma koza Miljanić, stočar, mliječno kozarstvo
“U ime kozara Crne Gore i svih kolega koji se bave proizvodnjom kozjeg mlijeka i kozjeg sira u otkupu mlijeka i onih koji prerađuju na gazdinstvima, da je to bio jedan od zahtjeva prema ministarstvu od početka, tražili smo i sad tražimo da se pomogne i da se nađe način, mi smo ministru to detaljno predočili na sastanku, on je to uzalud posao na sedam stranica svog rokovnika, i ostalo je na tome. Ono što crnogorska javnost treba da zna jeste da se od oktobra prošle godine ni jedan jedini litar kozjeg mlijeka ne otkupljuje do danas. To je 50-60 porodica koje nemaju prihoda od oktobra prošle godine. Ono što je Budo rekao mi nijesmo dobili nikakve subvencije od države, mora javnost da zna da 50000 ljudi živi od poljoprivrede u Crnoj Gori, znači 50000 ljudi nije zaslužilo ni jednu jedinu mjeru ni prethodne ni ove Vlade da obezbijedi da pomogne poljoprivredi. Mi nijesmo socijalni slučajevi, te jednokratne pomoći na ne znače ništa, moramo imati konkretna rješenja, jedan od rješenja jeste kontrola uvoza koji svakog mjeseca sve više raste. Desetine tona sireva dolazi iz regiona, oni znaju kako, nalaze se na našem tržištu prodaju se kao naši sirevi i dolazimo do problema da se naši sirevi ne mogu prodati. Moje kolege se ovim poslom bave u prosjeku od 10 do 25 godina, po prvi put smo u poslednjih 10 godina došli u situaciju da moramo da prodamo stoku zato što država neće da reaguje. Novca svi znamo da ima, novac postoji, ja neću da se bavim politikom, neću da se bavim savjetom, oni odlično znaju da je ministar pričao još u januaru na televiziji Vijesti da nece pustiti nijedno grlo i domaćinstvo, i da postoji novac od Vlade i Ministarstva finansija. Mi smo na granici da prodamo sve ono što smo stvarali godinama, nije to mali broj stoke i mali broj porodica, to je ogroman gubitak za cijelu državu. Mi smo očekivali odgovore prije, ovo je već peti put da tražimo rješenje, ovo je najradikalnije, na demokratski način smo slali dopise i da razgovaramo. Nemamo stav Ministra, ni Vlade, Agrobudžet nije usvojen, ali ove naše probleme sa stočnom hranom ne rješava agrobudžet, i to nije predviđeno agrobudžetkom, to su neke druge mjere iz budžeta Crne Gore koje mogu da se povuku samo ako ima volje.”
Luka Ivanović– Farma svinja Ivanović, Udruženje proizvošača i uzgajača svinja
“Ja sam ispred proizvođača i uzgajivača svinja u Crnoj Gori i mogu reći da smo u poslednjih 20 godina stvorili par ozbiljnih farmi i dobru proizvodnju. Dolazimo u situaciju sad da smo vodili računa da cijene budu pristupačne nešim kupcima, ali da je cijena stočne hrane poskupljala do 100%. Kad je gospodin Stijović došao na mjesto ministra poljoprivrede, imali smo sastanke i dobili smo nadu u njegovu ozbiljnost, da će posvetiti pažnju proizvođačima, ali njegova podrška je blijeđela iz dana u dan. Ja bih poručio svima iz Ministarstva da su oni naš servis, a da smo mi ti ljudi koji smo 365 dana na farmama, njivama, po kiši, vjetru i snijegu , radimo i nemamo sigurno primanje, da su naše porodice uključene u proizvodnju i da radimo bez praznika i godišnjih odmora. Pomoć farmerima i poljoprivrednicima je neophodna, ne kratko, mada su kolege rekle da je i ta pomoć sad neophodna. Potreban nam je plan, kako dalje, da smo mi konkurentni, da ne dolazi do situacije kao danas da moramo se okupljamo i molimo za pomoć. Ovi ljudi su ostavili danas farme i poslove da bi došli. Ponavljam, oni su naš servis i primaju plate zahvaljujući našem radu, treba da se sjedne i ozbiljno porazgovara, da proizvođači iz svih oblasti naprave svoje programe i predloge i da porazgovaramo kako to da bude dugotrajne. Da su naše farme, porodice i poslovi sigurni. Ne želimo da se olupljamo, želimo da radimo u svojim objektima i da od našeg rada živimo.”
Naša ekipa uspjela je da dodatno porazgovara sa poljoprivrednim proizvođačima kako bi dobili dodatni uvid u trenutnu situaciju i viđenje crnogorske poljoprivrede.
Budimir Mugoša
Kako vidite ovaj protest u kontekstu protesta od oko prije dva mjeseca u Francuskoj?
,,Znate kako Francuska je jedna od najjačih zemalja u Evropi, oni su treći proizvođači mesa u Evropi, mislim da su najveći proizvođači mlijeka u Evropi, drugi su proizvođači goveđeg mesa. To je uređena država u kojoj je poljoprivreda vrlo bitna u njihovom Budžetu poljoprivreda učestvuje svega 2%. Državni Budžet u našoj poljoprivredi je 7 %, plus primanja iz Evropske Unije i pored toga oni štrajkuju! Vidjeli ste kakva je njihova oprema, kakva je njihova mehanizacija, ali oni imaju pravo, zato što je kod njih seljak bitan. Kod njih je proizvodnja hrane sveti posao. Mislim da kod nas sazrijeva svijest da ćemo možda do idućeg ili onog tamo petka doći sa tom našom mehanizacijom koja nije onako reprezentativna kao što je francuska, pa ćemo blokirati i mi ovdje ulice i pokazati da i mi imamo naš stav, da mi imamo hrabrosti, a neka oni vide šta hoće“.
Šta smatrate trenutno najvećim problemom u crnogorskoj poljoprivredi? Da li se neki problemi mogu pripisati proizvođačima ili možda nemaru institucija isključivo?
,,Naravno, naravno da postoje greške kod proizvođača. Postoje greške prvenstveno da oni ne vole da se udružuju, bez udruživanja, bez klastera, bez esnafa sigurno se neće doći do kvalitetnog rješenja. Ja sam više puta iznosio svoj stav da država mora pomoći da se napravi desetak karakterističnih klastera u Crnoj Gori, koji bi poslužili kao primjer svim ostalim. Najbolji primjer udruženja kada su u pitanju klasteri je Italija. Italijani su doveli to do savršenstva i oni kao grupa i kao zajednica nastupaju . U Austriji postoji poljoprivredna komora, koju finansira država, u Sloveniji takođe. Mi možemo i moramo napraviti Savez udruženja poljoprivrednih proizvođača Crne Gore, u kom trebaju da se udruže ostala udruženja koja postoje: udruženja svinjara, proizvođača mlijeka, pčelari, ratari, hortikultura i tako dalje, i da napravimo jednu krovnu organizaciju, i sve do onog momenta dok ne počnemo plaćati članarinu mi čemo samo imati pravo a nećemo imati. Poljoprivrednici dođu na sastanak, iznesu svoj stav i više se ne pojavljuju, kada budu davali članarinu i kada budu poljoprivrednici imali profesionalnog sekretara koji će da zastupa njihove interese, da prati zakonsku regulativu koja je vrlo, vrlo komplikovana.“
Ja sam neko ko se bavi agrarnom politikom ne samo poljoprivredom, pratim agrarnu politiku dvadesetak godina, ako možemo to kvatifikovati u nekom fizičkom obimu. Pregovaračka poglavlja jedanaest, dvanaest, trinaest kod nas je inače otvorena za vrijeme mog mandata na poziciji ministra poljoprivrede, znači tri poglavlja su otvorena od tada, to je otprilike nekih 60% u fizičkom obimu, što je bitno da se usaglasi, jer danas Evropsku zajednicu osim bezbjednosti spoljne politike čini prije svega bezbjednost hrane. To je vrlo, vrlo komplikovano, crnogorski seljak nije spreman na to a država nema institucionalnih profesionalnih, kadrovskih rješenja i političke volje da to riješi. Vi znate da predizbornoj kampanji svi govore turizam i poljoprivreda i tu se završava sva priča o poljoprivredi, to je samo poštapalica! Možete misliti kada čovjek koji je u Skupštini ili čovjek koji je ministar kaže ,,stočarstvo i poljoprivreda“ pa taj čovjek koji ne zna da je stočarstvo dio poljoprivrede, nema šta da govori, jer je iskazao elementarno neznanje“.
Da li vidite budućnost poljoprivrede u Crnoj Gori u rukama mladih ljudi odnosno mladih poljoprivrednika?
,,Poljoprivreda je postala drastično neatraktivno zanimanje. Kada sam bio u posjeti Holandiji na jednom prestižnom Univerzitetu, upisao je samo jedan student Agronomiju. I ti veliki Univerziteti mole i imaju čak menadžera koji vrši animiranje građana da upišu Poljoprivredni fakultet. Ako pođemo od te činjenice da poljoprivreda nije samo ekonomsko pitanje, već i demografsko pitanje i da je poljoprivrednik na selu je i vojnik i vatrogasac privrednik, i turistički vodič i spasilac, kada nema tamo nikog, tamo nema ni sela, dakle bez jednog detaljnog plana i ovog mizernog izdvajanja iz Budžeta. Kada analizirate, direktna plaćanja u poljoprivredi je Budžet, sve ostalo… , plata ministra nije Budžet. Obavezne fitosanitarne mjere nijesu Budžet. Znate li da ne postoje odvojena sredstva za monitoring za kontrolu hrane, da ove godine ni jedan jedini uzorak hrane nije iskontrolisan ove godine. Poljoprivrednici mogu da nam prodaju šta god hoće, to je jedna od posljedica koju niko ne pominje. Postaviće se pitanje veterinarske zaštite, vakcinacije životinja kod goveda se vrši tuberkulinizacija, ispitivanje na brucelozu. Šta će se desiti ako se ne izvrši ispitivanje na brucelozu i ako pođe mlijeko sa brucelozom, inače to je zoonoza. To je nesagledivo, ja vam tvrdim da posljedice koje su napravili nesavjesni ministri uključujući i mene i Petar Ivanović, i Milutin Simović i Tarzan Milošević a da će posljedice biti gore po crnogorsku poljoprivredu nečinjenjem trenutnog ministra za ovih sest mjeseci i ja mislim da nemamo svijetlu budućnost u ovoj situaciji. “
,,Da se vratimo mladim ljudima i ljudima posebno na sjeveru, njihovo viđenje je u smislu- Držaću ove ovce dok mi dijete ne završi fakultet i ne zaposli se i nikad se više neće baviti poljoprivredom. Za to vrijeme če on stvoriti imperiju i uložiti sve što ima u to a zatim če poči da radi negdje to dijete za 500 evra a ostače stotine hiljada eura. Dakle , ja kažem moja mehanizacija, moje osnovno stado, moja štala i obrtna sredstva vrijede! Svakog dana sem kada kosim ostavim čitajući 3 sata, svakog ponedjeljka pratim berzu stočne hrane. Ja sam još u januaru ministru napisao da će doći do naglog skoka cijene koncentrata jer je već tada na produktnoj berzi u Novom Sadu koja je jedna od najstarijih berzi u Evropi i na berzi žitarica u Parizu isporuka u maju bila skuplja 35 % i ja sam mu to poslao i on na to nije reagovao. Državni Sekretar je rekao- Budo se pravi pametan. To je problem, problem je što ja u Ministrstvu ne mogu biti ni portir. Ja sam završio fakultet sa prosjekom 10, magistrirao sam, završio prije toga Mašinstvo, čitavog života radim, pogledajte, pogledajte mi ruke od čega ja živim, ali ja sam naslijedio veliku imovinu i ja mogu da radim po čitav dan još koju godinu, ali džaba! “
,, Vjerujte vi meni jednu stvar, za svo vrijeme nikad niko me nije pozvao da pričam o struci stalno me guraju u politiku, prošle godine sam bio uključen na jednom međunarodnom projektu, govorio sam o pčelarstvu, ljekovitom bilju, sticajem okolnosti bio sam direktor jedne fabrike za preradu čajeva pa sam govorio o razvoju, o mljekarstvu o sirevima. Želio bih da govorim na nekom skupu od sto ljudi, gdje bih govorio kako da od jednog mlijeka napravite 10 vrsta sira i da vam pričam kako se sir konzumira i kulturu sira, i kako su sirevi nastajali, kako je nastao rokfor, kako je nastao edamer, kamember, kako je nasto prvi sir, kako je nastalo prvo fermentisano mlijeko, jer su u početku ljudi pravili mijeh od želuca životinja pa su onda enzimi izvršili koagulaciju. Šta je kefir, šta je jardum, ajran, sve o mlijeku, kako da naprave sir za grilovanje, da izvuku mast, halumni si, uz koja se vina piju to je jedna kultura! Ja imam sertifikat za ocjenjivanje kvaliteta sira i sertifikat za ocjenjivanje kvaliteta pršute. Ja pričam ljudima kao se to radi, šta je bitno i šta nije bitno i zašto crnogorska pršuta ne valja? Zato što se pravi od mesa koje nije za tu namjenu. Vi ako imate dodirnih tačaka sa degustacijom vi znate da ispirate sa neutralnim vinom, zagrizete jabuku, hljeb neslani a kada ocjenjujete ukuse vi mijenjate boju svijetla u prostoriju u kojoj ste, znači ako vam je žuta svjetlost vas odmah asocira na kiselo, ako vam je zeleno na zelenu jabuku i ztako dalje, vi ocjenjujete teksturu i tako dalje i to je jedna čitava priča. Kada ste vi vidjeli čovjeka da je govorio na tu temu u Crnoj Gori?„
Niko, ali Vi možda možete.
,,Prošle godine je bila neka nevladina organizacija, održali su desetak predavanja i na Cetinje kada sam pošao na vrata su se kupili kada sam im objašnjavao šta je intramuskulatna mast, šta je intermuskularna mast, šta je subkutana mast i vi ne možete bez struke i nauke ništa“.
Milka Iković– stočarka, Danilovgrad-Ljutotuk
Možete li nam reći sa kojim se poteškoćama Vi kao poljoprivrednica u ovom trenutku suočavate ?
,,Dolazim iz Danilovgrada iz selja Ljutotuk, bavimo se stočarstovm, imamo četrdesetak grla krava, već četiri godine smo u tome, radimo suprug, ja i djeca, nemamo zaposlenih lica, sami smo tu. Situacija je teška, stočna hrana je otišla u nedogled, nafta će sigurno da skoči, nama treba sigurno svakog dana oko 100 litara nafte za obrađivanje zemljišta. Dok jednu parcelu odradimo imamo oranje, tanjiranje, frezanje, sijanje, drljanje i na kraju valjanje, a potom prihrana koja ide. Sedam do osam radnji imamo dok dok jednu parcelu obradimo a to je puno. Mekinje su došle do 8 evra po džaku to je katastrofa!!! Mi moramo to dati kravama, svaki dan. Eto da im jednu zavatku damo trebaju nam nekolika džaka, u katastrofalnoj smo situaciji. Zatim imamo kredite, vjerujete, kada bi podijeli to primanje po članu porodice nam ne bi ostalo 50 evra, kada platimo sijeno, stočnu hranu. Od decembra prošle godine je takođe bilo teško u pogledu sijena od decembra smo kupovali sijeno i od decembra smo dali preko 15.000 samo za sijeno, ne računajući koncentrat. Mi smo u totalnom minusu, gdje su krediti?’ Svaki mjesec preko 1000 evra gotovo svaki poljoprivrednik koji je danas bio ima dugovanja i kredita, to treba plaćati . Kako ? Svako od nas koji je danas ovdje bio mogu garantovati, da nema siguran posao i da većina nema nijednog člana koji radi u nekoj državnoj ili privatnoj firmi i ima sigurnu platu. Nema nas! Mi radimo od svog rada, mučimo se, legli smo sinoć u dva sata a digli smo se u četiri, znači mi radimo od 24 časa, 20 posebno sada kada je košenje, baliranje, toliko rada i truda za toliko malo novca. Žao nam je, zavoljeli smo taj posao i vezani smo za te životinje, žao nam je da to napustimo i jer nijesmo mi uložili samo 10-15 vhiljada, već smo uložili za jednu turu krava 25 hiljada to je novac, jedna balirka košta 15-16 hiljada, jedna vakuumirka košta oko 10 hiljada, sve je to ogromni novac koji je uložen u to i teško je napustiti to. Nama i djeca rade, a djeca nemaju dječije dodatke, radimo ja i suprug, mučimo se nismo socijalni slučajevi, ništra niotkog ne tražimo. Apelujemo na ministrstvo ako može ikao da nam izađe u susret jer ne znamo šta više da radimo! “
Rašo Miljanić
Poznato je da imate izvoznički kod za vaše proizvode, kakva je perspektiva Vašeg domaćinstva u dijelu izvoza, obzirom da ste prepoznati kao pozitivan primjer kvaliteta prije svega Vaših sireva? Kada se pomene kozji sir, prva asocijacija je farma Miljanić možete li nam reći gdje se sada Vaše gazdinstvo nalazi?
,, Mi smo dobili dozvolu za izlazak na evropko tržište još u novembru prošle godine i radimo intenzivno na tome. Ono što je sporno je to što Evropa još nije otvorila HOREC-u, restorane i hotele, tek bašte ali unutra još uvijek ne. Mislim da ćemo krenuti u ovom mjesecu sa prvom isporukom za Sloveniju najvjerovatnije, a krajem ljeta očekujem da će krenuti izvoz za neka druga tržišta, Švedske, Njemačke i suštinski to je nešto što meni daje nadu kao proizvođaču i otkupljivaču kozjeg mlijeka da se izveze jer iskustvo od 10 godina da se baziramo na turizam i turističku sezonu nije alat za realnu nadu, jer je mala zemlja, malo tržišta, a i tu je uvoz. Teško se tako možete razvijati, možete živjeti prosječno, da se bavite otkupom i da razvijete marku , to ne može.“
Više puta ste isticali da ne samo Vi trpite, već i vaši kooperanti, kako gledate na situaciju da su i vaši kooperanti na neki način devastirani trenutnom situacijom?
,, Kakav je situacija danas, za kozje mlijeko, možemo reći da smo se vratili 10 godina unazad. Nijedan litar mlijeka se ne otkupljuje jer ne znamo šta da radimo sa sirom, i ti ljudi stagniraju. Dio kooperanata je već prodao stado samo da se oslobađaju gubitaka, a dio kooperanta stado drži sa nadom. Ako se nešto ne desi i ako i ako ne ostanemo na minimumu ove godine, mislim da ćemo biti svi u velikom problemu i da žemo opet morati da stvaramo, a taj proces traje 5 godina minimum. “
Možete li ostaviti poruku mladim ljudima koji žele da se bave poljoprivrednom proizvodnjom kao i mladim poljoprivrednim proizvođačima.
,, Selo ne može da funkcioniše bez mladih. U stočarskoj priči postoji priča da gdje nemaju tri generacije u jednom domaćinstvu teško može ta kuća opstati. Ovo jeste kriza, i ovo će da prođe a mladima svakao dajem savjet da je budućnost u hrani iako se iz ove prespektive to ne čini, više se čini da smo opkoljeni i da zato što smo mali ne možemo da utičemo na donosioce odluka ali kada uđemo u Evropsku Uniju i kada dođemo do tog velikog tržišta od 500 miliona, onda će proizvođač hrane biti cijenjen i moći će da proda svoj proizvod, tako da mora biti poruka mladima da je budućnost u hrani a Crna Gora je Bogom dana za poljoprivredu. “
Milko Živković – predsjednik Unije stočarskih proizvođača sjevera Crne Gore
Kakva je sada situacija sa poljoprivredom na sjeveru Crne Gore?
,, Situacija na sjeveru je značajno lošija nego u centralnom dijelu zbog surovih klimatskih uslova zbog malih prinosa i uopšte zbog malih otkupnih cijena. Značajna je razlika u cijeni mlijeka, značajna je razlika u otkupnoj cijeni mesa i takvo stanje poljoprivrednike demotiviše, a efekat toga je to da su naša sela iz godine u godinu sve praznija. “
Kako gledate na to da pojedini restorani radije koriste uvozne proizvode nego lokalne proizvode, a možda bi baš trebali da na način kupovine od lokalnih proizvođača daju im motivaciju i podsticaj? Kako gledate na falsifikaciju proizvoda koji su u Crnoj Gori zaštićeni oznakom porijekla?
,, To je sistemski problem Crne Gore, mi decenijama gotovo kompletnu turističku privredu snabdijevamo uvoznom hranom. Razumijem ali vlasnici restorana i hotela i drugih turističkih objekata idu linijom veće zarade. Zašto? Naše institucije već decenijama dozvoljavaju jedan tako destruktivan odnos prema sopstvenoj poljoprivredi i to je pitanje za njih. Ovdje se definitivno radi o ogromnoj snazi uvozničkog lobija koji je dugo vremena prisutan u Crnoj Gori i čija ekonomska snaga je ogromna i bez jako dobre volje nadlećnih institucija ovaj trend će se nastaviti u narednom periodu. Kupuje se jeftina hrana na svjetskoj pijaci, hrana kojoj crnogorski proizvođači ne mogu biti konkurenti. Mi smo specifičan prostor, male obradive površine, surova klima, edukacija poljoprivrednika na nezavidnom nivou, odnos državae je demotivišujući i to su sve faktori da domači proizvođač ne može da bude konkurentan onom proizvođaču iz okruženja i Evrope. Šta je rješenje? Jedna dobra volja države da zaštiti na određeni način domačiu proizvodnju i da uvede red, ne može da se kao domaći proizvod prodaje ono što je uvezeno . Zna se šta je domaći proizvod, on se mora zaštiti. Blagodet koju Crna Gora ima to je zdravo zemljište, zdrav vazduh i to je nešto što treba da se valorizuje kao jedna dobra ponuda na turističkom tržištu. “
,, Nije definitivno dobra priča falsifikovanje domaćih proizvoda, i to nije jedina anomalija autohtonih prizvoda u Crnoj Gori. Imamo situaciju da svi proizvodi odnosno bijela kriška sira se u Crnoj Gori prodaje kjao pljevaljski sir bez obzira gdje se radi. Kolašinski lisnati sir je jedan nacionalni specijalitet koji je u liniji zaštite porijekla i sami proces licenciranja nije doveden do karaja. Crnogorska javnost se obmanjuje sa nekim poluinformacijama o zaštiti, zašto je to tako jer ni jedan do kraja nije u potunosti zaštićen treba se obratiti nadležnim institucijama, Monteorganici i svi problemi su sistemske prirode, treba da se prepozna problem i da se sistemski problem riješi ako ima i malo dobre volje. “
Željko Radeč– farma Radeč, mliječno govedarstvo.
Šta očekujete od ovog protesta ?
,, Ništa, ništa pozitivno. “
Prepoznati ste kao jedan od većih proizvođača u mliječnom govedarstvu sa područja Danilovgrada. Koji su to problemi sa kojima se vi susrijećete?
,, Jeste, ja sam iz okoline Danilovgrada, držim oko stotinjak grla, problemi su višestruki, a sada nam je najveći prpoblem cijena koncentrata. Problemi su i akcize za gorivo, svjedoci ste da je sve u trendu skoka i prehrambenih proizvoda, žitarica, namirnica, sem cijene mlijeka koja stagnira tako da smo u velikom problemu. Vidite da Budžeta nema. Da vam kažem da iko iz kancelarija izađe i da se oznoji kao što se mi oznojimo i da rade koliko i mi radimo oni bi sami za sebe izglasali taj Budžet ne sjutra, već prije pet dana bi bio usvojen kao i mjere podsticaja. Oni su se ustoličili. “
Pripremila: dipl. ing. stočarstva Mirjana Đundić
