„Gubitak produktivnog zemljišta usljed erozije ima značajan uticaj na životnu sredinu, privredu i lokalne zajednice“, kaže dr Emili Telfer – menadžer za istraživanje i nauku u Šumarskoj službi Novog Zelanda.
„Ne možemo spriječiti oluje i poplave, ali kroz sadnju drveća možemo pomoći u ublažavanju uticaja na ljude i sredstva za život od klizanja i erozije“.
Povećanje finansijskih dobiti
Sadnja drveća na visoko erodibilnog zemljišta može povećati finansijske prinose od zemlje i, za svaki uloženi dolar, daje 1,5 puta veću vrijednost koja se ogleda u izbjegavanju erozije, izbjegavanju ispiranja azota i sekvestraciji ugljenika.
„Procjenjuje se da će erozija i njeni efekti samo u brdskim područjima koštati privredu Novog Zelanda od 250 do 350 miliona dolara godišnje.
„Sadnja drveća u područjima sklonim eroziji, posebno u gornjim oblastima sliva, mnogo je isplativija od postavljanja struktura za kontrolu poplava u nižim područjima i čišćenja nakon poplava.
Autohtone vrste za najbolji rezultat
Za različite zemlje slični su programi upravljanja ali je znatna razlika unutar programa, tj. koja vrsta drveća će se posaditi. Naime, autohtone vrste u našoj zemlji i na Novom Zelandu razlikuju se u mnogočemu, te je stoga na svakoj državi da na prilično homogenom programu odredi koje, svoje, autohtone vrste drveća će posaditi.
Kako navode novozelandski stučnjaci, opcije upravljanja uključuju trajne šume za sakupljanje ugljenika na strmom zemljištu i zemljištu na visokim nadmorskim visinama ili, sa druge strane, uzgoj plantažnih podokarpusa kao što su totara ili rimu.
Kao primjer oni navode nekoliko vrsta i prednosti koje sa sobom nose. Tu je u prvom redu Monterejski bor (Pinus radiata) koji može doprinijeti značajnoj vrijednosti, jer pristup za berbu i transport čini ga ekonomski održivim. Takođe, Obalna sekvoja i eukaliptus su dobre opcije kao plantažne vrste na nižim nadmorskim visinama ako su ispunjeni zahtijevi pojedinačnih vrsta. Manuka za med je dobar izbor za tople, sunčane padine, itd.
Poljoprivrednici koji su zasadili erodibilne površine svog zemljišta prijavljuju da se mogu usredsrediti na poboljšanje proizvodnih površina svojih farmi dok istovremeno ostvaruju dodatni prihod od šumarstva. Oni takođe cijene prednosti usluga ekosistema, uključujući povećanu otpornost na uticaj jakih oluja, navodi se u istraživanju.
Istraživanje je otkrilo da mnogi zemljoposjednici precjenjuju prinose sa svog najsiromašnijeg zemljišta, a u mnogim slučajevima, ove oblasti sa najlošijim učinkom mogu imati koristi od pošumljavanja, omogućavajući resursima da se intenzivnije usmjere na poljoprivredu sa boljim klasama zemljišta.
Komplementarni pristup gdje se manje produktivno zemljište pošumljava, a zemljištem većeg kvaliteta intenzivnije upravlja, može dovesti do većeg ukupnog prinosa na farmama i više koristi zajednicama i životnoj sredini od pretvaranja cjelokupne imovine u šumarstvo.
Tekst je izveden od originalnog „Benefits of planting on erodible land laid bare in guides” (CC BY 4.0)