Kompost- od otpada do đubriva

Na našem blogu smo već pisali o kompostu ( možete vidjeti ovdje), ali nije na odmet da se podsjetimo koje sve vrste postoje i koje su to prednosti ovog procesa.

Komposti su organska đubriva proizvedena kontrolisanom oksidativnom mikrobiološkom razgradnjom različitih smješa prvenstveno biljnih ostataka, ponekad pomješanih sa stajskim đubrivima i životinjskim ostatcima i mineralnim dodacima. Kompostiranje je višestruko koristan proces jer predstavlja svojevrsnu reciklažu biljnih otpadaka. Upotrebom komposta u svom vrtu ili plasteniku, poboljšavate osobine i kvalitet tla, unoseći u tlo makroelemente (azot, fosfor, kalijum i kalcijum) i povećavajući količinu organske materije u zemljištu.

Koje su to vrste kompostiranja?

S obzirom na uslove u kojima se vrši kompostiranje i kakve su mogućnosti kontrolisanja ovog procesa, kompostiranje može biti: 1. kompostiranje u otvorenim sistemima 2. kompostiranje u zatvorenim sistemima

Kompostiranje u otvorenim sistemima

Kompostiranje u otvorenim sistemima predstavlja kompostiranje pasivne i aktivne aeracije kompostne mase. Ova vrsta pravljenja komposta se može izvoditi u hrpama koje mogu biti različite visine i širine.  Prednosti ovog načina kompostiranja su višestruko manja ulaganja i mnogo veći kapacitet, ali zbog potrebe za većim prostorom i dužim periodom kompostiranja, nisu pogodni za urbane sredine. Ove hrpe se mogu prekriti slojem treseta i najlonom, a ukoliko su dimenzije veće, potrebno je na dno postaviti cijevi koje će omogućiti dotok kiseonika.

Kompostiranje u zatvorenim sistemima

Kompostiranje u zatvorenim sistemima je kompostiranje u tzv. bioreaktorima koji mogu biti potpuno ili nepotpuno zatvoreni. Bioreaktori koji su potpuno zatvoreni su uglavnom pravljeni od plastike ili su to velika postrojenja u kojima su potpuno kontrolisani uslovi razgradnje biootpada, ali i procesi odavanja plinova. Nepotpuno zatvoreni bioreaktori su uglavnom pravljeni od drveta, betona ili metala. U njih se ubacuju slojevi biootpada, gdje se na dno stavlja krupniji biootpad (grane, veliki listovi), a prema vrhu se stavlja sve sitniji biljni otpad, kako bi protok vode i kiseonika bio što bolji.  Zbog manjih dimenzija, ovi komposteri su pogodniji za urbana područja, a omogućavaju i brže i homogenije kompostiranje, uz nezavisnost o vremenskim uslovima. U zavisnosti od stepena složenosti sistema, ovaj vid kompostiranja iziskuje i određena ulaganja pa je samim tim i manjeg kapaciteta.

[caption id="attachment_14209" align="aligncenter" width="200"] Pokvarene jabuke na kompostnoj gomili.[/caption]

Šta može, a šta ne može biti kompostirano?

Izbor biootpada koji će biti kompostiran je jako bitna komponenta, od koje zavisi kvalitet komposta i uopšte upotreba komposta. Zbog toga, važno je da se zbog sopstvene sigurnosti pažljivo biraju sastojci komposta jer oni indirektno utiču na kvalitet hrane.

Materijali koji spadaju u kompost su:

•  trava, korovi koji nemaju sjemena i dijelovi biljaka koji se ne mogu iskoristiti;
• ostaci od voća i povrća;
• suvo lišće (osim lišća od oraha) i granje, kora drveta te iglice četinara;
•  uvelo cvijeće;
•  piljevina, slama, sijeno, strugotine;
•  talog čaja i kafe;
•  ljuske jajeta;
• papir, karton, ambalaža od jaja (ne smiju biti u boji i biti lijepljene; moraju biti usitnjeni i navlaženi;
• vuna, pamuk;
• perje, životinjska dlaka, kosa;
• pepeo (u malim količinama, ravnomjerno raspoređen);
• gnoj/gnojivo (kada treba potaknuti rad mikroorganizama)

Materijali koji ne idu u kompost:

• Trajni korovi, osjemenjeni korovi;
•  oguljotine citrusa;
• biljke tretirane pesticidima-obratiti pažnju kod otpadaka cvijeća;
• otpadci koji sadrže vještačke boje i druge hemikalije (lakirano drvo, lijekovi, časopisi u boji i sl.);
•  otpadci uprljani naftom i benzinom;
•  anorganski materijali (guma, plastika, kamen, staklo, stiropor, sintetika i slično);
•  masti i ulja.

Kada je kompost spreman za upotrebu?

Proces kompostiranja, zavisno od toga u kojem sistemu se odvija, može trajati od nekoliko mjeseci pa do godinu dana. Zreo kompost se odlikuje ujednačenom strukturom, tamnosmeđom do crnom bojom i bez neugodnog mirisa. Ukoliko kompost nije dovoljno zreo, on ima neugodan miris i primjećuju se i komadi nerazgrađenog materijala.