Nedavna globalna studija koju je sproveo
Zajednički istraživački centar (
Joint Research Centre) razmatra razliku između površinskih temperatura
urbanih područja i susjednih
ruralnih područja tokom ljeta.
Širom svijeta, više od polovine ljudi živi u gradovima, a predviđa se da će udio gradskih stanovnika i dalje da raste. Gradovi često pate od „toplotnih ostrva“, fenomen da su temperature više u gradovima nego u susjednim ruralnim zonama. Ovo pojačava efekat toplotnih talasa u gradovima i povećava rizik po ljudsko zdravlje.
Naučnici iz
Zajedničkog istraživačkog centra Evropske komisije ispitivali su razliku između temperatura površine zemlje u urbanim područjima sa populacijom
preko 50 000 ljudi i u njihovom ruralnom okruženju u ljeto,
između 2003. i 2020. godine.
Radeći sa satelitskim podacima,
naučnici su izmjerili da su površinske temperature u gradovima ponekad bile i do 10-15°C više nego u njihovom ruralnom okruženju. Studija je takođe procijenila da je temperatura na ostrvima ekstremne toplote u gradovima širom svijeta
porasla u prosjeku za 1°C od 2003. godine.
Globalni obim proučavanja i visoka rezolucija prostorne analize omogućavaju poređenje gradova u različitim klimatskim zonama, pa čak i u različitim djelovima unutar megagradova.
Vruće tačke i hladnija područja unutar globalnih megagradova
U globalnim megagradovima, kao što su
Tokio,
Njujork,
Pariz i
London, studija je primijetila veoma veliku varijabilnost temperature unutar gradova.
Vruće tačke se često nalaze u industrijskim oblastima, gdje otpadna toplota, upotreba tamnog građevinskog materijala i odsustvo vegetacije mogu dovesti do veoma visokih temperatura površine zemljišta. Na primjer, žarišta u Parizu nalaze se istočno od
Sen Denisa i blizu
Ševili Larua, oko velikih industrijskih kompleksa.
Studija naglašava da sirotinjski kvartovi takođe mogu da formiraju žarišta toplote zbog svoje haotične, guste i neregulisane urbanizacije. Intenzivna izloženost toploti, u kombinaciji sa siromaštvom, lošim uslovima stanovanja i smanjenim pristupom mogućnostima hlađenja, predstavlja ozbiljnu prijetnju po zdravlje ljudi.
Sa druge strane,
urbani parkovi i zelene zone često obezbjeđuju niže temperature (na primjer
Bois de Boulogne i
Bois de Vincennes u Parizu).
Vodene površine, poput
rijeke Dunav u Budimpešti,
takođe mogu da ublaže efekat urbanog toplotnog ostrva.
[caption id="attachment_11167" align="alignnone" width="2560"]

Pariz - primjer mega grada/foto: Unsplash[/caption]
Kada su gradovi hladniji od okoline
Efekat urbanog toplotnog ostrva je generalno najjači u oblastima sa umjerenim i vlažnim klimatskim uslovima, kao i gustom ruralnom vegetacijom. Nasuprot tome, gdje ruralna okolina ima samo oskudnu vegetaciju, posebno u pustinjama, gradovi, kao što je Kairo u Egiptu, često pokazuju hladnije površinske temperature tokom ljeta od njihovih susjednih neurbanih područja. Jedan od potencijalnih razloga je jače prisustvo vegetacije unutar gradova nego izvan njih.
Konačno, u monsunskim regionima, razlika između gradova i njihovih ruralnih područja je blaža, jer velike padavine ublažavaju razliku između grada i sela.
Suprotstavljanje efektu urbanog toplotnog ostrva
Izvještaj daje opipljive savjete gradskim vlastima o tome kako da sprovedu niz mjera za suzbijanje efekta urbanog toplotnog ostrva. Pravljenjem vjetro-koridora za ventilaciju, projektovanjem zelenih krovova i fasada zgrada, korišćenjem svjetlijih boja u građevinarstvu, sadnjom više vegetacije i boljim korišćenjem vode, moguće je smanjiti gradske temperature i poboljšati uslove života stanovnika grada.
U svojoj Strategiji prilagođavanja 2021. Komisija navodi kako ove i druge mjere mogu pomoći građanima, gradovima, preduzećima i zemljama u EU da se prilagode neizbježnim uticajima klimatskih promjena i postanu otporni na klimu do 2050. Strategija podstiče znanje i podatke o trenutnim i projektovanim uticajima, odgovarajućem upravljanju klimatskim rizikom i bržem sprovođenju opcija prilagođavanja kroz Misiju za prilagođavanje
Horizont Evropa koja će pomoći regionima u Evropi da postanu otporni na klimu.
Misiji EU za prilagođavanje klimatskim promjenama već se pridružilo 118 regiona i lokalnih vlasti.
Preuzeto sa:
European Commision