U prirodi postoji veliki broj gljiva. Smatra se da ih ima preko 1,5 miliona, dok je od tog broja opisano svega oko 5%. Od ovog broja opisanih vrsta (70.000) smatra se da je samo oko 100 vrsta jestivo. Na prostoru Crne Gore se zadnjih nekoliko decenija gljive sve vi\u0161e istra\u017euju, a indentifikovano je vi\u0161e od 900 vrsta.<\/p>\n\n\n\n
Gljive spadaju u biolo\u0161ki vrijednu hranu. Imaju nisku kalori\u010dnu vrijednost uz visok sadr\u017eaj proteina (1-7%), i po hranljivim vrijednostima nalaze se izme\u0111u mesa i povr\u0107a. Sadr\u017ee za razliku od biljaka sve esencijalne aminokiseline koje su neophodne \u010dovjeku, dok za razliku od \u017eivotinja sadr\u017ee minimalne (zanemarljive) koli\u010dine lipida. Najzastupljeniji vitamini u gljivama su iz frupe B kompleksa (tiamin, riboflamin, nikotinska kiselina, biotin, piridoksin, cianokobalamin). Osim pomenutog u gljivama je na\u0111en vitamin C kao i b-karoten.<\/p>\n\n\n\n
Konzumiranje gljiva doprinosi boljoj cirkulaciji, razdvajanju trombova, vezivanju i izbacivanju toksi\u010dnih materija iz organizma; imaju sna\u017eno antivirusno i antibakterijsko djelovanje. Umjereno konzumiranje gljiva doprinosi pobolj\u0161anju imuniteta ljudskog organizma, dok pretjerano konzumiranje mo\u017ee da izazove pojavu alergije.<\/p>\n\n\n\n
Sve gljive se mogu podijeliti u vi\u0161e grupa:<\/p>\n\n\n\n
Jestive\ngljive (mogu da se koriste i u svje\u017eem stanju)<\/li>
Uslovno\njestive gljive ( upotrebljive tek nakon termi\u010dke obrade)<\/li>
Nejestive\n( zbog ukusa ili konzistencije)<\/li>
Uslovno\notrovne (ako se konzumiraju sa alkoholom)<\/li>
Otrovne\ngljive<\/li>
Ljekovite\ngljive <\/li>
Gajene\ngljive<\/li><\/ul>\n\n\n\n
<\/figure><\/div>\n\n\n\n
Osnovne makromorfolo\u0161ke osobine plodonosnih tijela samoniklih gljiva koje su zna\u010dajne prilikom njihovog prepoznavanja<\/strong>:<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to je jako bitno znati prilikom sakupljanja gljiva jeste \u010dinjenica da nema op\u0161tih pravila za razlikovanje otrovnih od neotrovnih gljiva<\/strong>. Ukus pe\u010duraka nije indikator njene otrovnosti, odnosno neotrovnosti, na primjer, najotrovnije pe\u010durke nijesu ljute niti gorke i \u010desto su i bez mirisa,\u00a0 tako da je jedina sigurna za\u0161tita od trovanja dobro poznavanje vrsta pe\u010duraka.<\/p>\n\n\n\n
Plodonosno tijelo predstavlja nadzemni dio gljive koji sadr\u017ei spore, i kod velikog broja gljiva se sastoji od \u00a0\u0161e\u0161ira (klobuka), himenofora i dr\u0161ke. Na ovom nadzemnom dijelu gljive nalaze se odre\u0111eni djelovi ili strukture koje su specifi\u010dni za odre\u0111ene vrste gljiva i time slu\u017ee za raspoznavanje.<\/p>\n\n\n\n
Plodonosno tijelo gljive sa prikazom sastavnih djelova koji se mogu na\u0107i kod raznih vrsta gljiva<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
Glavni djelovi plodonosnog tijela gljiva:<\/strong><\/p>\n\n\n\n
\u0160e\u0161ir <\/strong>(klobuk) \u2013 pro\u0161ireni gornji dio plodonosnog tijela.<\/p>\n\n\n\n
Ljuspice<\/strong> \u2013 ta\u010dkaste strukture koje se nalaze na povr\u0161ini \u0161e\u0161ira ili na dr\u0161ki.<\/p>\n\n\n\n
Himenofor<\/strong>– dio plodonosnog tijela na kojem se razvijaju spore. Obi\u010dno se nalazi na donjoj strani \u0161e\u0161ira. Mo\u017ee biti gra\u0111en od listi\u0107a, iglica, pruti\u0107a, nabora ili je gladak.<\/p>\n\n\n\n
Iglice<\/strong> (cjev\u010dice) \u2013 struktura himenofora sastavljena od velikog\nbroja iglica koje se nalaze u uspravnom polo\u017eaju. Donji otvori iglica\npredstavljaju pore.<\/p>\n\n\n\n
Listi\u0107i<\/strong> \u2013 struktura himenofora sastavljena od\nradijalno pore\u0111anih listi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Pruti\u0107i (\u017eilice)<\/strong> \u2013 zaobljeni, tupi ili vrlo uski izra\u0161taji\nkoji podje\u0107aju na listi\u0107e. Javljaju se kod nekih vrsta gljiva, na primjer kod\nlisi\u010darke. <\/p>\n\n\n\n
Meso<\/strong> \u2013 tkivo plodonosnog tijela bez\nhimenofora, npr. meso \u0161e\u0161ira ili dr\u0161ke.<\/p>\n\n\n\n
Dr\u0161ka<\/strong> \u2013 donji, u\u017ei dio plodonosnog tijela koji nosi \u0161e\u0161ir.<\/p>\n\n\n\n
Mre\u017ea<\/strong> \u2013 manje ili vi\u0161e reljefno istaknuta struktura na povr\u0161ini dr\u0161ke; mo\u017ee biti isto ili druga\u010dije obojena u odnosu na dr\u0161ku<\/p>\n\n\n\n
Prsten<\/strong> \u2013 ostatak parcijalnog omota\u010da koji kod mladih pe\u010durki spaja \u0161e\u0161ir sa dr\u0161kom. Prilikom rasta ovaj omota\u010d puca i ostaje na dr\u0161ci u obliku pstena.\u00a0 Obi\u010dno je lako uo\u010dljiv zbog \u010dega je zna\u010dajan prilikom raspoznavanja.<\/p>\n\n\n\n
Obojak (volva)<\/strong>\u2013 ostatak omota\u010da koji u mladosti obavija \u010ditavo plodonosno tijelo. U toku rasta pe\u010durke ovaj omota\u010d puca i njegovi ostaci ostaju na \u0161e\u0161iru u vidu krpica, zrnaca i u vidu obojka koji se nalazi pri dnu dr\u0161ke.<\/p>\n\n\n\n
Treba sakupljati samo razvijene gljive (sa otvorenim \u0161e\u0161irom). Mora se ista\u0107i i to da je mlade gljive tj. gljive koje su jo\u0161 u po\u010detnim stadijumima formiranja, sa jo\u0161 uvijek neotvorenim klobukom jako te\u0161ko razlikovati, zbog \u010dega prilikom sakupljanja mo\u017ee do\u0107i do njihove zamjene.<\/p>\n\n\n\n
Pripremio:<\/strong> dipl. ing. polj. Du\u0161an Ivanovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
![\"\"](\"https:\/\/seljak.me\/savjetuje\/wp-content\/uploads\/2020\/07\/image-15.png\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/seljak.me\/savjetuje\/wp-content\/uploads\/2020\/07\/image-16.png\")