Uncinula necator<\/em> je gljivica\u00a0 koja pripada, po klasifikaciji, stablu\u00a0 Ascomycota<\/em>, klasi filamentozne Ascomycetes<\/em>, redu Erysiphales<\/em>, porodici Erysiphaceae<\/em> i rodu\u00a0 Uncinula. <\/em>Javlja se u svim regionima gdje se gaji vinova loza Ova gljivica pripada grupi obligatnih parazita \u0161to zna\u010di da se razvija isklju\u010divo na \u017eivim tkivima vinove loze. U. Necator prezimljava u obliku micelije izme\u0111u ljuspastih listova pupoljaka ili u obliku plodonosnih tijela-kleistotecija (<\/strong>potpuno zatvoreni askusi – sporonosne tvorevine koje produkuju spore koje vr\u0161e infekciju; tvorevine za odr\u017eavanje parazita tokom nepovoljnih uslova). Nekada se smatralo da se kleistotecije rijetko formiraju ali sa dolaskom sorti osjetljivih na ovu bolest primije\u0107eno je da se one \u010dak i obilno formiraju. Bilo u kom obliku gljiva prezimila na prolje\u0107e je sposobna da vr\u0161i zarazu. Ukoliko je prezimila u obliku kleistotecija na prolje\u0107e uz pomo\u0107 vode dospijeva u pukotine kore tu kleistotecije dozrijevaju zatim pucaju i izbacuju spore. Kao micelija prezimljava izme\u0111u ljuspastih listova pupoljaka i iz takvih pupoljaka se razvijaju bijeli mladari pokriveni mno\u0161tvom konidija. Konidije imaju sposobnost da se pro\u0161ire pomo\u0107u vjetra i tako zaraze nove biljke.<\/p>\n\n\n\n Koji\nsu optimalni uslovi za infekciju biljke?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Temperatura i vla\u017enost su glavni faktori koji omogu\u0107avaju razvoj ovog patogena. Optimalna temperatura za infekciju i razvoj bolesti je 20-27 C\u00b0, temperature iznad 35 C\u00b0 zaustavlja klijanje spora (konidija) a na preko 40 C\u00b0 spore umiru. Na temperaturi od 23-30 C\u00b0 period inkubacije traje 5-6 dana. Pored temperature vrlo je bitna relativna vla\u017enost vazduha (RH), optimalna vla\u017enost vazduha za klijanje i infekciju je 40-100% ali su primije\u0107eni i slu\u010dajevi zaraze pri RH od 20%. Zasijenjeni djelovi pogoduju razvoju pepelnice. Dakle vinogradi koji se nalaze (u toku vegetacione sezone) u toplim, vla\u017enim, obla\u010dnim regijama su u mnogo ve\u0107em riziku od pojave bolesti od onih koji se nalaze u suvom, toplom i osun\u010danom regionu. Pa\u017enju tako\u0111e treba obratiti na na\u010dine navodnjavanja koji mogu doprinijeti pove\u0107anju relativne vla\u017enosti vazduha u vinogradu pa je takve na\u010dine po\u017eeljno izbjegavati. Blizina vodenih povr\u0161ina (rijeke, jezera…) mo\u017ee doprinijeti ve\u0107oj relativnoj vla\u017enosti vazduha i razvoju pepelnice na vinogradima u njihovoj blizini. Va\u017ean faktor za pojavu je nivo infekcije u predhodnoj sezoni kao i preuzete mjere za spre\u010davanje i za\u0161titu od \u010dega zavisi koliko \u0107e se zara\u017eenih pupoljaka na \u010dokotima prenijeti u slede\u0107oj sezoni.<\/p>\n\n\n\n Kako\nprepoznati pepelnicu odnosno koji se simptomi javljaju na biljci?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Pepelnica napada sve nadzemne, zeljaste djelove vinove loze \u2013 lastare, listove, cvjetove i grozdove. Prvi simptomi se javljaju na listovima koji su ujedno i najpodlo\u017eniji infekciji pogotovo u mla\u0111im stadijumima razvoja ali naravno list mo\u017ee biti zara\u017een i u svakoj ostaloj fazi. Prvo se na prolje\u0107e mo\u017ee uo\u010diti slabo primjetna tamnozelena mrlja na kojoj se postepeno razvija bra\u0161nasta kolonija gljiive koja je bjeli\u010dasta sa lica a sivkasta sa nali\u010dja lista. Bjeli\u010dasti dio \u010dini micelija gljivice sa konidioforima i konidijama, tako\u0111e se mogu pojaviti simtomi sli\u010dni plamenja\u010di odnosno \u201culjane pjege\u201d ali slabijeg inteziteta. Vrlo brzo dolazi do deformisanja lista.<\/p>\n\n\n\n Simptomi se pojavljuju na lastarima prije odrvenjavanja, primje\u0107uju se pojedina\u010dne ili povezane mrke ili crvenkaste zone sa kon\u010dastim ivicama, u toj fazi je micelija sprana a ostalo je samo nekroti\u010dno tkivo. Infekcija ometa sekundarno debljanje drveta i lastar po\u010dinje od vrha da se su\u0161i.<\/p>\n\n\n\n Na zara\u017eenim cvjetovima se razvija bjeli\u010dasta kolonija gljive koja dovodi do njihovog propadanja. Najzna\u010dajnije \u0161tete\u00a0 tj. \u0161tete koje uzrokuju najve\u0107e gubitke su one na bobicama odnosno na grozdovima. Infekcija bobica se mo\u017ee pojaviti od samog zametanja pa do po\u010detka zrenja. Zara\u017eene bobice\u00a0 se prepoznaju po uljastoj ili pepeljasto-zelenoj boji, brzo zatim budu prekrivene bra\u0161nastom prevlakom odnosno reproduktivnim organima gljive, epidermalne \u0107elije poko\u017eice odumiru, poko\u017eica ne prati rast bobice i pod pritiskom puca. Krajnji ishod je su\u0161enje i opadanje bobica. Ako se infekcija javi u fazi dozrijevanja, bobice ne pucaju ali se na njima razvija \u201cprljava\u201d prevlaka sto umanjuje vrijednost gro\u017e\u0111a, pogotovo stonog. <\/p>\n\n\n\n Da\nli je gro\u017e\u0111e zara\u017eeno pepelnicom bezbjedno za konzumiranje<\/em><\/strong>?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Konzumiranje zara\u017eenog gro\u017e\u0111a nema direktan efekat na ljudsko zdravlje, ova gljivica ne mo\u017ee zaraziti ljudski organizam i nanijeti mu \u0161tetu ali postoji mogu\u0107nost kod pojedinaca da razviju alergijske reakcije kao posledicu osjetljivosti organizma na gljivice.<\/p>\n\n\n\n Koje\nsu to konkretne \u0161tete od ove bolesti<\/em><\/strong>?<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/seljak.me\/savjetuje\/wp-content\/uploads\/2020\/04\/image-4.png\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\n![\"\"](\"http:\/\/seljak.me\/savjetuje\/wp-content\/uploads\/2020\/04\/image-5.png\")
<\/figure><\/div>\n\n\n\n