Prije desetak godina s terase Damjanove kula si\u0161ao sam na da\u0161\u010danu pontu. Si\u0161ao sam na klimavim nogama. Nagutao sam se vazduha i svje\u017eine sa Plavskog jezera. Zadr\u017eao sam se nekoliko dana. Vratio doma s novom snagom, nadom i mje\u0161avinama \u010dudesnih trava koje spravlja Ferid \u0160arkinovi\u0107.<\/p>\n
Vrhunac ljeta. Onomad me ispod Damjanove kule do\u010dekalo iznena\u0111enje. Ponta na kojoj sam nekad o\u017eivio sada je do sedamdesetog metra zarasla u lokvanj i trsku. Prije podne ta pri\u010da ima nekakav uvrnut \u0161mek. U prvom planu je trska lijepa kao ona koje je motiv japanske umjetnosti. Iznad nje je izmaglica koja se prosula niz jezero. Iz te magle izrasta u pozadini \u010dudesna planina. Lijepo je to kad gleda\u0161 to kao prizor s Dalekog istoka. Ne radujem se \u0161to \u0161to gledam ispod Visitora. Djeluje poznato.<\/p>\n
Dok traju jutarnja ili ve\u010dernja svje\u017eina \u010dovjek u\u017eiva. Kad stisne \u017eega s jezera se \u0161iri kisjelkast zrak \u0161to sam ga okusio u dje\u010da\u010dkim dana koje sa tro\u0161io probijaju\u0107i se kroz trsku u Barama budo\u0161kim. Tra\u017eili smo rode.<\/p>\n
Zato shvatam \u0161to se zbiva s Plavskim jezerom. Metar po metar, lokvanj po lokvanj, nestaje! Sram nas bilo!<\/p>\n
LEDNIK<\/strong><\/p>\n Plavsko jezero je ledni\u010dko jezero. Nemamo ih u Crnoj Gori stotinu. Kako je nastalo? Tokom posljednjeg ledenog doba Plav, \u010cakor, Visitor, Prokletije…sve \u0161to iz Vojnog sela vidi oko sebe bilo je pod naslagama leda koje se mjere stotinama metara. To vam je po\u010delo 150.000 godina prije nove ere i zavr\u0161eno je prije 15.000 godina. Ovako je bilo. Led se nagomilava, po\u010dinje se kretati pod vlastitom te\u017einom, polako klizi niz padine. \u0160to bude kada se milijarde tona pokrene gledao sam kroz kanjonom Cijevne i kroz Albaniju. Posljedice tog kr\u0161a i loma su zadivljuju\u0107e. Na vrhu u Albaniji valjani su kameni blokovi.<\/p>\n U crnogorskom dijelu toka Cijevne stigao je sitan \u0161ljunak. Kad su nestali lednici ostale su duboke udoline. U nekima se formiraju ledni\u010dka jezera. Mogli ste ih vidjeti u Alpima, Skandinaviji, Kanadi…Ja sam vidio Crno, Stabanjsko i Plavsko jezero. Ovo je pri\u010da o Plavskom.<\/p>\n Na\u0161i o\u010devi i mi upropa\u0161tavamo \u010dudo koje su stijenje i led formirali dugih 150.000 godina. U\u010dinili smo to na svoj na\u010din. Ne\u010dinjenjem. Na\u0161a \u0111eca \u0107e govoriti : Imali smo Plavsko jezero.<\/p>\n Blago njima s nama. Nemam ja tu \u0161to da dodam.<\/p>\n S OBJE BANDE<\/strong><\/p>\n Albanci su rijeku \u010diji bi kanjon i sitne glacijalne doline \u0160vajcarskoj na godi\u0161njem novou donosili milion posjetilaca iz cijeloga svijeta i 300.000.000 franaka turisti\u010dkog prometa, ugurali u cijevi mini hidroelektrana i napunili d\u017eepove glavarima mo\u0107nih fisova s tog podru\u010dja. U Tamari su sagradili memorijalni centar nekom svom \u010duvenom plemenskom barjaktaru i \u017ertvama komunisti\u010dkog terora od 1945. do 1995. godine. Prodaju suvenire, pivo, med i pelin. Predusretljiv svijet.<\/p>\n Mi smo, dr\u017ee\u0107i decenijama \u0111ecu s Prokletije u poni\u017eavaju\u0107im \u017eivotnim uslovima, name\u0107u\u0107i im kra\u0111u \u0161umske gra\u0111e kao uslov opstanka, trbuhom za kruhom u SAD poslali najagilnije i najsposobnije sinove i k\u0107eri. Te\u0161ko zara\u0111eni novac u tro\u0161e poma\u017eu\u0107i bliske srodnike u domovini. Gra\u0111e ku\u0107e po obliku domova koje su zatekli u dalekom svijetu. Njihovi unuci bi\u0107e nam stranci. Oni svojim dolarskim doznakama peglaju na\u0161e spoljno trgovinske deficite. Mi smo im se odu\u017eili smo im se prepu\u0161taju\u0107i dragulj Plavskog jezera mulju i travama. Barske biljke ledni\u010dko jezero ostavljaju bez daha. Na kraju \u0107e ga umoriti. Meni je to ru\u017eno.<\/p>\n OD LEDNIKA DO MO\u010cVARE<\/strong><\/p>\n Plavskog jezero umire. Do\u017eivje\u0107amo da na tom mjestu bude mo\u010dvara. Prolazi to u ti\u0161ini. Sve rezerve buke istro\u0161ili smo kad su onomad uklanjali pla\u017ene barove sa \u0161etali\u0161ta u Budvi. I kad smo tra\u017eili da kafane po Hercegova\u010dkoj ulici ljeti rade do 1 sat poslije pono\u0107i.<\/p>\n Propast Plavskog jezera nije morala da se desi. Na\u010din da se propast ne dogodi postoji. Poznata su postrojenja s mo\u0107nim usisnim pumpama. Organski mulj se vadi, filtrira, talo\u017ei i odvozi u kamenjar. Tako se formiraju nove plodne doline. Krupniji granulat kre\u0107nja\u010dkog porijekla koristi se u gra\u0111evinarstvu ili kao ba\u0161tenski nezaobljeni kamen. Vre\u0107a te\u0161ka 100 kilograna ko\u0161ta u maloprpodaji 82 eura.<\/p>\n Jednom su Slovenci stigli u Plav s tom pri\u010dom. Tra\u017eili su 786.000 eura za idejni projekat i po\u010deli ubje\u0111ivati Plavljane da \u0107e kad dobiju projekat i investiraju u postrojenje varo\u0161 blistati kao Eldorado. Pretjerali su. Jedan vi\u0111eniji Plavljanin je za njih spremio ponudu. Predlo\u017eio je da investiraju, izgrade postrojenja i uzmu za sebe cio profit za sljede\u0107ih 100 godina. Pokupili su se Slovenci. I to je bilo sve…<\/p>\n Poslije su formirane radne grupe i komisije. Novinari i ekolo\u0161ki aktivisti su apelovali. Nau\u010dnici su va\u017eno stavili prst na \u010delo i \u010dupkali brade znanja. Mislim da je jednom neko napravio neku donaciju. Trava je sakupljana. Poslije su digli ruke od Sizifovog posla. Danas se mo\u010dvarom bore preduzetnici koji \u010diste teren za splavove na kojima su njihovi gosti.<\/p>\n Kad ve\u0107 ne mo\u017ee da se u\u010dini ni\u0161ta s jezerom postojala je ideja da se u Plavu radi nekakav memorijalni centar. Za razliku od Albanije u Plavu ta stvar nije pro\u0161la. Plavljanin koji je ispratiopredizimljive Slovence inicijatorima je rekao da mogu graditi spomenik ali dok je on \u017eiv to ne\u0107e biti figura viteza na konju. Pitali su: Za\u0161to?<\/p>\n Odgovorio je: Zato \u0161to je taj \u0161to mu planirate spomenik u Plav dojahao na magarcu!<\/p>\n LJEPU\u0160KASTA BARA<\/strong><\/p>\n Bez \u0161ale, kolaps plavskog jezera je posljedica krajnje ignorantskog odnosa nekoliko generacija politi\u010dara koji su se na dr\u017eavnom vrhu kotrljali od nemila do nedraga s narativima unutra\u0161njih zao\u0161travanja i podvajanja. Njihovo neznanje, nemar i sebi\u010dnost u Plavu se likovno prenose na teren. Izme\u0111u Vojnog sela i Visitora le\u017ei una\u017een i raskomadan biser. Bio je to dragulj koji je trebao blistati u ogrlici jezera koja u \u0161vajcarskim ili austrijskim Alpima okupljaju evropsku poslovnu elitu. Sveli smo ga na vizual ljepu\u0161kaste bare.<\/p>\n Na obodu vode koju smatraju Plavskim jezerom su etno sela. Ispred njih se cik zore okupljaju mladi Finci, \u0160koti, Poljaci…Doru\u010dkuju. Nabace ranac na le\u0111a i odlaze u planine.<\/p>\n Danima sam bio gore i njesam sreo ni jedno jedino na\u0161e dijete u planini. Zatrpavaju me fotografijama sa Sicilije i gr\u010dkih ostrva.<\/p>\n Oko podne ru\u010dam. Kilogram pe\u010dene pastrmke i \u010detiri Nik\u0161i\u0107kog piva u zidarskoj mjeri ko\u0161taju koliko jedan mr\u0161av biftek i dvije fla\u0161ice kisjele vode u Podgorici. Nude i \u0161ljivovicu koja je ravna boljim francuskim konjacima. \u010ca\u0161a ko\u0161ta manje od neke jeftinije \u0161oljice kafe na Rimskom trgu.<\/p>\n Poslije zurim u ekran i gledam kako sunce grli more u Portugalu a mlad momak iz mog starog kraja mulatkinje po Dominikanskoj republici. Stariji zemljak rentira jahtu u Hrvatskoj. Javlja se s pu\u010dine. Ka\u017ee da \u0107e ve\u010derati na Hvaru. Sestra ga pita:<\/p>\n