Ova studija koristi veliki skup podataka za modeliranje promjena u ekolo\u0161kim ulogama koje vr\u0161e vrste ptica u ekosistemima \u0161irom svijeta. Istra\u017eiva\u010di izvje\u0161tavaju da se prognoze promjena u ekolo\u0161koj funkciji razlikuju u razli\u010ditim geografskim podru\u010djima. Oni sugeri\u0161u moguc\u0301e implikacije ovih nalaza za buduc\u0301e pru\u017eanje usluga ekosistema.<\/p>\n
Klimatske promjene vec\u0301 mijenjaju distribuciju divljih vrsta i o\u010dekuje se da c\u0301e ovaj efekat postati izra\u017eeniji kako globalna temperatura raste<\/strong>. Ove promjene raspona c\u0301e vjerovatno dovesti do promjena u skupovima vrsta \u2013 skupu vrsta koje se nalaze u datom ekosistemu. Studije o ovom fenomenu obi\u010dno su se fokusirale na svojstvo bogatstva vrsta \u2013 ukupan broj vrsta \u2013 me\u0111utim ova metrika ne odra\u017eava stepen do kojeg su pojedina\u010dne vrste zamijenjene drugim, ili \u0161ira pitanja koja uti\u010du na integritet ekosistema.<\/p>\n Ova studija se fokusirala na svojstvo funkcionalne raznolikosti<\/strong> \u2013 ukupan opseg funkcija ili uloga koje vrste obavljaju u ekosistemu \u2013 da bi se istra\u017eilo kako promjene u opsegu vrsta mogu uticati na usluge i stabilnost ekosistema. Smanjena funkcionalna raznolikost c\u0301e vjerovatno ukazivati na manje otporan ekosistem i mo\u017ee inhibirati klju\u010dne usluge ekosistema kao \u0161to su skladi\u0161tenje ugljenika ili suzbijanje raznih vrsta \u0161teto\u010dina<\/strong>.<\/p>\n Istra\u017eiva\u010di su koristili skup podataka koji se sastoji od 8 268 vrsta kopnenih ptica (ptica koje se prvenstveno oslanjaju na kopnena stani\u0161ta), mapirajuc\u0301i njihovu distribuciju u 65 521 kopnenih c\u0301elija mre\u017ee od 0,5\u00b0 geografske \u0161irine i 0,5\u00b0 geografske du\u017eine. Koristili su osam karakteristika iz baze podataka, koje se odnose na oblik kljuna, oblik tijela i veli\u010dinu tijela, da okarakteri\u0161u funkcionalnu ni\u0161u svake vrste (tj. na\u010din na koji ona komunicira sa \u017eivotnom sredinom) i stoga kvantifikuju funkcionalnu raznolikost svih vrsta ptica unutar svake vrste re\u0161etkastih c\u0301elija. Zatim su projektovali opseg svake vrste 2050. prema reprezentativnom koncentracijskom putu (RCP) 6.0 (scenario umjerene do visoke emisije gasova staklene ba\u0161te koji je usvojio IPCC) i izra\u010dunali promjenu funkcionalne raznovrsnosti unutar svake c\u0301elije mre\u017ee.<\/p>\n Istra\u017eiva\u010di navode op\u0161ti obrazac povec\u0301ane funkcionalne raznolikosti u vi\u0161im geografskim \u0161irinama i smanjene raznolikosti u srednjim geografskim \u0161irinama<\/strong>, sa slo\u017eenijim obrascem promjena projektovanim za tropske oblasti<\/strong>. Promjene u funkcionalnom diverzitetu su \u010desto bile ekstremnije od onih predvi\u0111enih zbog promjena u bogatstvu vrsta, ka\u017eu oni, sa smanjenjem, posebno, za vi\u0161e od 50% vec\u0301im nego \u0161to je sugerisano vrijednostima bogatstva vrsta u mnogim slu\u010dajevima. Ovo sugeri\u0161e da su ova smanjenja prvenstveno izazvana gubitkom posebno razli\u010ditih vrsta, sa potencijalno jedinstvenim funkcionalnim ulogama<\/strong>, ka\u017eu istra\u017eiva\u010di. Ponavljanje analize sa scenarijem ni\u017ee emisije (RCP2.6) dalo je uporedive rezultate, prema istra\u017eiva\u010dima, sa sli\u010dnim obrascima koji se pojavljuju, ali u manjem stepenu.<\/p>\n Istra\u017eiva\u010di su tako\u0111e razmotrili promjene koje se odnose na vrste koje jedu voc\u0301e i beski\u010dmenjake. Ka\u017eu da promjene funkcionalnog diverziteta vrsta koje se hrane voc\u0301em (koje se prete\u017eno javljaju u tropskim oblastima) nisu pokazale jasan geografski trend, ali da je smanjena raznovrsnost izra\u017eenija u Centralnoj i Ju\u017enoj Americi<\/strong>, Novoj Gvineji i Isto\u010dnoj Australiji<\/strong>. Oni sugeri\u0161u da ova podru\u010dja mogu, prema tome, do\u017eivjeti smanjenu disperziju sjemena, \u0161to bi moglo uticati na strukturu \u0161uma, stope rekolonizacije i prilago\u0111avanja na klimatske promjene. Vrste koje se hrane beski\u010dmenjacima, ka\u017eu, pratile su isti obrazac kao i ukupni skup podataka, sa zna\u010dajnim smanjenjem funkcionalne raznolikosti u srednjim geografskim \u0161irinama<\/strong>. Oni sugeri\u0161u da ova podru\u010dja mogu, prema tome, do\u017eivjeti povec\u0301anje populacije beski\u010dmenjaka koji bi mogli da smanje produktivnost biljaka zbog grabe\u017eljivosti listova i da smanje poljoprivredni prinos zbog prevalencije vrsta \u0161teto\u010dina<\/strong>.<\/p>\n Istra\u017eiva\u010di priznaju nekoliko ograni\u010denja za njihovo prou\u010davanje, posebno izostavljanje odre\u0111enih klimatskih i neklimatskih varijabli u procesu modeliranja, niske geografske detalje (sa nekim c\u0301elijama mre\u017ee koje pokrivaju preko 3 000 kvadratnih kilometara) i upotrebu modela distribucije vrsta koji ne uzimaju u obzir interakcije izme\u0111u vrsta. Me\u0111utim, oni tvrde da su takvi modeli va\u017eni za razumijevanje potencijalnih implikacija promjena raspona vrsta pod klimatskim promjenama u svrhu planiranja i odre\u0111ivanja prioriteta politi\u010dkih odgovora. Oni sugeri\u0161u da bi bilo korisno uporediti podatke o odgovoru na klimatske promjene od beski\u010dmenjaka i plodonosnih biljaka \u2013 da bi se bolje predvidio uticaj na funkcije ekosistema. Oni tako\u0111e nagla\u0161avaju vrijednost kori\u0161c\u0301enja detaljnih podataka o fizi\u010dkim atributima za karakterizaciju funkcionalnih svojstava razli\u010ditih vrsta i strukture buduc\u0301ih skupova ptica.<\/p>\n